Jedna od najdražih nam Prijateljica slavi 30. rođendan, pa smo odlučili pokrenuti seriju članaka posvećenih legendarnim gaming platformama. U prvom do njih predstavljamo Amigu 500.
Bila su to vremena kada tehnologija nije bila prisutna u svakome kućanstvu. Nije svatko posjedovao PC niti igraću konzolu jer je to više bio pojam za entuzijaste koji igraju videoigre, programiraju i slično. Negdje u to doba je Commodore zaključio da je vrijeme za ponovno suprotstavljanje Atariju i njihovoj uzdanici ST 1040. Kao odgovor je nastala Amiga 1000 koja je svojevrsni začetnik multimedijalnih računala s obzirom na to da je imala grafičko sučelje u boji, 8 bitni zvuk, veoma jak procesor i dovoljno memorije. Problem je bila cijena od 1600 dolara koja je bila ogromna za 1986. godinu. Trebalo je smisliti cjenovno pristupačniji model.
Prije 30 godina nastala je Prijateljica kakvu stariji gameri najviše pamte. Dakako, govorimo o modelu Amiga 500. Kao daleko jači nasljednik modela Commodore 64, Prijateljica je bila isto tako vrlo sposobno osobno računalo temeljeno na čipu Motorola 68000 takta ogromnih 7,09 MHz (smijte se koliko hoćete, ali prije 30 godina je to bio gotovo high end takt), 512 KB RAM-a (obično nadograđenih na 1 MB), a koristila je posebne floppy diskove od 800 kb. Tvrdi disk? Ne, nije imala tvrdi disk. Operativni sustav Workbench bio je na disketi koju je svaki put trebalo umetnuti prilikom pokretanja. Kada bi željeli upogoniti neku igru, morali biste izvaditi disk i umetnuti disk željene igre. Srećom, moglo se nadokupiti poseban dodatni vanjski floppy drive, tako da se izbjegne ta gnjavaža, pa nije bila rijetkost vidjeti Amiga 500 konfiguracije s 2 ili čak više floppy driveova.
Najdraža prijateljica – Amiga 500
Danas, 30 godina nakon predstavljanja Amige 500, stariji gameri se sa suzom u očima nostalgično prisjećaju divnih vremena kada bi okupirali sobu kod jednog (ne)sretnika od njih koji ju je posjedovao i satima peglali igre kao što Cannon Fodder, Defender of the Crown, Worms, Shadow of the Beast, Dune, Flashback i ostale. Roditelji (ne)sretnog vlasnika Amige vjerojatno su potajno morali iskopčavati glavni osigurač u kući kako bi nakon par sati seanse ostali klinci konačno otišli svojim domovima. Nije si svatko mogao priuštiti Amigu 500 kod nas, čak ni u 90-ima. Bilo je to prema njihovim predajama zlatno doba (kao i kod konzola) gdje nije bilo interneta, niti online druženja, već isključivo fizička prisutnost kod nekoga.
Amiga 500 je bila dom brojnim odličnim igrama od kojih će FFA izdvojiti nekolicinu koje su must have za odigrati. Neke od njih možda nećete pronaći na brojnim listama najboljih igara za A500, no one i dalje predstavljaju ključne trenutke povijesti gaminga i veliku sentimantalnu vrijednost onima koji su ih igrali prije nešto manje od 30 godina.
FLASHBACK
Godina je 2140., a vi ste u ulozi lika pod imenom Conrad B. Hart koji bježeći od mutanata na letećem motociklu doživljava nesreću u džungli. Udar je bio dovoljan da ga ostavi bez svijesti nekoliko sati, a pošto pati od amnezije, sam sebi je snimio holocubes porukom što treba napraviti dalje. Tada na scenu nastupa gameplay koji je najbolje opisati kao cinematic platformer u maniri igara kao što su Prince Of Persia, Another World pa čak i Abe’s Odyssey (Exoddus). Kretanje i skokovi napravljeni su vrlo realistično kao i mogućnost pogibanja ako Conrad padne s velike visine, što bi za neke moglo biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Igra je navodno svojevremeno doživjela ulaz u Guinessovu knjigu rekorda kao najprodavanija francuska igra što bi definitivno trebao biti indikator kvalitete. Flashback je doživio i nastavak pod nazivom Fade To Black za PlayStation 1. Preporuka je da ga ne igrate jer je užasan, tako da Flashback je višestruko bolji odabir.
BENEATH A STEEL SKY
Od Revolution Softwarea uvijek možemo očekivati odličnu point and click avanturu (kreatori Broken Sword serijala), tako da ni Beneath A Steel Sky nije iznimka. Igra grafički neodoljivo podsjeća na The Secret Of Monkey Island samo što je smještena u distopijsku budućnost punu mašinerije, onečišćenja i post nuklearne radijacije. Vi ste u ulozi Roberta Fostera, jedinog preživjelog u padu helikoptera u Union City odmah nakon otmice. Robert sa sobom ima elektronsku pločicu koja sadrži inteligenciju pod nazivom Joey. Tu pločicu može instalirati u razne uređaje (npr. usisavač) kako bi Joey poprimio nove mogućnost ovisno o situaciji. Bez humora ne ide, pa će Joey biti taj koji će imati svakakve ispade kako bi barem malo olakšao (ili otežao) Robertovu potragu za odgovorima na pitanja zašto je otet. Ako volite Broken Sword, The Secret Of Monkey Island, Discworld, Full Throttle i slične igre, Beneath A Stell Sky ne smijete propustiti. Također, probajte pregrmjeti dugačka učitavanja između scena.
ANOTHER WORLD
Kad već spominjemo Flashback, grijeh bi bio izostaviti Another World. Dakle, i tu se radi o cinematic platformeru s identičnim kontrolama te gotovo instantnim prelaženjem iz igre u animacije i obrnuto. Pravo filmično iskustvo! Mladi znanstvenih Lester biva žrtvom eksperimenta koji je krenuo u krivom smjeru i završava u nekom sasvim drugom svijetu punom zvijeri pored kojih treba preživjeti. Tu leži izvor mnogih frustracija jer umiranje će biti česta pojava s obzirom na to koliko puta će vas te iste zvijeri i naganjati. Krajolici predvođeni nijansama plave i ljubičaste boje izgledaju predivno, iako izgledaju kao da su nacrtani u Paintu. Ima nešto u toj jednostavnosti boja i oblika.
FIRE & ICE
“Jer ti si vatra i led, ti si suze i smijeh!” nariče Colonia davnih dana kad su bili pojam na ovim prostorima, dok je igra Fire & Ice pojam platformera iz davnina. Nije baš kvaliteta kao Super Mario ili Sonic The Hedgehog, ali ima određenu dozu šarma kao primjerice Jazz The Jackrabbit. U ulozi samoprozvanog Cool Kojota pucamo plave kuglice koje smrzavaju neprijatelje kako bi skupili dijelove ključa te tako prešli nivo. Iako je grafički totalno “kawaii“, Fire & Ice će svojom (ponekad nepravednom) težinom igre doista istrenirati vaše živce. Ako vam malo izazova staroškolskog platformera ne predstavlja problem, nećete se razočarati.
WORMS
Uzmite mehaniku legende kao što je Scorched Earth te pritom tenkove zamijenite crvima i dodajte poprilično velik i neobičan arsenal oružja i dobili ste Wormse. Smiješni, sarkastični i ponekad britki na jeziku, crvi će se u timovima boriti sve dok jedan od njih ne pobijedi. Idealna lokalna multiplayer igra za testiranje prijateljstava (nešto kao Wild Card u kartaškoj igri UNO). Pripremite bazuke, granate, ovce, banane i krenite u okršaj! Iako Wormsi grafički izgledaju totalno ružno u usporedbi s Worms Armageddonom, neka vas to ne odvrati od igranja jer jednako su zabavni.
SHADOW OF THE BEAST
Iza ove 2D scrolling platformske avanture stoji ni manje ni više nego Reflections Software. Nemate pojma o čemu pričamo? Reflections je napravio popularni serijal Driver. Jednom davnom napraviše igru u kojem naš protagonist pod čudnim imenom Aarbron biva pretvoren u čudovišnog ratnika u službi zlog lorda Maletotha. Vidjevši kako mu ubijaju oca, Aaabronu se vraćaju sjećanja koja je imao kao ljudsko biće te kreće u osvetu protiv Maletotha (i kako bi povratio svoj ljudski oblik). Igra je vrlo jednostavan platformer s mnogo šamaranja protivničkih čudovišta. Posebnu pozornost privlači atmosferičan izgled i odličan soundtrack.
LEMMINGS
Kompleksnu priču ili mehaniku možete komotno zaboraviti u ovoj igri. Ovdje vrijedi princip jednostavnosti i zaraznosti koja bi danas prošla eventualno na igrama za mobilne platforme. Lemmingsi su tupava i očito veoma suicidalno nastrojena bića. Jednom kad krenu po nivou, njih nije briga kamo idu. Bez problema će pasti u provaliju preko ruba litice ako treba. A zbilja ne treba. Stoga tu uskačete vi kako biste ih navigirali da bezbolno dođu do cilja. Kreatori Lemmingsa, DMA Design, se na box coveru igre odriču bilo kakve odgovornosti što se tiče gubitka razuma, količine kose i sna. Da, dobro ste pretpostavili, to su isti oni kreatori koji su kasnije smislili jedan od najvećih serijala svih vremena – Grand Theft Auto.
IT CAME FROM THE DESERT
Golemi mravi teroriziraju miran pustinjski gradić Lizard Breath u Nevadi, a vi kao Dr. Greg Bradley idete saznati koji je uzrok tome (i naravno potamaniti gamad). Igra se događa u razdoblju od 15-ak dana godine 1951. što nije slučajno s obzirom na to da crpi inspiraciju iz onih trash horror filmova iz toga doba. Sve radnje koje se događaju u igri se događaju u realnom vremenu tako da treba dobro paziti da ne potratite bez veze tih 15 dana. Konvencionalni game over ne postoji niti je moguće pobijediti igru u prvom prelasku nego tek kad skupite dovoljno informacija gdje biti u pravodobnom trenutku. Svaki razgovor i odluka donekle mijenja ishod, a time i kraj igre. Danas se takvo nešto uzima kao zdravo za gotovo, no tada je takav game dizajn bio ispred svog vremena.
CANNON FODDER
Od kreatora Sensible Soccera stiže igra totalno nekarakteristična za njih. Kontrolirate šačicu od 5 vojnika pokušavajući preživjeti napade neprijatelja. Prikaz igre je 2D tlocrt u stilu starih RTS igara, baš kao i upravljanje vojnicima. Iako Cannon Fodder sadrži poruku da rat nije nikad bio toliko zabavan, ona se može okarakterizirati kao crni humor. Svaki put kada pogine jedan od vojnika, može se vidjeti ispisano njegovo ime na nadgrobnom spomeniku (s obzirom na težinu igre, ubrzo ćete vidjeti cijeli brežuljak ispunjen mramornim pločama). Svaki vojnik u igri od njih par stotina ima svoje vlastito ime čime se želi reći kako vojnici nikada ne bi trebali biti tretirani kao bezimeno topovsko meso. Igra zapravo time odašilje svojevrsnu antiratnu poruku, unatoč imenu i tematici. Nemojte da vas to obeshrabri od igre jer je vrlo zabavna, ali i jako teška.
TURRICAN II: THE FINAL FIGHT
Za sve one koji vole Metroid, evo svojevrsnog ekvivalenta za Amigu. Možda bi čak mogli ubaciti i sličnost s Metal Slugom kao referencu za one koji nisu igrali niti jedan Metroid. U ulozi Brena McGuirea, uskačete u Turrican borbeno odijelo i koračate po nepoznatome skupljajući nova primarna i sekundarna oružja (Baš kao u Contri) tamaneći gamad. Osim 2D sidescrolling misija, koje su grafički predivne tjerajući Amigu da izvlači zadnje atome snage, postoje i 3D shoot em up misije koje će Amigu probati natjerati da zakuha. Sve to prati odličan dinamičan soundtrack s kojim ćete odmah bolje i preciznije pucati. Vjerujte nam na riječ.
WALKER
Ovo je sidescrolling pucačina koja je uvela bitnu inovaciju u način igranja. Ako se prisjetite se prvog filma RoboCop i njegovog protivnika, modela ED 209, sličnim robotom ćete upravljati i u Walkeru. Spomenuta inovacija je što se robotom upravlja pomoću joysticka, dok se za nišanjenje i pucanje po hordama protivnika (pješadija, oklopna vozila, helikopteri, itd.) koristi miš. Kao oružje, na raspolaganju je bio rotirajući machine gun kojem nikad nije ponestalo metaka, no prestao bi pucati zbog pregrijavanja. Walker je zabavna, ali teška igra, koja će na test staviti i reflekse i upornost igrača.
SENSIBLE SOCCER
Za svladavanje kontrola u Sensible Socceru potrebno je doslovno nekoliko minuta, a njihova jednostavnost zapravo je bila i najveća snaga same igre. Zabava je prštala na sve strane, bilo da se igralo protiv umjetne inteligencije ili protiv prijatelja kojem ste mogli odalamiti šamarčinu ako bi vam zabio gol. Slobodno zaboravite današnje “simulacije” PES i FIFA-u jer Sensible Soccer je dokaz da nije potrebna napredna tehnologija i komplicirani algoritmi da bi se zabavili igrajući dobar virtualni nogomet. Spomenut ćemo da je Sensible Soccer imao i alternativu – Kick Off.
ALIEN BREED
Ovo je igra koja je svojevremeno od studija Team 17 napravila trademark da kvalitetne igre. Iako su kasniji nastavci bili tehnički bolji, upravo je prvi nastavak arkadne pucačine s pogledom odozgo tjerao sline na usta igračima, ali ih i silio da uspiju nekako objasniti roditeljima da im je potrebna nadogradnja Amige 500 na 1 MB RAM-a ne bi li uspjeli pokrenuti Alien Breed. Uživalo se u šuljanju hodnicima, ubijanju alienskih kreatura, traženju municije, a odličnoj atmosferi doprinos je davao semplirani govor. Uživancija je bila dvostruko veća ako je pri ruci bio još jedan joystick i prijatelj s kojim ste mogli udružiti snage.
SUPERFROG
Još jedan dragulj iz riznice Teama 17 je platformer slatkastog izgleda namijenjen svim uzrastima. U ulozi Superžapca morali ste juriti stvarno ogromnim nivoima po kojima je bilo razbacano pregršt stvari za skupljanje. Osim lijepog izgleda, igru je krasila fluidnost kretanja, kao i inercija, a jedina “greška” koju možemo pronaći u savršenom primjerku arkadno-platformskog žanra je besramno reklamiranje pića Lucozade čijim skupljanjem se obnavlja energija.
PINBALL DREAMS / PINBALL FANTASIES / PINBALL ILLUSIONS
Znate li koji studio je napravio flipere navedene u naslovu? Tada su se zvali Digital Illusions CE, a danas ih odmah povezujemo s Battlefieldom. Da, studio DICE prvu slavu stekao je izradom flipera. Kao i danas, DICE je bio pravi majstor dizajna igre, pa je napravio flipere koji su savršeno preživjeli zub vremena i kvalitetno se mogu igrati i danas. Svatko je imao omiljenu tablu, a na svakoj od njih se, s dovoljno uloženog vremena, moglo postati pravi majstor koji će naštancati gomile milijuna bodova. Očekivano, igrivost i izvedba je savršena, pa ne čudi i visoka razina zaraznosti koja tjera na igranje samo još jedne runde.
OPERATION WOLF
Možda i ne spada u ponajbolje naslove za Amigu 500, ali iskoristit ćemo priliku spomenuti i Operation Wolf. Igra je slavu stekla kao arkadni automat koji se igrao u lokalnoj birtiji, a klincima je bilo privlačno što se igralo pomoću “pravog” Uzija smještenom ispred ekrana na kojem su u stilu on rails pucačina prolazili pripadnici neke paravojske i razna vozila, a vi ste ih, barem većinu njih, morali potamaniti da biste živi došli do kraja nivoa. Teško je opisati uzbuđenje kad shvatite da je igra zbog koje ste odrađivali brojne zabrane izlazaka (jer nemate što raditi u birtiji punoj pijanaca i ljudi sumnjivog karaktera) došla na računalo koje ima te kod kuće, a isto tako je teško riječima opisati razočarenje jer morate igrati najobičnijim mišem.
BONUS
Teško je, ponajviše zbog nostalgije, završiti ovakav tekst, no spomenut ćemo na brzinu još nekoliko igara zbog kojih srce zna brže zakucati, natjerati na instaliranje emulatora i igranje naslova koji su neusporedivi s današnjim AAA hitovima, no svakako vrijedni pažnje.
Obavezno se moramo prisjetiti jedne od najboljih point-and-click avantura, Secret of Monkey Island, a ne smijemo zaboraviti ni serijale King’s Quest, Space Quest i Police Quest. Od igara koje je najbolje bilo igrati u dvoje navest ćemo Bubble Bobble (dva dinosaura koji bljuckaju balončiće na svoje neprijatelje), futuristički sport u Speedballu 2 i šarmantni North & South. Bilo je i zanimljivih borilačkih igara od kojih izdvajamo klasični International Karate i borbe mechovima u Metal Masters, a sjetit ćemo se i Final Fighta s likovima preko 3/4 ekrana i nezaobilaznog Golden Axe. Na Amigi 500 igrao se i legendarni Elite, revoluciju su uveli “filmični” Dragon’s Lair i Space Ace, dok su najbolji predstavnici filmskih konverzija RoboCop i Batman: The Movie. Grijeh bi također bio zaboraviti serijal Last Ninja, bušenje balona u Pangu, istraživanje nepoznatog u Captain Blood i Exodus 3010, borbu u svemiru kao Wing Commander i presmiješni Chuck Rock.
