Najmoćnija platforma, najneobičniji problemi…
Vječiti problem, vječiti sukob – PC ili konzole? Za početak, moram napomenuti da sam odrastao na PC platformi. Dugo, dugo, prije više od 30 godina, još od početaka 286 i 386-ica i igranja igara na disketama. Windowsi su tek počinjali, većina igara je bila pokretana iz DOS-a, a koristio se popularni Norton Commander. Grafika nije bila ni VGA, već CGA, monitori monokromatski. Igre su dolazile na disketama, a najgora stvar koju sam mogao doživjeti je bio CRC error na zadnjoj disketi.
Skužili smo, star si…
Uglavnom, nije mi želja da sada pišem cijeli esej o tome koliko se gaming transformirao u posljednjih 30+ godina. Ideja je da se usputno osvrnem na to zašto sam zavolio konzole. Godinama sam slušao prijatelje dok su još imali PS i PS2 i sve te igre koje su im obilježile djetinjstvo. Nekad sam i zaigrao neku igru u dvoje, tipa Soul Calibur, ali ne, bio sam vjeran svom dobrom, starom PiCeku. Ipak je grafika bila najbolja, bio je puno veći izbor igara, a ništa se ne može približiti mišu i tipkovnici za kontrolu. Kakav prokleti kontroler?! Ok, možda je dobar za Soul Calibur, ali kako ću igrati FPS s tim gljivama, o čemu vi?
Izgleda prekrasno, istina…
Krivi žanrovi i privikavanje
Koliko god sam tada preferirao strategije, bilo RTS ili na poteze, neke su me PS ekskluzive previše privlačile. Tako je došao dan (PSN profiles kaže 5. mjesec 2010.) da se i ja upustim u gejming na konzolama. Prvi mi je bio PS3 Slim (koji radi i dan danas) i definitivno mogu potvrditi da se nakon toga sve promijenilo. Odmah sam odigrao inFamous, LBP, Uncharted, Heavy Rain, God of War III, WipEout, Bayonettu, sve u prvih par mjeseci. Da, bilo je problema s privikavanjem na kontroler i gljive, ali navikne se čovjek na sve. Komfor igranja na kauču, krevetu ili fotelji s tim vibrirajućim kontrolerom je sigurno pridonio lakšoj asimiliaciji. Odmogle nisu ni igre koje su bile sasvim drugačije od onog što sam inače volio, ali su mi otvorile oči za nove žanrove koji savršeno odgovaraju upravo kontroleru više no mišu i tipkovnici.
Bilo dan, bilo noć.
Oni se prilagođavaju nama, ne mi njima
No ono što me se možda najviše dojmilo, je to da je sve jednostavno. Nema instaliranja drivera, nema potrebe za raznim programima, podešavanjima i proučavanjima prije i nakon pokretanja igre. Neće se dogoditi da će na od pet jednakih računala u sobi, igra imati problema na jednom. Neće se dogoditi da kupim novu grafičku (koja košta više od cijele konzole) i stavim je u računalo, neću moć upaliti računalo idućih 6 sati. Probati aposlutno sve, testirati, pikati, vaditi, gledati, reorganizirati komponente, da bi se ispostavilo da je problem u točnom redoslijedu stavljanja komponente u kantu. Iz nekog je razloga trebalo izvaditi jednu (ali samo jednu) od dvije pločice RAM-a, a tek nakon toga staviti grafičku, da bi se računalo ispravno podiglo…
A osim toga, vijek konzola je 5+ godina. Developeri se u tom periodu izvješte, budu iskusniji i bolje optimiziraju svoje procese i tehnologije, pa igre izgledaju bolje. Dok se na PC-u ne trude jer ne moraju. Ionako novi procesori i nove grafičke izlaze stalno. Bolje je rješenje konstantno nadograđivati svoj hardver. Naravno, nećemo generalizirati, uvijek postoje izuzeci koji se jednako trude, neovisno o platformi. Isto tako, nemojte ovo shvatiti kao mržnju prema PC-u, nećemo biti nerazumni. Svi ga koriste i privatno i poslovno. Mogućnosti koje nam je PC otvorio su ogromne. Ono na što se ovaj tekst odnosi je jedan od specifičnih problema koje ova platforma donosi…
A tako želim istraživati piramide.
Zašto opet o tome?
Razlog pisanja o ovoj vječitoj temi su upravo neobični problemi na koje sam naletio prilikom testiranja i recenziranja novog Assassin’s Creeda na PC-u. Ubrzo nakon izlaska, igra je dobila novi patch koji mnoge stvari popravlja, ali je donio i vrlo neobičan problem s kojim se do sada u svojoj prošlosti nisam susreo. Svih ovih godina je bilo raznih rušenja, izbacivanja, trzanja, grafičkih problema, plavih ekrana, ali ovaj puta je problem vrlo jednostavan. Naš dragi Bayek ne sluša što mu govorimo. Točnije, ne reagira na kontrole. Nije čak ni da se radi samo o običnom kašnjenju, jer tako izgleda na prvu. Kašnjenje se događa prilikom skretanja udesno, ali ako želim ulijevo, uopće ne sluša. Ako mu kažem da ide naprijed, ide naprijed još dobre 3 sekunde nakon što pustim tipku.
Letjeti nebom i… Ali ne mogu!
U svakom slučaju, za igru s delikatnim gameplayem u kojem se mora puno navigirati, šuljati, ubijati, igra je već 4 dana potpuno neigriva…
Velika šteta, jer sve što sam do sada vidio, čuo i isprobao djeluje izuzetno obećavajuće. Igra izgleda prekrasno, RPG elementi, combat, orao, skillovi… Sve daje naslutiti kako bi ovo mogao biti najbolji Creed do sada. U svakom slučaju, čekamo novi patch ili neko rješenje koje će omogućiti da nastavimo igrati i recenzirati igru, ali do onda ćete se morati još malo strpjeti.
