Malo vina, malo špeka, malo mačevanja, malo žena… Kingdom Come ilitiga kako živjeti u srednjem vijeku.
Zadnjih nekoliko dana proveo sam lutajući idiličnim predjelima srednjovjekovne Češke te sam nakon 20 odigranih sati došao do zaključka da sam tek zagrebao površinu ovog RPG spektakla. Točno kada pomislim da su mi se misli napokon smirile se pojavi neki novi element ili neki novi quest koji mi promijeni mišljenje o Kingdom Comeu.
Mač je jači od riječi
Možda je najbolje atmosferu dočarati preko jednog događaja. Rano u igri, naš protagonist Henry odlazi u uništeno selo. Taman pred ulazom u to selo dočekala me snažna kiša. Da mokra odjeća ne bude najveći problem potrudili su se ljudski lešinari koji su pokušavali uzeti i najmanji znak bogatstva s mrtvih tijela seljaka koji su pali pred hordom Žigmunda Luksemburškog.
Unišetno selo nije baš najprivlačnije mjesto.
Nakon što sam se uputio u borbu protiv prvog razbojnika, naučio sam da borba u Kingdom Comeu nije mačji kašalj. Kako Henry uči, učimo i mi igrači. Polagano pokušavamo savladati određene trikove s mačem kako bismo izvukli živu glavu u ovoj poprilično jedinstvenoj borbi. Naime, u Kingdom Comeu se mačevanje izvodi tako da postoji sloboda odabira zone napada i obrane. Postoji sveukupno šest zona (sredina, iznad glave, lijevo gore/dolje, desno gore/dolje) pa treba biti svjestan svoje okoline u svakoj sekundi makljaže. Stoga je preporučljivo naći arene van većih gradova i krenuti vježbati jer borbe se nekada neće moći izbjeći karizmatičnim jezikom i zlatnim riječima.
Ubrzo nakon početka borbe, razbojnik se predao i molio za život. Odlučujem pustiti ga pod uvjetom da ostavi svoje oružje te nastavljam dalje. Kada sam naišao na drugog razbojnika, začudio sam se zašto bježi od mene. Tada sam otišao u inventar i vidio da je Henry sav krvav pa se razbojnik prepao kao da je duha vidio. I to je jedna od ljepota dubine svakog sustava koji čini Kingdom Come. Naime, ovisno o tome kako vam odjeća izgleda (je li prljava, krvava, čista, skupa, jeftina), tako će se mijenjati i ponašanje drugih prema vama. Možda će vas se bojati, možda će vam metalni oklop povisiti vještinu prijetnje drugima, možda će vam bogata odjeća donijeti lakši ulaz u određene prostorije gradova. Mogućnosti je brdo.
Skoro pa kobno istraživanje.
Sada mi je nakon uspješno potjeranog drugog protivnika poraslo samopouzdanje pa sam se uputio preko obližnjeg mostića jer me privlačilo nekoliko kamenih kuća okruženih tankim kamenim zidom. Kako sam krenuo istraživati, tako sam vidio da sa suprotnog ulaza dolaze dvije oklopljene siluete. I za njima još jedna. I još jedna. I još dvije. Stao sam kao ukopan i gledao ih. Čuo sam kako dovikuju pitanja, no bili su predaleko da ih potpuno razumijem. Polagano sam krenuo unatrag pritom ne mičući pogled s njih.
Glazba, koja iako možda nije pamtljiva se savršeno uklapa u atmosferu polagano je pojačavala svoje taktove. Kako sam ja išao koracima unatrag, tako su siluete kretale koracima prema naprijed. Potom su izvukli mačeve, sjekire i tko zna kakvo još oružje što me natjeralo da se okrenem i počnem trčati kao muha bez glave kao da igram Outlast. Idućih dvadeset minuta proveo sam skrivajući se po grmlju dok je patrola razbojnika tražila upravo mene po čitavom selu.
Život u Deliveranceu nije fer, ne budite ni vi
To je Kingdom Come. Teška igra, igra koja ima puno mušica o kojima ću se raspričati u recenziji, ali isto tako igra koja ima šarm i „ono nešto“ što mnoge igre nemaju. Ja se sada vraćam. Konjušaru Uzhitza pobjegao je pastuh, a meni pod hitno trebaju groševi. Vrijeme je da se uputim u obližnju šumu. Čitamo se uskoro!
