Za sve one koji više nemaju starije Sonyjeve konzole, a željeli bi igrati neke njihove naslove, uvijek mogu posegnuti za emulatorima na PC-ju. Dakako, što je PC jači, to će emulacija biti ljepša i fluidnija, a nerijetko će prikaz biti višestruko bolji nego na nativnoj konzoli.
Jučer sam imao priliku i zadovoljstvo da zaigram malo Super Mario 3D World i Donkey Kong Tropical Freeze sa svojim bratom. Dan prije toga sam se prisjetio dobrih starih vremena igrajući Resident Evil 2 i Metal Gear Solid na starom “sivonji” te sam, umjesto samo prisjećanja, odlučio zavrtjeti ih i vratiti se malo u prošlost. Naravno, ne smijem ni zaboraviti Super Metroid kojeg sam po tko zna koji put prešao i uživao u fantastičnoj atmosferi kakvu samo Nintendo zna napraviti. Nažalost, većinu konzola koje su potrebne za igranje ovih igara mnogima od nas nisu dostupne i u tu svrhu nam služe “mali” programi koje zovemo emulatori i koje je moguće pokrenuti na bilo kojem današnjem računaru (naravno, pod uvjetom da za neke od njih imate dovoljno jak procesor, no o tome ćemo nešto kasnije). Ne mogu da vam opišem koliko mi je drago što sam otkrio čari emulacije, koja je puno više od tog tamnog i zloglasnog oblaka “piratstva” koje ih prati. Mogućnost da igrate u puno većim rezolucijama od nativnog hardvera sa 60 sličica u sekundi ili više, mogućnost da igrate s modovima kreiranih od strane strastvenih obožavatelja koji njeguju te stare igre da što gracioznije ostare (kao stavljanje Niveine kreme na izborano lice) i što je najbitnije mogućnost igranja igara koje su danas zaboravljene i nedostupne zbog samog očuvanja historije videoigara. Historije za koju današnji izdavači igara malo mare.
U ovom članku ćemo se pozabaviti PlayStation emulacijom, specifično PlayStationa 1 (PSX), PlayStationa 2, PSP-a i u manjoj mjeri PlayStation 3 emulatorima. Ali prvo malo historije za one koje žive ispod kamena! Proizašao iz propale suradnje između Sonyja i Nintenda, PlayStation brand je nastao kao jedna od najdominantnijih igraćih konzola današnjice. U tolikoj mjeri da je teško naći osobu koja nikad nije čula za popularnog sivonju. PS1 ima dugu historiju i knjižnicu igraćih klasika, od Metal Gear Solida, Final Fantasyja, Crasha pa sve do Gran Turisma i Vagrant Storyja. Sve te revolucionarne klasike je moguće danas iskusiti uz pomoć desktop emulatora. Ali prije nego uđemo u detalje, moram vas podsjetiti da, iako je emulacija legalna, od nje zaziru današnji izdavači i morate se držati određenih smjernica poput posjedovanja vlastitog originala istoimene igre koju želite emulirati i u nekim slučajevima (zavisno od emulatora) originalnu konzolu. Iako je to rijetko jer mnogi današnji emulatori emuliraju obrnutim inženjerstvom sami BIOS konzole, upravo iz razloga što sve više postaje nemoguće za nabaviti odgovarajući hardver. Sada, kada smo ove dosadne stvari uklonili s našeg puta, da nastavimo.
Emulator za PS1: EPSXE
Jedan od najstarijih emulatora trenutno na “tržištu”, ako želite relativno bezbolno emulirati PS1 igre, EPSXE je tu da vam pomogne, s raznim plugin opcijama i mogućnošću da birate između raznih metoda GPU-a, zvuka i raznih CD-ROM metoda optimiziranih za vaš hardver. Kao što svi znamo, igranje starijih igara na modernim LCD (ili ako ste iznimno bogati, OLED) ekranima može učiniti da, unatoč vrlo visokim rezolucijama, PS1 igre izgledaju lošije nego što ih pamtite. U tu svrhu nastupa jedna od prednosti emulatora, a to je korištenje raznih shadera i filtera koje vam omogućavaju izbor od skoro beskonačnih CRT linija/filtera ili pak ako ne patite na nostalgični izbor i želite samo najveću moguću rezoluciju, EPSXE vam i tu može pomoći sa širokim spektrom rezolucije za izabrati, kao i raznih modula za dodatno zaglađivanje slike. Izbor je stvarno ogroman i ubijeđen sam da svi mogu, uz malo vremena i eksperimentiranja, pronaći svoju ubitačnu kombinaciju.
Ne smijem ni zaboraviti širok spektar igara koje EPSXE podržava, iako u nekim slučajevima preciznost pri izvođenju nekih igara nije stopostotna. Bugovi su i dalje mogući, ponajviše prilikom emulacije zvuka koja je jedna od, vjerovali ili ne, najtežih stvari za emuliranje. Srećom postoje tu i drugi emulatori, koji iako nisu tako grafičkim interfejsom prijateljski i s puno manje opcija nego EPSXE, ali čiji je cilj 100%-tno precizna emulacija. U tu svrhu se koristi Xebra koja se fokusira striktno na preciznost, ne koristi nikakve pluginove i izvodi se u nativnoj PS1 rezoluciji. Zvuči dosadno, znam, međutim što se tiče same preciznosti i izvođenje igre u savršenoj harmoniji između videa i zvuka, sa što manje bugova i grešaka, tu je Xebra neprikosnovena. Bazirana na istraživanju i analiziranju obrnutog inženjerstva PlayStationa, tvorac ovog emulatora Dr.Hell je uspio proizvesti moguće jedan od najpreciznijih emulatora današnjice. Kao dodatan plus, ne zahtijeva dumpanje BIOS-a konzole, tako da je dovoljan samo original igre koju želite emulirati.
Emulator za PlayStation 2: PCSX2
PCSX2 je open source emulator koji vam omogućava igranje PlayStation 2 igara na PC-ju. Budući da nije zatvorenog tipa, iza ovog odličnog emulatora svakodnevno stoji aktivna grupa strastvenih developera koja konstantno nadopunjava postojeći kod. Iako je s godinama PCSX2 stekao dojam iznimno zahtjevnog emulatora (što nije daleko od istine), danas su već moderni računari uspjeli sirovom snagom sažvakati skoro sve što im ovaj odlični emulator baci pred noge. I to ne samo u punoj brzini, već i pri poprilično većim rezolucijama, nego što je to originalni hardver mogao vrtjeti.
Naravno bitno je napomenuti da je PCSX2 jako procesorski intenzivan i iskorištava multijezgrene procesore do neke tačke, međutim i dalje se sve svodi na brzinu samog procesora. Grafičke kartice dolaze do izražaja kod većih rezolucija i drugih grafičkih naprednih efekata, međutim PCSX2 je i dalje ponajviše zavisan od snage CPU-a.
Postoje dvije različite vrste grafičkih rendera koje možete izabrati: Hardware i Software. Da vas ne zamaram detaljnom analizom, u osnovi Hardware renderer vam omogućava korištenje raznih grafičkih efekata, no često se zna desiti da se, zavisno od igre do igre, prouzrokuju razni artefakti. U tu svrhu dolazi softverski renderer koji se trudi održati tu preciznost nativnog hardvera, no (pogađate) bez tih naprednih opcija, tako da svaki renderer ima svoje pluseve i minuse.
Kad je u pitanju stabilnost pri emuliranju PS2 igara, PCSX2 vam je jednostavno jedini mogući izbor. Ugrađeni plugin sistem omogućava PCSX2 da funkcionira na širokom spektru PC hardvera. Od primjenjivanja raznih grafičkih poboljšanja poput 4K rezolucija, anti-aliasinga i filtera tekstura do sasvim solidne kompatibilnosti širokog spektra igara i aktivne zajednice ljudi koji vam mogu pomoći da prebrodite moguće bugove koje vas mogu zadesiti.
PlayStation Portable emulator: PPSSPP
Ponekad se pitam kako developeri uopćte dođu do ovakvih naziva, no što je tu je. PPSSPP (PlayStation Portable Simulator Suitable for Playing Portably) je emulator za PlayStation Portable koji se pojavio 2012. Malo znana činjenica je da je tvorac emulatora, Henrik Rydgard, ujedno i suosnivač najpopularnijeg trenutno emulatora u igraćem svijetu, Dolphina. Ovaj PSP emulator simulira okruženje prigodno za igranje PSP igara i podržava mrežu raznih arhitektura i operativnih sistema poput Windowsa, Androida i Linuxa. Podržava opcije poput upscalea tekstura, velikih rezolucija i antisotropic filtera.
Kreiran je od temelja u C++ programskom jeziku, što u osnovi znači da emulacija igara ne zahtijeva napredan hardver kao njegova druga velika braća. To znači da se PPSSPP može vrtjeti na širokom spektru mobilnih uređaja. Također koristi interni BIOS, što znači da nema potrebe za posjedovanjem originalne konzole.
Iako možda PSP nije u tolikoj mjeri doživio popularnost kao Nintendovi handheld uređaji, i dalje postoji grupa posvećenih entuzijasta koji redovno izbacuju nadogradnje za ovaj popularni emulator. Posljednja verzija je 1.4 koja između ostalog donosi podršku za D3D11 API na kojem se igre bolje izvode, nego na OpenGLu ili D3D9. Zatim su tu poboljšanja kvalitete zvuka linearnom interpolacijom, podrška za Vulkan renderer i mnogo drugih manjih poboljšanja oko kompatibilnosti igara. Čak su developeri otišli korak dalje i uspjeli razviti vlastiti atrac+ dekoder koji je esencijalan pri preciznoj emulaciji zvuka, posebno u animacijama.
Skoro pa savršen, ako nikad niste imali priliku imati PSP i odigrati neke od sjajnih dragulja, sada vam je najbolja prilika.
PlayStation 3 emulator: RPCS3
Emulator za PlayStation 3 u kojeg trenutno olažem najveće nade je RPCS3. Kreiran sada već davne 2011. emulator je u svom sporom početku uspio pokretati nativne homebrew aplikacije, što za krajnjeg korisnika ne znači puno, ali u smislu emuliranja PS3 konzole i njene kompleksnosti, je bilo pravo čudo. Fast forward u sadašnjost, trenutno se dešava najinteresantniji period razvoja RPCS3a. Developeri su uspjeli ne samo pokrenuti, već i u potpunosti igrati Demon’s Souls i Personu 5, sa svim efektima poput malge, motion blura i particle efekata. Naravno, potrebna je PC zvijer da bi ste ih pokrenuli, ali ako uzmemo u obzir da se igre izvode u interpreteru, a ne u kompajleru (koji je puno brži i koji je cilj developera) to je fantastično postignuće.
https://www.youtube.com/watch?v=Avkp5aQN1SI
Sljedeća godina će biti vrlo interesantna za promatrati razvoj emulatora. Ono što je nekad bilo rezervirano za niche publiku, “danas” se već počinje javljati svijest među igračima o kakvim se zapravo moćnim alatima radi.
