Nakon konzola i računala, Giga se uhvatio novog versusa – digitalnih izdanja videoigara nasuprot fizičkih. Skupio je argumente za obje strane, a raspravu će započeti zastupanjem digitalnih izdanja videoigara.
|1|
Ne mogu se oštetiti ni izlizati
Otkako je fizičkih medija, postoji ta bojazan da će se oni oštetiti, pokvariti ili izgubiti (kao, uostalom, i za sve ostalo što fizički posjedujemo). Packe i ogrebotine najveći su neprijatelji optičkih diskova. Sigurno vam se kosa na glavi barem jednom dignula kada biste vidjeli da netko nepažljivo barata s vašim dragocjenim diskom. „Vidi ovog majmuna koji ne zna primiti CD kako spada. Ako mi ga izgrebe, kupit će mi novi“, mislili biste u sebi. No ništa nije dizalo veću paniku od ovog prizora:
Opetovano pojavljivanje ove poruke moglo je značiti samo dvije stvari – ili da je laser riknuo ili da je disk previše izgreban. Odemo li još više u prošlost, sjetit ćemo se Nintendovih cartridgea i gamerske verzije oživljavanja usta na usta. Vratimo li se u sadašnjost uviđamo da je problem krhkosti optičkih diskova i dalje prisutan. Čak i uz nastojanja da se očuvaju, oni će nas ponekad svejedno iznevjeriti, a to dijelom ovisi i o kvaliteti samih diskova. Kvaliteta snimljenih diskova, posebice onih snimljenih u “vlastitoj radinosti”, zna varirati. Ne ide im u prilog ni relativno rani početak gubljenja podataka, pri čemu dolazi do grešaka prilikom učitavanja. Sve te probleme rješavaju digitalna izdanja igara koja gotovo da su vječna. Račun s digitalnim igrama neće se izlizati ni propasti. Osim ako se ne dogodi havarija sa serverima i backup serverima u istom trenutku. Ali kolika je vjerojatnost za tako nešto?
|2|
Kud ja, tud i moje igre
Jedna latinska izreka kaže da mudar čovjek sve svoje nosi sa sobom. S digitalnim izdanjima igara smo svakako „mudri“ gameri jer sve naše igre idu kamo i mi. Najmanji je problem doći kod prijatelja ili rodbine i ne ponijeti sa sobom fizičku kopiju igre. U tom slučaju dovoljno se kod njega ulogirati na vlastiti račun, skinuti željenu igru i baciti se na igranje. Bitno nam je samo da imamo brz i podatkovno neograničen pristup internetu jer današnje moderne igre redovito teže po par desetaka gigabajta. Ako su ti uvjeti zadovoljeni, možemo slobodno reći da sve naše igre nosimo sa sobom, a da pri tome fizički zapravo ne nosimo – ništa. A ukućani će nam pri tome biti zahvalni što imaju dodatnog mjesta na policama.
|3|
Ne moram se dizati iz fotelje
Uzimanje lijenosti kao opravdanja za, praktički, bilo što na prvu može zvučati kao loša ideja. Međutim, svatko od nas ponekad je lijen i lijenost nije a priori negativna. Neki vjeruju da lijenost vodi kreativnosti i efikasnosti. Otac Microsofta, Bill Gates, jednom je izjavio da za obavljanje kompliciranog posla uvijek radije uzme lijenu osobu jer zna da će ga ona napraviti na najlakši mogući način. Što iz svega toga možemo zaključiti o pojedincima koji su došli na ideju digitalne distribucije igara? Pa da su bili lijeni. Ili, ljepše rečeno, da su nisu bili skloni tome da rasipaju svoju energiju na trivijalne stvari poput umetanja i vađenja diskova iz konzole/računala. I zato danas imamo digitalne trgovine poput Steama i PlayStation Storea koje nam omogućavaju da iz udobnosti naše fotelje nabavimo igru i pokrenemo ju jednim klikom.
|4|
Nisu štetna za okoliš
Posljednji argument je, općenito i zdravorazumski gledano, najsnažniji. Kolekcionari će negodovati nad činjenicom da njihove kolekcije originalnih fizičkih primjeraka nisu ništa više od hrpe smeća u nastajanju, koje će se jednog dana morati posebno zbrinjavati ili se ostaviti da se desetljećima razgrađuje. Digitalna distribucija videoigara logičan je korak u distribuciji igara. Odrastali smo na različitim iteracijama fizičkih medija, no samo digitalni medij predstavlja univerzalnu i najjednostavniju distribuciju videoigara, neovisno o tome koliko će njihov kapacitet rasti. Sve što je ovdje potrebno jest prostor na vašem HDD-u ili SSD-u.
U originalu slike stoji „Piracy is environmental friendly“, s čime je za potrebe ovog članka povučena paralela.
Proizvodnja digitalnih izdanja videoigara ne ostavlja svoj ekološki otisak jer proizvodnja u tom smislu ni ne postoji. Ne treba posjeći nijedno drvo za knjižicu s uputama, a naftu ne treba preraditi u plastiku da bi se proizvela kutija i plastični disk. Nema plastike, nema smeća, nema zagađenja. Pametnom dosta.
