FFA Focus

FFA Focus: Pogledajte zašto Nintendu moramo zahvaliti na igranju kakvo poznajemo danas

Jučer je objavljen prvi trailer u kojem je predstavljen Switch, Nintendova nova konzola kojom će se još jednom pokušati napraviti odmak od ustaljenog i dobro zacrtanog puta kojim idu Sony i Microsoft.

Moramo se složiti s činjenicom da u ovom trenutku, industrijom video igara vedre i oblače Sony s PlayStationom 4 i Microsoft s Xboxom One, a dok se očekuju njihovi nasljednici PS4 Pro i konzola kodnog imena Scorpio, novi Nintendo Switch (KLIK!) pokušava preživjeti u svijetu u kojem su veća rezolucija, više memorija i bolji hardver postali sinonim za kvalitetu. Ipak, ako se na trenutak vratimo kroz povijest, veoma lako se može zaključiti u kolikoj mjeri doprinos i utjecaj dao Nintendo svojim inovacijama. Nećemo se zavaravati i reći da je sve što je Nintendo napravio polučilo uspjeh, daleko od toga, ali vidi da su i Sony i Microsoft igrači na sigurno i da od njih teško da možemo očekivati nešto revolucionarno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nintendo se pak, ne boji uvođenja konkretnih inovacija, a u nastavku pročitajte za koje stvari bismo morali biti zahvalni, iako ih se često uzima zdravo za gotovo.

“Shoulder” tipke na kontrolerima

Shoulder3.jpg

Teško je zamisliti današnji kontroler za bilo koju konzolu ili PC bez “shoulder” tipki. Stariji igrači sjećat će se SNES-a i njegovog kontrolera koji je kao standard uveo dvije tipke koje su se pritiskale kažiprstima, a omogućavale su još više različitih kombinacija za pritiskanje. To je omogućilo i kreiranje kompleksnijih kontrola, pogotovo u borilačkim igrama, kao i nevjerojatno zabavno “driftanje” u Super Mario Kartu.

“Rumble” tehnologija

Rumble_pak_1.jpg

Mnogi niti ne znaju za igru Lylat Wars za Nintendo 64, a vlasnici kažu da se radi(lo) o igri uzbudljivog gameplaya, zabavne kampanje i agresivnog multiplayera. Ipak, povijest će više pamtiti po nečem drugom – svaka igra dolazila je u paketu s nečim što se nazivalo Rumble Pak. Radi se o periferiji koja se pričvrstila za stražnji dio kontrolera i koja je uzrokovala trešnju kontrolera pokušavajući “simulirati” ono što se događalo u igri. Na gotovo banalan način poboljšana imerzija dočekana je s oduševljenjem, a nakon toga Sony izdaje DualShock i “drmanje” postaje nezaobilazni dio svakog kontrolera u budućnosti.

Motion kontrole

Nintendo_Wii.jpg

Nekako nam je draži naziv na engleskom od sterilne “kontrole pokretom”, a upravo to je bilo nešto na čemu se zasnivao ogroman uspjeh konzole Nintendo Wii. Teško se moglo zamisliti kakav će uspjeh (100 milijuna prodanih konzola) postići nezgrapan kontroler koji podsjeća na daljinski upravljač za TV (iz kojeg nekad može visjeti čudan dodatak imena posuđenog od omiljenog oružja Brucea Leeja) i senzorska letvica koja je smještena na ili pri dnu vašeg televizora. Ipak, kockanje/inovacija se isplatila zabavnim igrama u kojima su većinom uživali “casual” gameri, a Sony i Microsoft brže bolje su to popratili PlayStationom Move i Kinectom.

D-Pad

giv2.jpg

Ovo je još jedna Nintendova inovacija bez koje su današnji kontroleri jednostavno nezamislivi. Tijekom početnih godina igranja kod kuće, igralo se na joystick, po uzoru na originalne arkadne mašine.

Onda se 1982. pojavio Nintendov Game & Watch s igrom Donkey Kong, a na prijenosnoj konzoli (vidimo odakle svoje korijene vuče NDS) po prvi puta našla se tipka u obliku križa koja je služila za unošenje smjera. Nakon toga je D-Pad završio na NES-u, kao i na konkurentnim konzolama koje su razvile svoje varijante.

Analogna gljiva za upravljanje

n641.jpg

Iako Nintendo nije bio prvi koji je počeo s upotrebom gljiva za upravljanje (thumbsticks), tek je pojava “trozubatog” kontrolera za N64 s jednom gljivom donijela početak novog trenda i odmaka od do tada standardnog D-Pada. Kao što znamo, gljiva je donijela daleko veću preciznost pri upravljanju, a Sonyjev odgovor stigao je u obliku kontrolera s dvije analogne gljive. Naravno, bez nečeg ovakvog teško je i zamisliti današnji gaming.

Nintendo kao predvodnik industrije u prošlosti i budućnosti

Popis bi se mogao nastaviti stvarima kao što je uvođenje save fileova uz pomoć baterije ili multiplayer za četiri igrača na jednoj konzoli (Goldeneye 007 na N64). Slijede micanje kabela s Wavebird kontrolera za GameCube, Super Mario 64 kao prvi pravi 3D u video igrama i Nintendo kao pionir u populariziranju prijenosnih konzola.

Nakon svih navedenih stvari spremni smo Nintendu oprostiti neuspjehe i neke nelogične poteze kojih je definitivno bilo, ali bez njega cjelokupna gaming industrija vjerojatno bi izgledala drugačije.