Istina je tamo negdje…
Urbane legende i mitovi postoje otkako je svijeta i vijeka, bilo na svjetskoj razini ili onoj lokalnoj. Koliko je ljudi samo tvrdilo da su vidjeli čudovište u Loch Nessu, koliko ih je samo vidjelo nekakvog duha ili nešto paranormalno, pa čak ni u lijepoj našoj nisu bili strani natpisi o čudovištima, vukodlacima i tko zna čemu.
Naravno, mitovi se ne vežu uvijek za nešto paranormalno ili „fantastično“, već postoje i opći svakidašnji mitovi kao, recimo, „Može li se komad papira saviti na pola više od 7 puta?“ ili „Liječi li rakija od moje babe Anke stvarno AIDS?“. Sukladno tome ni svijet gaminga nije lišen mitova i legendi. U našim gaming istragama pozabavit ćemo se popularnim mitovima za koje su se ljubitelji videoigara godinama pitali ima li istine u tim pričama.
Polybius – igra koja djeci jede mozak
Priča o Polybiusu ima sve sastojke prave urbane legende. Misteriozna je, sadrži ljude u crnim odijelima i tinejdžeri umiru u njoj. Priča kaže kako je Polybius bila igra koja se pojavila u nekoliko igraonica u Portlandu 1981. godine. Kabinet, ili kako god već želite zvati ogromni arkadni stroj, navodno je bio potpuno crn, uz bijeli logo igre na njemu, a sama igra bila je jako slična Atarijevoj shoot ’em up igri Tempest uz razliku da je sadržavala i labirinte i zagonetke te da je dovodila ljude do doslovnog stanja mentalnog ludila. Ljudi koji su igrali igru počeli su dobivati nuspojave kao što je vrtoglavica, nesanica, mučnina i averzija prema videoigrama i TV ekranima. Neki izvori čak tvrde i da je igra stvarala i teže nuspojave kao što su užasne noćne more, samoubilačke tendencije i nemogućnost osjećanja tuge.
Lice potencijalnog ubojice
Naravno sve zvuči poprilično fabricirano, ali neki vlasnici igraonica tvrde kako su u njihove igraonice znali povremeno ulaziti ljudi u crnom koji su sakupljali podatke iz navedenih strojeva zbog čega su mnogi povjerovali da se radi o tajnom eksperimentu koji vrši CIA. Jedini izvor igrinog postojanja je uvodna slika igre i crno-bijela slika kabineta.
AAA igra ispred svoga vremena! Ima li danas nešto što bi nas pretvorilo u masovnog ubojicu, ha?
Ako ozbiljno želite tražiti dodatne informacije o samoj igri, sputavat će vas činjenica da su ljudi na temelju te legende sami počeli graditi svoje vlastite Polybius kabinete i pokušali rekreirati igru prema navedenim opisima. Ono što u osnovi dobijete je nešto što bi kod nekoga eventualno moglo uzrokovati epilepsiju.
Što je onda na kraju istina? Ono što se zna je da je postojao prototip igre Tempest (igra na koju je Polybius navodno ličio) koji je bio prepun glitcheva koji su uzrokovali mučninu kod ljudi te se također zna da je vlada SAD-a stupila u kontakt s Atarijem pri čemu su zatražili da im dizajniraju posebnu verziju jedne od njihovih igara iz osamdesetih. Iako se legenda o Polybiusu danas smatra lažnom, postoje priče kako se jednostavno radi o modificiranoj verziji priče iz tog razdoblja kako su specijalni agenti uistinu prikupljali određene informacija u igraonicama. Ono što je doduše zabavno za vidjeti je da referenca na Polybius postoji u Simpsonima, a svi znamo koliko često su Simpsoni točno predvidjeli budućnost ili otkrili skrivene tajne.
Predvidjeli su Trumpa; možda je upravo on taj koji će vratiti Polybius u život da nam pojede mozgove djece?!
