Tko je Angelina Jolie?
Htjeli mi to ili ne, još jedna videoigra dobila je svoju adaptaciju. Mislim da se ne lažemo, mi ljubitelji video igara bi uvijek htjeli kvalitetan film rađen prema igri, ali povijest nas je naučila kako se to jednostavno ne događa. Često kada pričamo o tim filmovima ne radimo popis od najboljeg do najgoreg, već od najmanje lošeg do teškog smeća. Nada da će se prokletstvo skinuti dolazi u malim dozama iz godine u godinu u posljednje vrijeme. „Warcraft će biti taj!“ Nije bio. „Assassin’s Creed će biti taj!“ Fassbender dan danas plače zbog te odluke. „Ok, sada stvarno, što može poći po zlu kada dobitnica Oscara Alicia Vikander uđe u ulogu Lare Croft? Tomb Raider će biti taj!“ Je li uistinu taj?
Mora se priznati produkcijskim kućama da su se stvarno potrudili pri odabiru glavne glumice za Laru Croft i da je to bio prvi pozitivni korak u smjeru iskupljenja filmova po videoigrama. Nakon Ex Machine i Danish Girl, Alicia Vikander je postala izuzetno vruća roba. Djevojka čini se ima sve predispozicije da bude kvalitetna glumica, pa se automatski postavilo pitanje: što će joj ovakav rizik? Alicia to očito nije shvatila tako s obzirom da je upravo ona najzaslužnija za to što je Tomb Raider ispao sasvim dobar film kojeg se gejmeri napokon ne moraju sramiti.
Alicia Vikander = Lara Croft
Priča filma površno prati priču remakea igre iz 2013. Otok koji je istraživao Larin otac se, kao i u igri, zove Yamatai, a fokus interesa je drevna japanska božica Himiko oko koje se također vrti priča igre. Ostalo je poprilično izmijenjeno, tako da nemamo nikakve kultiste, samuraje ili slično, već radnja pokušava biti poprilično prizemljena sa samo tračkom nadnaravnog koji bi mogao biti i samo mit ili farsa. Bilo kako bilo, Lara kreće primarno na navedeni otok kako bi saznala što joj se dogodilo s ocem, dok se priča o Himiko i vojnoj organizaciji koja na otoku pokušava pronaći njenu grobnicu vežu uz njenu potragu.
Alicia ulogu Lare u potpunosti čini svojom. Znam da postoji čitavi niz muškaraca koji su zavapili kako to nije Lara zbog nedostatka oblina, ali izgleda da ista ta skupina nije ispratila reboot serijala u kojem više ne ulaze u prostoriju prvo njene sise pa tek onda ona. Alicia neodoljivo podsjeća na Laru iz novijih igara, kako kretnjama tako i fizionomijom. Također je sjajno vidjeti Laru koja zadobiva teške ozlijede, koju znaju dobrano namlatiti, ali koja, kao i u igri, onda preuzme stvar u svoje ruke i lukom i strijelom te pickaxeom (majke ti, koja je hrvatska riječ, pijuk?!) tamani neprijatelje i izvlači se iz nemogućih situacija. Sam lik Lare je izuzetno vjerno prenesen na ekran i mislim da se može bez razmišljanja reći kako nijedan lik iz videoigre nije toliko uvjerljivo prenesen na ekran kao što je Lara u ovome filmu, i to je samo po sebi ogromni plus. Alicia je postala Lara i iskreno se nadam da će dobiti priliku tumačiti ovu ulogu u potencijalnom nastavku jer je odradila posao koji nadmašuje ovakve filmove.
Ono što također možemo navesti kao plus su akcijske scene te scenografija. Postoje tu jurnjave po dokovima Hong Konga, oluja na brodu koja kao da je precrtana iz igre, bow and arrow action, a bome ne fali ni veranja po liticama ili po uništenim avionima što je pomalo precrtano iz Uncharted serijala što je u ovome smislu sasvim pozitivna stvar. Lokacije za snimanje su pametno odabrane, sve ima taj Tomb Raider/Uncharted/Indiana Jones štih, no teško je promašiti s jednostavnom džunglom i otokom. Za razliku od prethodnika s Angelinom, Lara nema nikakvih gadgeta, vilu Croft gotovo da ni ne vidimo, već je jednostavno sve podređeno onoj primal Lari što je pun pogodak. A sada kada smo naveli što je sve pogodak, vrijeme je i za drugu stranu medalje.
Kako je Lara postala Lara? Odgovore ipak potražite u igrama
Tomb Raider možda je korak unaprijed za filmske adaptacije videoigara, ali i kao takav pati od nekoliko problema. Onaj primarni je izostanak ikakvih motivacija te karakterizacije svih ostalih likova pored Lare. Natrpani su tu i Larin otac, i sin moreplovca koji je Larinog oca prvotno vodio na taj otok, i neprijateljska organizacija, i neprijateljska organizacija koja stoji iza neprijateljske organizacije, no svi oni jednostavno nemaju nikakvu težinu koja bi utjecala na film. Priča oko oca je mogla biti drugačije ispričana (kada pogledate film, shvatit ćete na što mislim) što bi bilo bolje, a opet bi dobili jednako dobar film u smislu avanture i akcije. Kinez, sin moreplovca, je teški višak i ne služi maltene ničemu, a pridaje mu se nekakva pažnja, dok je motivacija lika Waltona Gogginsa, koji je inače sasvim ok kao lik i osobno mi sjajan glumac, jednostavno nepoznata.
Hej, publiko, sve što trebate znati je da je ovo zločinac i to je to. Jasno da nije potrebno ni trošiti puno vremena na ekspoziciju i na pojašnjavanja tko što i kako u ovakvome filmu, ali samo malo ikakvog šmeka naoko zanimljivom neprijatelju na kraju bi ga i učinilo uistinu zanimljivim. Ovako je to mogao biti bilo koji drugi henchman i stvari u filmu bi se opet razriješile na jednaki način. Upravo je to problem svih likova oko Lare. Tko god da jesu i tko god da ih glumi, s ovako minimalnom posvetom prema njima, oni mogu biti jednostavno bilo tko. Taj problem je usko vezan i sa samom pričom koja je jednostavno sažeta u rečenicu: „Lara Croft odlazi na nepoznati otok vidjeti što joj se dogodilo s ocem dok je istraživao japansku grobnicu, no tamo naiđe na neprijatelja s nepoznatom pozadinom koji iz nepoznatih razloga također traži isto“. Doduše možda je ovakva iznimno jednostavna priča upravo ono što je trebalo ovakvim filmovima, ali svejedno imam dojam kao da se na tom polju moralo puno više, pogotovo zato što je na taj način i Larino podrijetlo poprilično zbrzano što Alicia nije zaslužila.
U konačnici, ispod sjajne fasade akcijskih scena, zgodnih lokacija te potpune imerzije Alicie Vikander kao Lare Croft nalaze se neki problemi. Upravo se ti problemi nekako najviše i ističu kod mnogih neuspješnih adaptacija prema videoigrama, no gotovo uvijek su popraćeni i zaboravljivom akcijom te promašenim odabirom i karakterizacijom glavnoga lika. Tomb Raider je možda upao u zamku problema oko nedovoljne dubine ostalih likova i poprilično jednostavne priče, ali ipak to nije onolika razina problema na koju smo navikli ne samo od filmova rađenim po videoigrama, već od akcijskih avantura općenito. Kada se na to nadoda sjajna glavna uloga precrtana iz izvornog materijala kao i pregršt scena koje vjerno prikazuju samu igru, možemo reći da napokon imamo razloga za zadovoljstvo pa makar se i ne radilo o vrhunskom djelu.
Ocjena: 70%
