Filmska recenzija | Headshot – Uwais još jednom razvaljuje

Idealno za prikratiti vrijeme do izlaska trećeg Raida.

Indonezija se tek u posljednjih 10-ak godina počela češće spominjati u domeni filma. Tko je uopće u našem kraju čuo za neki stariji indonezijski film, odnosno praktički bilo koji prije The Raida, akcijskog spektakla koji je redatelja Garetha Evansa i glavnog glumca, zvijezdu borilačkih vještina Ika Uwaisa uspostavio na svjetskoj sceni. Nekoliko godina kasnije uslijedio je i nastavak, ambiciozniji i po mnogima (uključujući mene) još spektakularniji i napetiji. Uwais je u meduvremenu počeo češće dobivati uloge, čak i u holivudskim filmovima, no to nije značilo da ga se više neće vidjeti na domaćem terenu. Prošle godine svjetlo dana ugledao je Headshot, novi akcijski film s Uwaisom u glavnoj ulozi, ali samo na festivalskom krugu, a ove godine će doživjeti širu distribuciju diljem svijeta.

Premisa je klasična: čovjek preživi hitac u glavu, ali s posljedicama poput amnezije zbog koje se ne sjeća tko je i zašto je završio u ovakvoj situaciji. Srećom, ovo je tip filma u kojem priča nije odveć bitna, jer da jest, ne bi najbolje prošao. Naš junak, kao u videoigri, napreduje po rankovima, boreći se s „običnim“ goonovima dok ne stigne do boss borbe s nekim profesionalcem i tako dalje. Ne trudite se nalaziti rupe i nelogičnosti jer ćete si time samo pokvariti dojam. Scenarij je jedan od manje bitnih faktora u Headshotu. Glumački aspekt filma je funkcionalan i o njemu ne treba puno pisati jer nema potrebe. Dovoljno je reći da je na ovom polju film OK. Uwais i njegova suparnica iz Raida, Julie Estelle, opet iskazuju zavidnu tehniku korištenja borilačke vještine silat, no ni ostali borci nisu daleko iza njih.

Timo Tjahjanto i Kimo Stamboel, tzv. Mo Brothers zasjeli su za redateljsku stolicu i donijeli nam efikasan, beskompromisan akcijski triler dosljedan njihovim već iskazanim senzibilitetima, ponajprije željom da se gledatelja uvuče, tj. praktički transportira u ulogu aktivnog promatrača surove tabačine koja sačinjava bar pola filma. I to čine korištenjem handheld kamere koja ne preza pred brutalnim ubojstvima različitim spravama. Takav je bio i prethodni film samoprozvane braće Mo, hladnokrvni psihološki krimi-triler Killers koji je u glavnim ulogama imao ne jednog, nego dvoje krvoločnih ubojica, doduše, svakog sa svojim razlozima za ubijanje. Na stranu to, Headshot je drukčiji tip filma jer ovdje nema puno moraliziranja niti Memento style prisjećanja prošlih događaja, nego ste odmah ubačeni u vrtlog frenetične akcije. Nje ima više nego dovoljno, bilo da govorimo o tučnjavi ili pucačkim dionicama.

Headshot se većinu vremena čini kao još jedan nastavak Raida. Unatoč izmijenjenoj radnji, koncept je isti; gotovo svaka scena služi kao build up za krvoproliće. Kao takav, Headshot ne donosi ništa što već nismo vidjeli u Raid serijalu, ali to samo po sebi ne predstavlja problem jer svatko željan poštenog akcijskog filma s predominantno hand to hand borbama u njemu je mogao pronaći dobru alternativu. Tko još nije želio gledati Uwaisa u kickass modu nakon Raida 2? Ne, najveći nedostatak ovog filma je upravo u tome što se drži provjerene formule akcijskih filmova, čak i u prevelikoj mjeri. Negativci koji spuste oružje kako bi pokazali što znaju iako su imali protagonista na meti? Preciznost kao u Stormtroopera? Borbe jedan na jedan kad protivnika ima desetak? Sve to smo već doživjeli u žanrovskim filmovima, no u ovom slučaju takvih instanci ima previše da bi se na njih moglo odmahnuti rukom. Pobogu, ovdje kriminalci čak ni egzekucije ne „obavljaju“ jednim metkom, nego rafalom od 20-ak metaka iz mitraljeza.

No ako to smetnete s uma bit ćete zadovoljni, što nije teško kad vas se svakih nekoliko minuta bombardira elegantno uhvaćenom, ali u isto vrijeme nemilosrdnom akcijom. Kada se nemirna kamera umiri, može se uočiti svaki pokret pažljivo izvedene borbene koreografije. Međutim, ona je često u pokretu i nije uvijek lako razaznati tko je koga uopće udario. To će sigurno smetati dijelu ciljane publike i može dovesti do laganog umora, čak i ako se ovime inače ne zamarate. Ali kako sam već spomenuo, nije stalno takva. Dapače, mnoge su akcijske sekvence dužeg trajanja izvedene s minimalnim rezovima i izgledaju izvanredno. Povremeno biste se mogli naći zabuljeni u ekran pitajući se kako su uopće izveli neki manevar. Humora isto tako ne fali, kao u jednoj sjajnoj sceni u kojoj Uwaisov protagonist, poliven benzinom, očajnički pokušava ugasiti upaljač.

Headshot je efektan akcijski film u maniri The Raida, prepun nemilosrdne tučnjave i napucavanja. Intenzitet ovih sukoba  i njihovo trajanje mogu zamarati nakon nekog vremena, a i kasnije postanu repetitivni i preslični onima iz The Raid serijala. No ne mogu se poreći brojne kvalitete filma, poput dinamičnog tempa, uvjerljivog prikaza akcije i kreativne borbene koreografije. Ako još niste siti Uwaisova razvaljivanja, navalite.