Već smo i zaboravili da je prošao Halloween, barem oni koji drže do tog “praznika”, a mi smo se teško dogovorili oko izbora najstrašnije igre.
Jasno je da će svatko imati svoje favorite, ali i kriterije po kojima će odrediti što je strašno i izaziva jezu, tjeskobu ili tjera na refleksne trzaje u pokušaju izbjegavanja nečeg opasnog. Nekad davno, jedan član redakcije opisao je igru TOCA Race Driver 3 (PS2) kao horor simulaciju, a osobno bih mogao navesti jedan element Destinyja koji me dobrano zaprepastio (pogleda na utrošene sate u igri). Prvo pročitajte koje igre su odabrali članovi FFA foruma.
Izbor članova FFA foruma
Budući da se radi o jednom od mojih najdražih žanrova, nastojat ću pokriti više serijala da ne nabrojim tri nastavka iste franšize na prva tri mjesta.
Silent Hill 2 – Možda i nije stricto sensu najstrašniji horor naslov po količini neke fizičke odvratnosti i iznutrica na ekranu, ali zbog priče, simbolike, cjelokupne atmosfere i načina na koji se igraču uvuče pod kožu i poigra s njegovom psihom po mom je skromnom mišljenju daleko najjezivija i najkompletnija horor igra svih vremena.
Resident Evil REmake – Game Cube verzija legendarne jedinice, unatoč objektivno banalnoj priči, ističe se fenomenalnom atmosferom i napetošću što u kombinaciji s Resijevim legendarnim item management sistemom, zanimljivim zagonetkama i ograničenim resursima rezultira iznimno kvalitetnim horor iskustvom.
Forbidden Siren – Atmosferom najsličnija klasičnim japanskim horor filmovima, ističe se i svojom inovativnom nelinearnom narativnom strukturom, ali i zahtjevnošću zbog koje je mnogi nikada nisu završili.
Silent Hill Shattered Memories – Iako ne pripada među nastavke koje je radio Team Silent, ova je igra po mom mišljenju najbliže njihovim uratcima i zbog svoje orijentiranosti na psihološko i razumijevanja nasljeđa serijala daleko najbolja od svih nejapanskih iteracija serijala.
https://www.youtube.com/watch?v=dk7JkSArEdQ
Fatal Frame serijal (PS2) – Usro se živ na one duhove, još kad si onako bespomoćan i jedino ti je oružje fotoaparat… Grafika za ono vrijeme vrh, zvuka i atmosfere se mnoge današnje igre ne bi posramile.
P.T. – Mentalni seks, u 2 ujutro išao igrat sa surround slušalicama, nakon 20 minuta si pogledam u noge, a dlake stoje ko čačkalice. Rezultat je bio close application direkt iz igre istog trena.
Silent hill 1-3: Priznajem samo prva 3 dijela, ovo ostalo su solidne horror igre nimalo dostojne imena. Nisam naveo serijal zato što me nešto isprepadao jer u usporedbi s ovim gore navedenim mazohističkim igrama i nije nešto baš strašan, ali atmosfera i zvučna kulisa u igri uz kasnije uveden filmski zrnati grafički efekt i sami bolesni svijet Silent Hill-a je nešto najbolje što jedan horror medij može sadržavati.
Silent Hill – Magla, mrak, nedostatak municije za ionako malo oružja, radio, zavijanje sirene, alternativna stvarnost, jezovita glazba ili nedostatak iste, zvučni efekti – horror na vrhuncu.
Resident Evil – istraživanje tajni zagonetnog zamka s mnogim upečatljivim scenama i dalje je jedno od boljih horror iskustava u video igrama.
Project Zero 2: Crimson Butterfly – U svim segmentima bolji od originala, lutanje tajnovitim selom ispunjenim duhovima s ne baš agilnim likovima bilo je prilično jezovito
Alien: Isolation – Svaki susret s alienom je bio prilično stresan.
Alan Wake – Možda je borba ponešto nespretna, ali jezoviti ugođaj je nenadmašan.
The Suffering – Neočekivano dobar naslov koji se može igrati i iz prvog i iz trećeg lica bio je svježa pojava među mnogobrojnim nastavcima horror igara; vrlo uspjela mješavina akcije i horror elemenata koju svakako vrijedi odigrati.
https://www.youtube.com/watch?v=auw3_z9EyRg
F.E.A.R. – Prejeziva igra. Utjera ti strah sa scenama na prepad ali i prizorima od kojih se čovjek naježi.
Outlast – Ne znam kako sam uopće uspio ovu igru odigrat. Mrak, pogled iz prvog lica, zatvoren u ludari, a oružje u igri ne postoji. Noćna mora koja me uznemirila.
Alien Isolation – Slično Outlastu. Horor tipa sakrij se i bježi kojeg nisam odigrao jer je bilo previše za moje srce nakon Outlasta.
Dead Space – Prvo igranje zauvijek ostaje u sjećanju. Prepadi i klaustrofobičnost od prve do zadnje minute.
Limbo – Može li se ova igra svrstati u horor žanr? Meni je definitivno ostao u lijepom sjećanju jer je super zarazna i igriva. Tjera na još i još, a nije baš da je atmosfera sretna i prijateljski nastrojena. Meni je i to dovoljno scary.
Until Dawn – Sigurno jedna od boljih horor igara u zadnje vrijeme. Trash horor, odličan voice acting, grafika, atmosfera ,likovi. Totalno underated i od Sonya i od “novinara”.
https://www.youtube.com/watch?v=U356b_x0_4U
Izbor redakcije FFA
Silent Hill 2 – Sve što je u igri je strašno! Od one “glasne” tišine, magle posvuda, mentalnog stanja glavnog lika, konstantnog osjećaja da te netko promatra. Meni osobno najstrašnija igra koju sam odigrao.
STALKER SoC – iako obiluje prelijepim scenama i krajolicima, sveukupna atmosfera je čisti horor. Posebice bi istaknuo igranje noću i famozne laboratorije X, gdje te napadaju anomalije, bloodsuckeri, snorkovi, zombiji i iznimno strašni kontroleri.
F.E.A.R. – jedan od onih FPSova koji tjera strah u kosti! Fantastična grafička prezentacija, nevjerojatan AI i odlično izrežirane horor sekvence čine odličnu horor cjelinu.
F.E.A.R. – Nakon godina i godina horrora u kojima su glavni protagonisti sva živa i neživa čudovišta, vragovi, monstrumi, zombiji, kukci, ptice i svakakva bolesna, krvava bića iz najdubljih kutaka mašte, doleti nešto ovako jednostavno. “Obična”, mala djevojčica sa dugom, crnom kosom. Tako čisto, tako iskonski, a opet tako prokleto jezivo. Druga dva nastavka su sve skupa malo razvodnila, ali prvi dio ove igre je donio nešto zaista novo u horor žanr. Naravno, takvo jednostavno zastrašivanje je već postojalo u horrorima ranije, poglavito japanskim. Npr, Ju-On i Ringu, kasnije prerađeni u hollywoodski hit sa Buffy herself, ali ovdje je bilo jednako učinkovito.
Dead Space – Potpuno neočekivani hit Electronic Artsa. Još tamo od prvog jezivog trailera sa dječjom brojalicom “Twinkle twinkle little star” znalo se da nam se sprema nešto posebno. Brutalno, krvavo, jezivo, atmosferično. Igra je već od samog početka igrača uvukla u tu odličnu atmosferu, samim dolaskom, odnosno rušenjem broda na napušteni rudarski brod Ishimura, a ostalo je povijest – istraživanje tog napuštenog broda, saznavanje njegovih tajni, te učestalo suočavanje sa grotesknim kreaturama, a sve u maestralnoj dočaranoj atmosferi straha i ludila. Igra je, kao i F.E.A.R na kraju imala tri dijela, naravno, svaki idući sve lošije prihvaćen i od igrača i od publike, ali taj prvi je mnogima ostao u sjećanju kao prekrasno iskustvo.
Phantasmagoria – Na kraju igra za koju većina ovdje ni ne zna. Stara, stara igra sa PC-a, iz davne 1995. Bila je posebna po tada spektakularno implementiranom FMV gameplayju. Igra je u biti, point and click avantura kakve 90-ih i bile popularne, samo su ovdje bili live glumci pred plavim ekranom, te je sve dalo neku sasvim neočekivanu notu imerzije koja ranije nije bila moguća. Ne bih se iznenadio da je David Cage ovakve igre uzeo kao inspiraciju za svoja kasnija remek djela. Igra je koštala brdo para, naročito za to vrijeme, ali je nakon izlaska nadoknadila sve troškove i postala pravi hit. Izašla je na, za to vrijeme, masivnih 7 cd-a. Radnja je pratila bračni par koji se doselio u, kako se ispostavi, problematičnu kuću gdje je ranije obitavao mađioničar kojem su sve žene (njih 5) neobjašnjivo stradale. I sada, naravno, tu ima svega i svačega, uključujući i scenu sexa, koja je tadašnje fanove ostavila bez daha.
https://www.youtube.com/watch?v=HvZ09gERgw4
Silent Hill 2 – Bio sam mlađi puno tada ali smo prijatelj i ja prolazili zajedno. Bojao sam se bolnice i sestara tamo, a kad radio zašumi skakali smo obojica.
Fatal Frame – Jedino oružje aparat, a strašnih scena za srce odapeti milijun. Sablasni duhovi.
P.T. – Nije prava igra, ali i sa svojih 30 godina sam se ukakao. Napeto od prve sekunde. Muzika maestralna. Strašno pametan način za uplašiti igrača i djeluje.
Alone in the Dark: The New Nightmare (PS1) – Niti jedna igra me nije toliko stalno prepadala kao ova. Konstantni grč, strah i napetost. Puno opakih beštija koje nije bilo baš lako ubiti i strah hoći li ovu borbu preživjeti ili ne. Odličan soundtrack koji je samo još više pojačavao napetu atmosferu.
Resident Evil 3: Nemesis (PS1) – Legendarni naslov, koji je meni i mom bratu na nekoliko mjesta umalo uzrokovao infarkt. Možda nije bilo količinski toliko BU momenata, ali su bili kvalitetni.
Silent Hill (PS1) – Nije bilo toliko BU momenata, ali je bilo nemoguće igrati u komadu duže od pola sata. Pola sata ja, pola sata brat. I stalno smo se bojali, iščekivali što je iza sljedećeg ugla. Trash pozadinska glazba i magla su samo pojačavali muku i strah.
Fatal Frame (PS2) – Toliko strašne beštije i snimanje istih kamerom, da se nisam nikad mogao natjerati da ju završim. Jednostavno prestrašno iskustvo za kojem sam tada bio prevelika kukavica.
https://www.youtube.com/watch?v=1J3nVVX7kpU
Siren: Blood Curse – Treća igra u Siren serijalu i ponajbolji spoj elemenata prethodnika, Siren: Blood Curse je na vrhunski način pretočio japanski filmski horor žanr u videoigru.
Silent Hill – SH serijal ne treba posebno predstavljati. Drugi nastavak je stekao najveću slavu i vojsku fanova, ali ako ste prešli prvijenac, vjerojatno ćete se složiti s tvrdnjom da je upravo SH kao prvijenac donio novu dimenziju strave i užasa u žanru akcijskih horor igara na konzolama.
Dead Space – Zaboravite na predrasudu da igra u kojoj ima mnogo napucavanja ne može biti strašna. DS je pomalo netipična igra (pogotovo za EA!), teške, sumorne i osamljeničke space odyssey atmosfere uparene s onim dobrim starim osjećajem da se bojite onoga što najmanje poznajete. Oni pažljiviji primijetit će tu i oveći utjecaj Lovecrafta. Najbolje od svega – igra uspijeva u održavanju napetosti cijelo vrijeme i uz to je izazovna.
Silent Hill 2 – Biranje najstrašnije igre svih vremena nikad nije lagan zadatak, ali smatram da Silent Hill 2 ispunjava sve preduslove za tu titulu – and then some.
Kao nastavak originalnog psx Silent Hill-a, Silent Hill 2 proširuje lore i brilijantnost originala, pri tome ostajući u srži horor igra, bombardirajući vas uznemirujućim prizorima. Razlog zašto je Silent Hill 2 na vrhu moje liste dolazi iz načina na koji je igra strukturirana, skoro je besprijekorna u izvedbi i savršeno paced upakirano s atmosferom koja vas doslovno moli da je ugasite, ali i gura vas dalje znatiželja šta će se sljedeće dogoditi.
Naravno tu je i soundtrack, zagonetke i Pyramid Head – jedan od najboljih “negativaca” u igrama ikad (odigrajte i saznat ćete razlog).
Sve to doprinosi neponovljivom iskustvu koji ostaje sa vama godinama. Učinite sebi uslugu i ne propustite ne samo fantastičnu horor igru, već i jednu od najbolje dizajniranih igara svih vremena.
P.T. – Ovo nije samo jedna od najpametnijih video game reklama u historiji, već je i jedna od najbolje dizajniranih horor igara koje smo imali priliku igrati.
Prvenstveno predstavljen na Sony Gamescome u Njemačkoj, teaser je objavljen na PS Store i predstavljen javnosti odmah nakon reveala. Naravno, ljudi su pohrlili na download tipku, ne bi li saznali o čemu se to radi, samo da bi na njihovo zaprepaštenje/oduševljenje saznali da je P.T. horor igra u najčišćem obliku. Nakon rješavanja glavne zagonetke, dobili smo trailer sa Norman Redussom u glavnoj ulozi, dizajniran od strane neponovljivih Hidea Kojime i Guilerma del Torra.
Playable teaser je kratak, mehanički jednostavan, misteriozan i jednostavno zastrašujuć do boli. Prava je šteta što ovako bitan komad gamerske industrije ostaje zaključan u Konamijevim odajama.
Resident Evil REmake – 2004. Gamecube verzija originalnog Rezija iz 96’te dodatno usavršava perfektnu atmosferu koja je činila Rezi tako jedinstvenim. Nezaboravne scene poput krvoločnih pasa koji uskaču kroz prozore ili Crimson Headse zbog kojih dan danas ne spavamo noću.
Iako je brand ovog serijala u očima fanova iznimno opao, Resident Evil dan danas služi kao inspiracija mladim developerima.
https://www.youtube.com/watch?v=Ot1-xyvE_8A
Dead Space (PS3) – Zarobljen na napuštenom Isaac Clarke ubrzo otkriva da nije usamljen, a nepoznati vanzemaljski artefakt sve pretvara u krvoločne kreature. Igra na tako dobar način limitira igrača: uvijek nedostaje municije, glavni lik nikad ne zna što se točno događa, a opasnost uvijek prijeti od onog što ne može vidjeti. Igra vrlo uznemirujuće atmosfere koja je sagrađena na odličnim zvučnim efektima.
Siren (PS2) – Oni koji se usude upustiti u jezivu atmosferu zabačenog sela u japanskim planinama, vrlo brzo će upoznati pojmove kao što su “shibito” i “sight jacking”.
Alan Wake (Xbox 360) – Ovo nije nešto poput većine horor igara. Nema eksplicitnog nasilja, obilja krvi ili scena zbog kojih ćete skočiti iz fotelje. Jezovit poput Twin Peaksa, grad Bright Falls kao da je živ dok “uživate” u fluidnoj borbi s kombinacijom pištolja i baterije.
Zaključak
Za one koji su izdržali do kraja ovog vrlo opsežnog teksta, slijedi popis deset najboljih horor igara, a za svaku od njih garantiramo vam da su vrijedne igranja. Za eventualne posljedice ne odgovaramo. (U top listu su ušle igre koje su skupile više od jednog glasa.)
1. Silent Hill serijal
2. Fatal Frame
3. Dead Space
4. P.T.
5. F.E.A.R.
6. Siren
7. Alan Wake
8. Resident Evil REmake
9. Alien Isolation
