Marvelovi superheroji spremni su za borbu za New York.
Službeno možemo reći kako je „prva faza“ u suradnji Netflix-Marvel završena. Ako ih mogu imati filmovi, mogu i serije. Jer ako pogledamo vrijeme, trud i sve ostalo uloženo u serije, ali i krajnji proizvod, možemo bez problema zaključiti kako se radi o ogromnom poslu.
Kulminacija svega započetog s Daredevilom koji nas je sve pomeo pri svom izlasku upravo je dobila svoj oblik u vidu „The Defendersa“. Glavešine su pažljivo isplanirale čitavu konstrukciju, a došlo je vrijeme da ona ugleda i svjetlo dana.
Priča „The Defendersa“ kompaktnija je i mnogo ekspresnija negoli ijedna od prijašnjih koje smo vidjeli. Sa „samo“ osam epizoda, radi se o daleko kraćoj seriji, a koliko je to uspješno ili ne… Rekao bih da je serija upravo zbog drugačijeg formata dobila na nekim stvarima, ali isto tako i usput izgubila poneku “sitnicu”.
Sve karte na stolu
Glavna priča korijene vuče iz radnje „Daredevila“ i „Iron Fista“, dok su Luke Cage i Jessica Jones u priču ubačeni upravo preko „The Defendersa“. Konačni obračun s organizacijom „The Hand“ je pred nama, a Elektra je postala njihovo glavno oružje i pijun pod vodstvom organizacije. To će, naravno, učiniti odnose među ekipom zanimljivim, ali i testirati njihovu povezanost te ih postaviti u situaciju gdje će morati preispitati koliko su daleko spremni ići da ostvare svoj krajnji cilj.
Odmah ću reći kako je sam uvod odnosno uspostava ekipe napravljena vrlo dobro. Ništa nije zbrzano, svaki lik bačen je na svoj put i svoju priču koja će ih na kraju na izrazito „zabavan“ način spojiti. Nekima će smetati što se prvih par epizoda bave svakim likom zasebno, ali osobno smatram kako je bilo potrebno pokazati gdje se likovi nalaze nakon događaja koji su se izdogađali na kraju njihovih samostalnih serija. Pojedini likovi iz samostalnih serija pojavljuju se u seriji, nemaju neku izričitu ulogu, ali lijepo ih je vidjeti jer pokazuju čitavu povezanost svijeta kojeg su ljudi iz Marvela gradili sad već nekoliko godina. Sama priča nije ništa posebno ni neviđeno, posebice za ovaj žanr, ali služi kao čisto dobar katalizator za kompletnu radnju.
Stari, iskušani recepti
Po pitanju karakterizacije samih likovi, ne očekujte nešto novo. Općenito, ne očekujte nešto previše drugačije od onoga što ste već gledali. I dalje su to dobri, „stari“ likovi koje smo upoznali, samo su ovdje zajedno na okupu. Dinamika između likova zanimljiva je i naravno, na trenutke izvor comic reliefa koji će razbiti i dalje tmuran ton serije. Neću lagati, iznimno je zabavno gledati sve likove zajedno na ekranu, ali upravo tu i leži najveći problem serije.
Likovi su jednostavno premalo zajedno na ekranu. Upravo je to jedna od već navedenih „sitnica“ koju su Defendersi ispustili svojom kraćom radnjom. Svega je nekoliko scena u kojima ćete vidjeti čitavu ekipu na okupu, a češće ćete ih gledati razdvojene u manje grupe, često i s drugim likovima. Trenuci u kojima su na okupu zabavni su, bez sumnje, ali izostanak nekoliko pravih, epskih scena u kojima ekipa zajedno šamara okolo ostavio je pomalo gorak okus u ustima. Jedna scena u finalu manje-više je uspjela u tome, ali nema akcijske scene na razini onih iz hodnika ili na stepenicama koje smo gledali u „Daredevilu“. Što je ako računate na činjenicu da ovdje imamo četiri lika na okupu pomalo razočaravajuće. Također, serija je i dalje na trenutke premračna što dovodi još jednom do maskiranja određenih akcijskih scena.
S druge strane, kraća radnja razlog je izostanka praznog hoda. Čitavo vrijeme nešto se događa, novi likovi uvode se u seriju, saznajemo mnogo o pozadini nekih stvari koje su nam ostale misterij u prošlosti i općenito gledajući, dinamika je veća nego ikad. Čitavo vrijeme serija će vas držati i tjerati da je što prije pogledate kako biste vidjeli kako će se sve završiti. I dok je sama kulminacija zatvorila određena pitanja, otvorila je mnogo novih na čije ćemo se odgovore morati strpiti još neko vrijeme.
„Started from the bottom…“
Najveća pohvala za seriju bila bi ta da je ispoštovala svoje likove te prenijela njihove osobnosti i svijet u seriju bez narušavanja istih. Svaki lik našao je svoje mjesto u ekipi i ostao svoj, a često je upravo njihova osobnost ono što je guralo određene događaje u seriji. Tako će te razlike u karakternim osobinama dovesti do konflikata, ali i uzrokovati događaje koji bi mogli oblikovati njihovu budućnost.
O novim likovima, posebice antagonistima serije ne bih mnogo, napomenut ću samo kako su odradili korektan posao, barem onoliko koliko su bili u mogućnosti. I dalje su ostali boljka Marvela pa su tako još uvijek neki stari likovi ispali opasnijima te privukli mnogo više pozornosti. Također, isticanje toga tko je od heroja odradio najbolji posao nema smisla jer svatko od nas ima svog favorita, a ono najbitnije, svaki je od njih dobio svoj trenutak pažnje i ostavio odličan dojam. Razlike u borbenim stilovima dovele su do različitih koreografija kod većih akcijskih scena, ali i do pojedinih nelogičnosti u pitanju moći koje likovi posjeduju. Pričam o onoj klasičnoj situaciji za superhero serije i filmove gdje jedan lik u jednom trenutku nadjača drugog da bi svega nekoliko trenutaka kasnije ishod bio potpuno drugačiji.
Mnogi odgovori, mnoga pitanja
Za kraj, kako ocijeniti ovaj veliki TV team up? Defendersi su definitivno uspjeli nastaviti trend dobrih serija koje izbacuju Netflix i Marvel te svojom kompaktnom pričom i zanimljivim likovima zadržati me pred ekranom, ali isto tako ostavili su me na trenutke i pomalo ravnodušnim. Na nekoliko scena fanovi će doživjeti pravi geek out, ali nedostatak one jedne prave koja bi nam pokazala svu raskoš i sve ono što smo očekivali jednostavno je prevelik. Kraj serije otvorio je mnoga nova pitanja i još me više zaintrigirao za nastavak samostalnih serija. Možda nismo dobili najbolju Netflix-Marvel seriju dosad, ali i dalje se radi o kvalitetnom sadržaju koji je možda od početka bio u zaostatku zbog ogromnih očekivanja. Radi se definitivno o obveznom štivu za sve fanove, a prije gledanja obvezno pogledajte sve četiri serije ako već niste.
Recenzija | Jessica Jones
Recenzija | Daredevil (2. sezona)
Recenzija | Luke Cage
Recenzija | Iron Fist
