FFA Focus

Nestali u 60 sekundi #1: Capcom

Koliko ima igara koje su nam bile nadohvat ruke, koje smo željno iščekivali, no onda su netragom nestale i ostavile nas u pustoj nadi da ćemo ih ipak nekad zaigrati? Zasigurno mnogo. Neke su nam se vratile bolje nego ikad, neke su došle preobražene u drugom obliku, a neke su nas ostavile u očaju i činjenici da ih vjerojatno nećemo nikad zaigrati. U maniri specijalnog akcijskog hita iz 90-ih donosimo vam prvi dio potresne priče o igrama koje nismo niti ćemo imati prilike službeno igrati.

Specijal je originalno objavljen na LOCK ‘N’ LOAD hrvatskom gaming e-zineu dana 28. veljače 2010. godine. Na FFA portalu objavljivat će se u izmijenjenom i nadopunjenom obliku u nastavcima.

Capcom (Capsule Computers) kao kompanija s dugom poviješću (osnovana 30. svibnja 1979. godine) igračima je danas najpoznatija po dugovječnom Resident Evil serijalu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sedam igara koje predstavljamo nastale su na temeljima originalnog Resident Evila. Sve su ujedno izašle (bilo u izmijenjenom izdanju na originalnoj konzoli, bilo u unaprijeđenom izdanju na jačoj konzoli). Radi se o dobro poznatim naslovima, među kojima najveće zanimanje igrača diljem svijeta vlada za tzv. Resident Evilom 1.5.

Preostali šest igara su naslovi koji, na razočaranje brojnih fanova, nikada nisu ugledali svjetlo dana. Uz tri igre nastale na temeljima Makaimura (Ghosts ‘n Goblins) serijala, dva su zanimljiva stand alone projekta, a jedan je dugoočekivani nastavak Mega Man serijala.

Uz činjenice dobro poznate fanovima, donosimo informacije do kojih nije moguće doći u par klikova putem internetskih pretraživača, a vjerujemo kako će povijest razvoja pojedinih naslova iznenaditi mnoštvo ljubitelja videoigara.

Deep Down (PlayStation 4)

Deep Down javnosti je predstavljen 2013. godine tijekom PlayStation Meetinga. Kao prva next-gen igra renomiranog izdavača bazirana na novom Pantha Rei grafičkom pokretaču privukla je veliku pažnju igrača i medija diljem svijeta.

Prikazani „gameplay“ je potaknuo maštu. Pojavile su se spekulacije kako se zapravo radi o direktnom nastavku akcijskog hack and slash RPG-a Dragon’s Dogma. Vizualno igra je izgledala predobro, kao da se radi o naslovu iz budućnosti. Igrači su raspravljali da li je PlayStation 4 dovoljno snažan za fluidno izvođenje.

Crne slutnje su se nažalost pokazale istinitima. Deep Down je u originalnoj viziji bio ispred svoga vremena. Nove informacije su počele dolaziti na kapaljku. Radnja igre zanimljivo ne odvija se u fantasy svijetu, već u New Yorku 2094. godine. U stilu dobro poznatog Assassin’s Creed serijala igrivi lik ima mogućnost proživljavanja povijesnih uspomena. Uz single player, kampanja bi sadržavala co-op (do četiri igrača). Borba protiv raznih fantastičnih čudovišta odvija se u srednjovjekovnim proceduralno stvorenim tamnicama. Iako se očekivalo da se radi o AAA naslovu, otkriveno je kako će igra biti free to play naslov.

Planirani datum izlaska igre bio je 2014. godina, a čak je bilo predviđeno javno beta testiranje po izlasku PlayStation 4 konzole u Japanu. Posljednji puta Deep Down službeno je spomenut početkom 2015. godine. Otkriveno je kako je vizija igre proširena od inicijalnog predstavljanja 2013. godine i produžen je vremenski okvir razvoja.

Unatoč manjku novih informacija ambiciozni projekt nije službeno otkazan – 2018. godine Capcom je produžio trademark. Prema glasini, prije nego što je razvoj obustavljen igra je bila blizu dovršetka. Postoji mogućnost (doduše mala) da tijekom ovogodišnjeg Tokyo Game Showa bude najavljeno uskrsnuće projekta za PlayStation 5.

Resident Evil 1.5 [Resident Evil 2 Prototype] (PlayStation)

Zadovoljan uspjehom prvoga dijela Capcom je naredio izradu nastavka s planiram izlaskom 1997. godine.

Izvana se činilo kako razvoj napreduje dobro. Prikazani traileri i slike su izgledale odlično. Međutim, došlo je do neočekivane komplikacije. Tijekom razvoja jedna stvar se čelnim ljudima Capcoma nije svidjela. Smatrali su kako nastavak ne sadržava zadovoljavajuću razinu kvalitete, a gameplay i lokacije proglašene su dosadnima. Procjenjuje se kako je dovršeno 60-80% igre. Sve urađeno je odbačeno, a Shinji Mikami je odlučio kako je najbolje rješenje iznova kreirati Resident Evil 2.

U finalnoj igri dosta toga je promijenjeno. Primjerice prebačen je fokus s akcije na istraživanje, smanjen je broj oružja, Elza Walker je preoblikovana u Claire Redfield, moderna policijska postaja je pretvorena u muzej, snimanje pozicije na računalu je odbačeno, vratile su se pisaća mašina i tintne vrpce, smanjen je broj neprijatelj, ubačen je manji broj detaljnije dizajniranih neprijatelja, izmijenjen je originalni sustav ozljeđivanja i prikazivanja ozljeda, odustalo se redukcije štete nošenjem policijskog oklopa, igra je umjesto na jednom disku izdana na dva diska… Tako da je razlika između RE 1.5 i RE 2 drastična.

Radi zadovoljavanja “bijesnih” fanova, 1997. godine je izdan Resident Evil: Directors Cut s bonusom u obliku dodatnog diska (Resident Evil 2 demo verzija).

Ghosts ‘n Goblins 64 (Nintendo 64)

Novi nastavak Ghosts ‘n Goblins serijala planiran je za Nintendo 64. Capcom je u studenom 1996. godine pozvao odabrane novinare na prezentaciju nadolazećih igara. Jedan od prikazanih naslova bio je Ghosts ‘n Goblins za Nintendo 64.

Inspiriran tada aktualnim novim nastavkom Super Mario serijala, Ghosts ‘n Goblins 64 je prilikom demonstracije bio u ranoj fazi razvoja. Britanski časopis EDGE ukratko je obavijestio čitatelje o projektu, a više informacija je obećano u sljedećem broju. Nažalost, zbog loših prodajnih rezultata N64 konzole na japanskom tržištu razvoj igre je obustavljen. Capcom je projekt potiho otkazao. Srećom, nekoliko godina kasnije na PlayStation 2 pristigao je spiritualni nastavak serijala.

Sengoku Biohazard (64DD)

Japanski dizajner videoigara Yoshiki Okamoto 1997. godine imao je ideju za Resident Evil igru smještenu u Sengoku razdoblje. Radni naziv projekta bio je Sengoku Biohazard.

Okamoto je zamislio da se radnja odvija u ninja kući prepunoj zamki. Glavni lik bi se protiv neprijatelja borio katanom i shurikenima, a ujedno bi koristio magiju. Kao platforma, spomenut je 64DD dodatak za Nintendo 64.

Nažalost, čelni ljudi Capcoma nisu odobrili projekt, ali srećom, godinu dana kasnije započeo je razvoj Onimushe.

Maximo: The Dark Knight (Nintendo 64, PlayStation 2)

Maximo: The Dark Knight je otkazana igra za odrasle zamišljena od strane djelatnika Capcom USA studija. Nakon što je obustavljen razvoj Ghosts‘n Goblins 64 igre krenulo se s idejama za izradu spiritualnog nastavka.

Plan je bio krenuti s razvojem na Nintendu 64 nakon dovršetka Final Fight Revengea. S obzirom na to da je ideja predložena krajem 1998. godine, nadolazeći PlayStation 2 je postao ciljana konzola, a kao termin izlaska spomenut je ožujak 2000. godine.

U odnosu na prethodne naslove iz Ghosts ‘n Goblins serijala, Maximo je trebao biti grafički realistična igra inspirirana mračnim fantasy književnim djelima (Elric od Melnibonéa).

Uz veliku količinu nasilja i seksa, igra je trebala sadržavati ozbiljniju priču. Sasvim očekivano, čelni ljudi Capcoma odbili su prijedlog. Do razvoja prototipa nikada nije došlo, a svi dokumenti i concept artovi se nalaze u Japanu. Jedino što je preostalo (javno dostupno) je prijedlog za uvod u igru.

Nakon neuspjeha, krenulo se s prilagodbom. Maximo: Ghosts to Glory izašao je krajem prosinca 2001. (Japan), odnosno početkom 2002. godine (Sjeverna Amerika i Europa), te je postao kultni naslov.

Onimusha (PlayStation)

Capcom je službeno najavio Onimushu za originalni PlayStation u travnju 1999., a izlazak u Japanu planiran je na zimu 1999. godine. Časopis Edge je o igri pisao na jednoj stranici.

Prilikom demonstracije igre u Japanu, samo jedan level bio dostupan za igranje. Onimusha je koristila Resident Evil 2 engine, a čak su i kontrole bile identične. Capcom je tada obećao kako će igra biti više akcijski orijentirana u odnosu na Resident Evil serijal.

Prema javno dostupnom kratkom gameplay videu, vidljivo je kako je PlayStation verzija (navodno dovršena 50 %) identična finalnoj igri na PlayStationu 2.

Vijest o otkazivanju i uskrsnuću objavljena je tijekom jesenskog Tokyo Game Showa 1999, a originalni izlazak na PlayStationu 2 je planiran je tijekom ljeta 2000. godine.

Onimusha je izašla početkom 2001. godine (Japan, Sjeverna Amerika), a kasnije te godine na ljeto i u Europi.

Resident Evil Zero (Nintendo 64)

Na proljeće 2000. godine Capcom je najavio prequel (prednastavak) Resident Evil serijala. Izlazak nulte epizode planiran je za Nintendo 64. Grafički je igra bila na razini Resident Evil 3: Nemesisa.

Nažalost, prilikom razvoja došlo je do promjene – zbog loše prodaje N64 verzije Resident Evila 2 i izlaska nove generacije konzola razvoj je zaustavljen.

Dolaskom GameCubea i potpisivanjem ekskluzivnog ugovora s Nintendom, Capcom je odlučio igru izdati za tu platformu. Osnovna priča je ostala ista, samo što je grafika unaprijeđena.

Resident Evil Zero za GameCube izašao je u studenom 2002. godine (Sjeverna Amerika, Japan) / početkom ožujka 2003. godine (Europa)

Devil May Cry [Resident Evil 4] (PlayStation 2)

Devil May Cry je prvotno 1999. zamišljen kao Resident Evil 4 za PlayStation 2 konzolu.

Originalna verzija radnjom je bila smještena u dvorac, glavni lik se zvao Tony, neprijatelji su bili zombiji i ostale dobro poznate virusne mutacije. Umbrela je igrala veliku ulogu u priči, a po prvi puta je fokus bio na povijesti korporacije i osnivaču Oswellu E. Spenceru.

Tijekom razvoja atmosfera i mehanika igre se pokazala totalno drugačija od postojećih igara iz Resident Evil serijala, te je odlučeno kako će projekt evoluirati u novi IP.

2000. godine službeno je promijenjen koncept. Postojeći neprijatelji su pretvoreni u demone, Tony je postao Dante, ubačeno je više akcijskih i arkadnih elemenata. Kao šlag na kraju, istraživanje lokacija i zagonetke su zamijenjene napredovanjem u misijama.

Devil May Cry za PlayStation 2 izašao je 2001. godine (sredinom kolovoza – Japan,  sredinom listopada – Sjeverna Amerika, početkom prosinca – Europa), i sasvim očekivano postao hit naslov. Uz standardnu igru fanovima jebilo dostupno i trial izdanje (demo verzija).

Dino Crisis 3 (Xbox)

Razvoj Dino Crisisa 3 započeo je sredinom 2000. godine. Originalno radnja igre bila je smještena u modernom gradu prepunom dinosaura. Ideja je bila da glavnom liku u borbi protiv opakih beštija pomažu AI partneri. Detalji oko priče nisu poznati, ali otkriveno je kako će igrač svojim odlukama utjecati na tijek radnje.  

16. svibnja 2001. godine tijekom Microsoftove konferencije na E3 sajmu videoigara održano je službeno predstavljanje Capcomovih Xbox naslova. Dino Crisis 3 nažalost nije dobio trailer, samo je prikazana jedna koncept slika drevnih reptila kako haraju gradom.

Nakon 11. rujna 2001. Capcom je odlučio promijeniti mjesto i vrijeme radnje – umjesto grada kreiran je svemirski brod u dalekoj budućnosti, a neprijatelji su također doživjeli promjenu – umjesto stvarnih, dinosauri su postali fikcionalni – genetski modificirani.

Očekivano, igra je doživjela komercijalni neuspjeh na tržištu, kritičari baš nisu bili zadovoljni, a i fanovi su se jako razočarali. Posljedice ovog neuspjeha osjećaju se još i danas u 2020. godini.

Resident Evil 4 [Resident Evil 3.5] (GameCube)

Capcom je 2002. godine objavio da Resident Evil 4 postaje GameCube ekskluziva. Iako se na četvrtoj glavnoj igri duže vrijeme radilo, javnosti je u to doba jedina poznata informacija bilo ime glavnoga lika (Leon S. Kennedy).

U prvoj verziji radnja se trebala odvijati u Norveškoj. Impresivan trailer prikazuje Leona koji luta napuštenim vjetrovitim lokacijama. Jedini minus bio je u tome što je procijenjeno kako je mehanika identična onoj iz prva tri dijela za originalni PlayStation. Cijeli koncept je odbačen – krenulo se na izradu druge verzije.  

Verzija 2 je imala odličnu grafiku, ali to uopće nije bio Resident Evil. Naime, u radnju su bile uključene paranormalne sile.

U traileru Leon istražuje ukletu rezidenciju i bori se protiv duha. Nakon tog pokušaja pokušalo se sa starim znancima zombijima, no ta verzija nije javno otkrivena.

Resident Evil 4 je u finalnoj verziji konačno izašao početkom 2005. godine kao arkadna akcija (u stilu Dino Crisisa 2).

Dead Phoenix (GameCube)

Dead Phoenix službeno je najavljen 2002. godine u sklopu projekta Capcom Five. Zamišljen kao 3D shoot’em up u stilu Panzer Dragoon serijala, s predviđenim izlaskom sredinom 2003. godine spletom okolnosti nikada nije ugledao svjetlo dana.

Tijekom E3 sajma videoigara 2003. godine igra nije prikazana. Glasine su javljale kako je razvoj obustavljen. 12. kolovoza 2003. Capcom je novinarima GameSpota potvrdio kako je Dead Phoenix otkazan.

Maximo 3 (PlayStation 2)

Maximo 3 je nikad izdani treći nastavak Maximo serijala. Razvoj je započeo nakon izlaska Maximo vs Army of Zin igre. Na žalost brojnih fanova serijala projekt je obustavljen zbog loših prodajnih rezultata Army of Zina.

U odnosu na prethodnike, promijenjen je grafički stil i lokacija radnje (arapska tema inspirirana uspjehom Prince of Persia: The Sands of Time reboota). Maximo je tako dobio nove gameplay mehanike (pretvorba pritiskom na tipku u Grima, skakanje po zidovima, skupljanje / nošenje / bacanje predmeta, plivanje).

Po prvi puta Maximo igra je postala ambiciozan projekt. Maximo 3 je umjesto tradicionalnog akcijskog naslova trebao postati akcijska avantura u stilu The Legend of Zelda serijala. Planiran je veći fokus na istraživanju, razgovoru s NPC-ovima, obavljanju mini zadataka i rješavanju zagonetaka. Čak su planirani novi predmeti i razna oružja (Sword Grapple za hvatanje po rubovima, Flintlock Rifle (nova vrsta puške), kandže za penjanje po zidovima, Crossbolt Gauntlet i rog (za izbacivanje neprijatelja iz ravnoteže). Finalna verzija igra trebala je imati lock on mehaniku.

Talentirani developeri Capcomu su uz Maxima 3 predložili dodatna dva projekta DeVargas i Final Fight: Seven Sons koja također nisu ugledala svjetlo dana. Posljednji projekt koji je ugledao svjetlo dana bio je komercijalno neuspješan Final Fight: Streetwise. Potaknuti lošim poslovnim rezultatima, čelni ljudi Capcoma odlučili su prestati investirati u kalifornijski studio – Capcom Studio 8 2006. godine je prestao s radom.

Maximo 3 nažalost nije dovršen. Kreiran je samo rani prototip s testnim nivoom (zamišljenim kao hub world u pravoj igri). Uz mali gradić i nekoliko NPC-ova ubačen je bio samo jedan funkcionalni neprijatelj. Prema dostupnim materijalima čini se kako je postojala mogućnost da konačna verzija bude najbolja igra iz Maximo serijala.

Dolaskom nove generacije konzola postoji mala mogućnost izlaska nove igre iz Ghosts ‘n Goblins serijala. Bilo bi lijepo kada bi Capcom odlučio oživjeti stari Maximo 3 koncept!

Mega Man Legends 3 (3DS)

Dugoočekivani nastavak Mega Man Legend serijala službeno je najavljen 29. rujna 2010. godine tijekom Nintendove novinarska konferencije za 3DS. Radnja igre trebala se odvijati nakon završetka Legendsa 2. Uz stare likove, predviđena su dva nova igriva lika (Aero i Barrett).

Capcom je imao velike planove za igru – zatražena je podrška fanova koji bi svojim idejama i kreativnim radom utjecali na razvoj nekoliko aspekata igre putem službene mrežne stranice.

Razvoj je tekao prilično mirno sve do odlaska Keiji Inafunea u studenom 2010. godine. Izlazak prototipa za 3DS bio je predviđen 2011. godine. Prototype Version (zamišljen kao prologue) uključivao bi 10 misija i Barretta kao igrivog lika.

Na razočaranje brojnih fanova, 18. srpnja 2020. Capcom je objavio kako je Mega Man Legends 3 otkazan. Zanimljivo, novinar danas ugašenog Nintendo Powera Chris Hoffman je jedini novinar koji je zaigrao prototip prije otkazivanja. Unatoč želji za nastavkom razvoja izraženoj od strane Hiroshija Matsuyamea (CyberConnect2 CEO) i Keijia Inafunea Capcom je odbacio mogućnost nastavka razvoja igre.

Danas u 2020. godini, fanove i dalje boli što Mega Man Legends 3 nije ugledao svjetlo dana. U posljednje vrijeme Capcom je uz nove naslove počeo izdavati remakeove i kompilacije. Dolaskom nove generacije konzola u slučaju da se poklope zvijezde Legends 3 bi mogao uskrnusti u izmijenjenom obliku.

Biohazard / Resident Evil (PlayStation)

Resident Evil (Biohazard) kao ideja zaživio je 1993. godine. Prvotni plan bio je izraditi igru u stilu Famicom horor RPG-a Sweet Home za Super Famicom. Zbog dolaska nove generacije konzola odlučeno je kako će se horror naslov razvijati za PlayStation. Tijekom razrade scenarija, likova i lokacija Shinji Mikami je odbacio nadnaravne elemente. Inspiracija za neprijatelje je pronađena u zombi filmovima Georgea Romera.

Originalni koncept je uključivao igru iz prvog lica u stilu DOOM-a. Prema Mikamiju, dosta vremena i rada je uloženo u izradu FPS prototipa. Nažalost, pokazalo se kako PlayStation unatoč impresivnim specifikacijama nije dovoljno snažna konzola koja bi zadovoljila ambicije razvojnog tima.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je RE-FPS.jpg

Zbog tehničkog problema promijenjena je perspektiva (prerendirane pozadine s kamerom inspiriranom Alone in the Dark serijalom). Koncept slika planiranog gameplaya iz prvog lica je jedino što je dostupno javnosti – testni video klipovi nažalost nisu otkriveni.

Rana verzija sadržavala je co-op. Igrači su, naime, mogli partnerima davati naredbe. Kao što to obično biva s idejama koje su ispred svog vremena, co-op gameplay je implementiran i uklonjen. S tehničke strane partneri nisu funkcionirali. Srećom, ova odbačena ideja nekoliko godina kasnije je zaživjela u Resident Evil Zero igri.

Uz dobro poznate likove (Chris Redfield i Jill Valentine) postojala su dodatna dva lika 6 Gelzer (mišićavi cyborg koji je preoblikovan u Barryja Burtona) i Afroamerikanac zvani Dewey (komičan lik).

Dewey i Gelzer uklonjeni su nakon što se atmosfera u igri promjenila. Elementi komedije i humora su izbačeni, a ujedno su iz priče uklonjene SF komponente. 1995. godine tijekom V-Jump festivala javnosti je demonstrirana demo verzija.

Prikazana funkcija promjene oružja u stvarnom vremenu je uklonjena iz finalne verzije).

Resident Evil nakon tri godine razvoja izašao je 1996. godine (ožujak – Japan i Sjeverna Amerika, kolovoz – Europa). Igra je sasvim neočekivano postala hit naslov – Tokuro Fujiwara je očekivao ukupnu prodaju 200,000 primjeraka, a na kraju se prodalo 2.75 milijuna primjeraka. Iz današnje perspektive pomalo iznenađujuće je što čelni ljudi Capcoma nisu očekivali takav uspjeh.

U odnosu na razvojne verzije, poznate su tri stvari koje nisu završile u finalnoj verziji: dodatna lokacija (groblje), priča vezana uz tužnu sudbinu arhitekta Spencer Mansiona Georgea Trevora i članova njegove obitelji, i međusobna povezanost škrinja u koje se skladište oružja, municija, biljke i predmeti (dostupno samo u preview primjercima US verzije).

Prilikom izrade remakea za GameCube navedene stvari su ubačene uz dodatne elemente koji su proširili originalnu priču i prelazak učinili zanimljivima veteranima serijala.

Nakon uspjeha prve igre Capcom je odlučio kapitalizirati IP. Uslijedilo je razdoblje izdavanja nastavaka, portova, spin-offova i remakeova. Serijal je čak postao multimedijalna franšiza.

Sve predstavljene rane verzije igara / igre nažalost nisu službeno ugledale svjetlo dana. Uz javno dostupan materijal, vjeruje se kako se pojedinačni diskovi, video snimke, screenshotovi, koncept artovi i radni materijal nalaze u rukama kolekcionara diljem svijeta.

Capcom se osim spominjanja u intervjuima baš nije pretjerano iskazao u dijeljenju dodatnih informacija o ranim verzijama igara i neizdanim igrama. Unatoč trenutnom pesimizmu, s obzirom na protok vremena i pozitivne primjere razvojnih studija i izdavača, moguće je da se u bliskoj budućnosti ugodno iznenadimo.

Povezano