Kao i svaka druga grana industrije, ni gaming nije pošteđen “failova” koji nisu uzrokovali samo financijsku štetu, već su u velikoj mjeri narušavali ugled pojedinim tvrtkama.
|1|
Microsoft i RROD
Priča o “red rings of death” ili skraćeno RROD počinje užurbanim radom Microsofta na kompletiranju konzole i što bržem izlasku na tržište (2005. godine) samo da bi dobili ključnu prednost pred izravnim konkurentom koji izdaje PlayStation 3.
Iz Microsofta nikad nije stiglo službeno objašnjenje što točno uzrokuje zloglasne “crvene krugove” koji korisniku javljaju da je došlo do kvara zbog kojeg konzola postaje neupotrebljiva. 30 do 45 posto prvih modela konzola koji su stigli na tržište jednostavno se nakon nekog vremena pokvarilo. Stručnjaci tvrde da je razlog greška u dizajnu, a kad su u pitanju elektronički uređaji, to je veoma velika brojka.
Cijena “besplatnog” produljenja garantnog roka, popravaka i zamjena pokvarenih konzola koštala je Microsoft više od milijardu dolara, a neki od vlasnika pokvarenih uređaja mijenjali su konzolu više od pet puta. Oštećenim igračima, pogotovo u zemljama poput Hrvatske u kojima Microsoft nije službeno podržan, ostao je gorak okus u ustima, a još više zabrinjava činjenica da se informatički gigant izvukao neokrznut (osim financijski) namjernim medijskim bojkotom vlastitog problema.
|2|
Nokia N-Gage
Nokia je 2003. godine izdala N-Gage, a u to vrijeme bila je strah i trepet na tržištu mobilnih telefona. N-Gage je bila kombinacija telefona i prijenosne konzole, što su bile odlične predispozicije za više nego dobru prodaju. Cilj je bio ugurati se na tržište prijenosnih konzola kojim je tada vladao Nintendov Gameboy Advance, a u dolasku su bili Nintendo DS i Sonyjev PSP.
Naravno, Nokijin proizvod nije se ni približio konkurenciji (prema statistikama, N-Gage se prodala u nešto više od 2 milijuna primjeraka, a Gameboy Advance u više od 80 milijuna), a kod publike je jako loše prošao jer mu se zamjerao zbunjujući raspored tipki koji je više odgovarao korisniku telefona nego gameru. Neuspjehu je svoj doprinos dala i cijena od 299 dolara, koja je nakon samo dva tjedna spuštena čak za 100 dolara, ali i siromašan izbor igara koji se trebao suprotstaviti Pokemonima i Super Mariju.
|3|
Microsoftovo otkrivanje Xboxa One
Microsoftov prvi prikaz i otkrivanje njihove najnovije Xbox konzole definitivno je jedan od najgorih poteza u povijesti Xboxa. Next-gen vizija Dona Matricka koja se temeljila na Kinectu, multimediji, TV-u i DRM ograničavanjima jako je loše prošla kod gaming zajednice koja je glasno i jasno odbila takvu konzolu pa je Microsoft mjesecima morao popravljati svoj ugled, a neki bi rekli da to radi i danas nakon dosta slabe prodaje u usporedbi s PlayStationom 4 koji ove generacije ruši rekorde.
Xbox One je originalno tražio internet konekciju kako bi konzola uopće radila, a korisnici bi svakih sat vremena morali provjeravati konekciju sa serverom kako bi imali pristup. Tu su još bile i brojne gluposti poput nemogućnosti igranja korištenih igara i posudbe igara prijateljima. Xbox je kasnije promijenio sve odluke, a Mattrick je napustio mjesto šefa Xbox divizije koju je preuzeo Phil Spencer. Sony je iskoristio ove pogreške i najavio kako njihov PlayStation 4 neće koristiti ovakva ograničavanja i sada je u velikoj prednosti u broju prodanih primjeraka naspram Xboxa Onea.
|4|
Cartridge za Nintendo 64
Svi već znamo priču o propaloj suradnji Sonyja i Nintenda za CD dodatak za SNES. Nintendo se nakon propalog dogovora odlučio za još jednu konzolu s cartridge formatom, dok je Sony odlučio sam odraditi svoju konzolu koja će se bazirati na CD formatu s još više prostora za developere. CD je na kraju ispao veliki hit i mnogi third party developeri su se prebacili upravo na PlayStation, a jedan od najznačajnijih je Square sa svojim Final Fantasy serijalom.
CD format im je omogućio puno više prostora za računalno generirane animacije i bolji grafički prikaz pa je tako PlayStation dobio legendarni Final Fantasy VII koji je obilježio povijest gaminga. Iako je Nintendo 64 bila vrlo dobra konzola sa sjajnim igrama, cartridge format im je definitivno naštetio jer su pokušali gurati next-gen na zastarjeloj tehnologiji, stoga su mnogi odustali od platforme s obzirom da nisu mogli raditi igru na tom mediju.
|5|
Hakiranje PSN-a
Svi vlasnici PlayStationa 3 itekako se sjećaju napada na PlayStation Network kada 23 dana uopće nisu mogli pristupati mreži za igranje online. Ovaj najveći mrežni napad brojio je čak 77 milijuna korisnika i ukradene osobne podatke. Hakiranje se dogodilo od 17. do 19. travnja 2011. godine, a Sony je probleme priznao tek 20. travnja kada su i ugasili PSN uslugu. Srećom, nije bilo prijava o prevarama i upotrebama kreditnih kartica iako je bilo registrirano više od 12 milijuna kreditnih kartica. Ovaj prekid u radu koštao je Sony 171 milijun dolara.
