Nakon što smo se pozabavili jednom stranom medalje, vrijeme je i za drugu; Giga će vam reći zašto su fizička izdanja igara bolja od digitalnih. Na koju stranu vi stajete?
|1|
Posudba i prodaja igara je laka
Velika prednost fizičkih kopija naspram digitalnih izdanja je prodaja i razmjena igara. Ako nam se neka igra ne sviđa ili jednostavno nam nije materijal za kolekciju, začas je možemo prodati i uložiti novac u kupovinu nove igre. Naravno, i digitalne račune na konzolama je moguće prodavati, ali prodaja fizičkih igara je dosta lakša i bez previše kompliciranja jer nema nikakvih informacija za digitalne servise i odgovornosti nakon prodaje igre. U slučaju da želimo isprobati igru od prijatelja, jednostavno ubacimo disk i spremni smo za akciju. Ovo je više prednost kod konzola nego na PC-jima koji imaju još veći fokus na digitaliju s obzirom da se igre vežu za servis.
Kod kupoprodaje igara ipak treba pripaziti da se ne dogodi ovo.
|2|
“Plug and Play”
Iako je digitalna distribucija danas izuzetno pristupačna mnogi još uvijek nemaju brz internet i dovoljno bandwitha za preuzimanje velikih downloada. Današnje konzole opremljene su hard diskovima od minimalno 500 GB i svaka igra koristi Blu-ray medij, tako da developeri ne moraju trošiti previše resursa i vremena na optimizaciju i kompresiju same veličine igara pa prostor na mediju troše do samog kraja. Nažalost, današnji gaming je prepun nedovršenih „gold mastera“ i „day 1 patcheva“, ali ipak možemo i dalje cijeniti jednostavan plug and play koncept fizičkih igara. Uzmimo za primjer PlayStation 4. Jednostavno ubacimo disk i igra se odmah počne instalirati. Kad se završi inicijalna instalacija, koja često traje ispod minute, već možemo početi igrati dok se u pozadini svi podaci kopiraju na hard diskove, a ako nekad trebamo nešto obrisati zbog ograničenog prostora, mnogima je lakše ponovno instalirati igru nego ju cijelu skidati s digitalne trgovine na konzole.
|3|
San svakog kolekcionara
Digitalne igre možete gledati do mile volje u svojoj virtualnoj knjižnici. Međutim, to mnogima od nas ne predstavlja ono pravo zadovoljstvo. Digitalnu igru ne može se držati na polici, ona ne može predstavljati fizičku uspomenu. Za kolekcionare je poseban osjećaj skinuti kutiju s police, otvoriti i prelistati sadržaj. Neki bi rekli i da su videoigre poput grudi – dobre su na računalu, ali puno bolje ih je držati u rukama.
Kolekcionarsko oko će uvidjeti ljepotu.
|4|
Jeftinije su
Fizičke i digitalne igre u startu imaju istu cijenu. Ako postavimo tezu što dobijemo za istu cijenu, dolazimo do zaključka da su fizičke igre jeftinije od digitalnih. Kod fizičkog izdanja dobijete opipljivu kutiju, upute i ponekad još nekakav dodatak u vidu mape iz igre ili konceptualnog arta. Međutim, uslijed težnje izdavača za većim profitima, takvog sadržaja je u posljednje vrijeme sve manje. Ipak, lijepo je vidjeti, primjerice, Bethesdu ili Rockstar kako i dalje nastavljaju s tom tradicijom.
|5|
Fizičke igre su samo moje
Jednom kad igru kupiš na disku, pospremiš je na policu, ispod kreveta ili u podrum, igra je samo tvoja. Možeš s njom raditi što želiš. Možeš je igrati, koristiti kao podmetač ili je pak prodati. Kod digitalnih igara, ono što mnogi ne znaju, pristajanjem na uvjete korištenja s digitalnim distributerima, poput Steama i Origina, korisnik pristaje na to da on nije vlasnik igre, nego kupuje pravo da igru preuzme sa servera i igra ju. Jednog dana kad nam se iz smjera sunca budu približavale solarne baklje i cijela planeta ostane bez struje, pa se tako pogase i serveri, ostat ćemo bez svojih digitalnih igara. Doduše, u tom slučaju nećemo moći ni pokrenuti naše igre na fizičkim diskovima, ali barem ćemo se moći s njima pokriti po glavi.
Sa svojim fizičkim kopijama igara možete što poželite.
