Nakon ne baš impresivnog „The Force Awakens” nastavka koji je dočekan na nož od strane fanova, vrijeme je za iskupljenje. Hoće li The Last Jedi popraviti gorak okus u ustima?
Star Wars: Rogue One namjerno izostavljam jer ipak nije numerirani nego spin-off nastavak koji bi se kronološki smjestio između treće i četvrte epizode. Bio je to vrlo dobar film I time se letvica očekivanja ponovno dignula. A onda kad je objavljeno ime osme episode, hype je počeo rasti. Ne moram ni napominjati da je izvršen desant na jadni Cinestar u potrazi za kartama dva mjeseca prije prve projekcije. Ovoga puta, umjesto klasičnog postera kakav je postavljen po zidovima kina, dobio se manji, drugačiji poster. Taj kartonizirani poster veličine A3 prikazuje samo Rey i stijenu koja joj služi za iskaljivanje novostečenih Jedi vještina.
Moram priznati da tih dva i pol sata koliko film traje nisam uopće imao osjećaj da film dugo traje te da mi je naporan. U to vrijeme se doista događa mnogo toga što me donekle prikovalo da pratim radnju koliko god je moguće. Naravno, film nije zbog toga savršen, ali već prvih pola sata je potrebno da se shvati kako je već nadmašio sedmicu.
Na početku odmah ide borba između pobunjenika i First Ordera gdje dolazi do izražaja element humora koji je dosta ubačen kroz cijeli film. Ovoga puta Poe dobiva više prostora na platnu te trolajući Generala Huxa i njegovu vojsku sam sa svojim X Wing fighterom i BB-8 uništava sve topove na njegovom brodu. Kao da su Rian Johnson i George Lucas htjeli da Poe bude okarakteriziran kao zamjena za Han Soloa. Pomalo bahat i humorističan lik koji krši pravila, ali ultimativno radi ispravnu stvar i zbog toga je svima miljenik. Naravno da nikad neće bit kul kao stari Solo, ali kad već njega nema, onda bolje išta nego ništa.
Naš omiljeni Darth Vader wannabe Kylo Ren je i dalje u početku u emocionalnoj banani pošto se sada mora dokazivati da nije nesposoban kao što svi misle. Dakako da to Supreme Leader Snoke iskorištava koliko može i pritom čini jednu banalnu, ali odličnu stvar. Naređuje mu da se riješi te glupe maske koju Ren uništava u naletu bijesa. Jest da Adam Driver ima pomalo čudnu facu, ali ovako je više „svoj“ nego da glumi onog kome nije dostižan. A gdje je Rey?
Neke stvari se nikada na mijenjaju
Na prekrasnim otocima u Irskoj (ako se ne varam) gdje obitava Luke Skywalker dolazi Rey poremetiti njegov mir zahtjevom da ju, pogađate, trenira kako bi ona postala Jedi. Onaj epski trenutak gdje mu pruža lightsaber vrlo brzo postaje parodija kada Luke isti baci preko sebe i kaže kako je neće učiti. Takvo nešto je bilo i za pretpostaviti jer nije slučajno da se povukao na mjesto gdje ga nitko ne bi smio naći.
Na YouTubeu se mogu vidjeti snimke kako Mark Hamill nije zadovoljan time kako je Luke prezentiran u osmici. Donekle ga mogu razmjeti zato što se karakterno kosi sa svime što je bio u prošlim nastavcima, a s druge strane, ako ste upoznati s pričom (a zbilja ne bih volio ništa spojlati), mogli biste razumjeti. Sada kada je već star baš se može vidjeti i osjetiti njegova ogorčenost i sarkazam koju sije kad god mu prilika dopušta. Kao da na svojim leđima drži breme čitave galaksije radi nečega. A opet se s druge strane mogu osjetiti trenutci nade i onaj mladi Luke kojem je zbilja netko trebao da ga makne iz kolotečine da učini ono što očigledno mora učiniti.
Rey je svoj dio sasvim dobro odglumila i odaje dojam kompetitivne i sposobne mlade žene koja zna što želi biti. Za razliku od njene crne mračne antiteze u obliku Kylo Rena koji se i dalje bori s dobrim i zlim u sebi. No sila u njima dvama je toliko jaka da međusobno komuniciraju čak i na daljinu. Naravno da je pitanje vremena kada će se ponovno sresti i što će tada biti.
I Finn je tu u pratnji novog lika Rose, ali taj dio filma mi uopće nije nešto zanimljiv. Ima samo jedan dio koji će nekima od vas biti zanimljiv, a vezan je uz lokaciju. Mogli biste prepoznati neke elemente. Njih dvoje da ne budu totalno dosadni i šlampavi spašava Benicio Del Toro kao lažni Master Code Breaker za kojeg sam siguran da ćemo ga još viđati. No opet, za razliku od većina sporednih likova Rogue Onea koji su praktički bezimeni dosadnjakovići, ovdje su svi sasvim dobri u svojim ulogama i što je najbitnije, pamtljivi.
Sila je skoro mogla biti jaka u ovom filmu
Vizualno i glazbeno se tu nema što reći. Lokacije su prekrasne kao i interijeri od kojih će neki možda probuditi nostalgiju u fanovima (napušteni planet iz 4. i 5. epizode). Mjesto gdje je Luke provodio „mirovinu“ je stvarno prekrasno kao i kasino gdje je bila potraga za code breakerom. Glazba je klasika za Star Wars. Ono što mene više muči je priča, odnosno predvidljivost iste.
Stječem dojam kao da gorespomenuti dvojac Lucas i Johnson nisu baš imali previše inspiracije prilikom kreiranje scenarija pa su opet posegnuli malo za prošlim nastavcima. Prečesto imam dojam kao da gledam neku okljaštrenu verziju „Empire Strikes Back“ filma s drugim likovima i ne baš tako epičnom pričom. Za naslov „The Last Jedi“ očekujem nešto veličanstveno i grandiozno. Nešto što u svom stilu nagovješta budući kraj treće trilogije bi trebalo biti i bolje izvedeno. Ovdje to nisam dobio.
Ako isključim sve prijašnje nastavke, tada to puno bolje izgleda i zvuči. Neke scene su antiklimaktične dok su neke ipak napravljene tako da oduzimaju dah. Mislim da kad pogledate film ćete shvatiti na što ciljam. Radnja mi je predvidljiva utoliko što sve ključno što sam predvidio se ostvarilo. Vrlo jednostavan i doslovan zaplet i rasplet. Šteta jer potencijal je bio stvoren.
Bilo kako bilo, „The Last Jedi“ je sam po sebi dosta dobar film koji daje nadu da pod Disneyjevom palicom ovaj serijal ima neke šanse. Po kvaliteti je rame uz rame s Rogue Oneom s time da mi je potonji draži samo zbog Darth Vadera. Unatoč ponekim trzavicama, „The Last Jedi“ uzima početnu bezveznu radnju bezveznog „The Force Awakens“ i podiže ulog na finu brojku. Sada samo deveti nastavak to treba iskoristiti i ići all in. Nema druge.
Ocjena: 70%
