Uoči izlaska krajem ovog mjeseca, u ruke nam je došao Rise of the Ronin, PS5 ekskluziva nastala u partnerstvu Sonyja i Team Ninje, jedna od najiščekivanijih igara ove godine.
Team Ninja proslavio se sa serijalom Ninja Gaiden, nastavio je s Niohom, a sa samurajima je produžio i u Rise of the Ronin, svojem prvo open world naslovu. Upravo zbog otvorenosti, u ranijim prethodnim prikazima, po formuli igranja Team Ninja nije uspio izbjeći usporedbe s Assassin’s Creed naslovima, ali ja bih nakon početnog druženja povukao još točniju usporedbu s Ghost of Tsushimom.
Two are as One
Igramo kao članovi tajnog društva Veiled Edges, specijalne jedinice para ubojitih ninja majstora koji se za taj poziv pripremaju od malih nogu. Njihova priča kreće još u ranom djetinjstvu. Selo im uništi Edo Shogunat, spasi ih ratnica Blademaster, veteranka Kurosu klana koja ih potom kao djecu uzima pod svoje.
Likovi nisu definirani, njihova kreacija s pregršt opcija ostavljena je igraču, a potom slijedi uvodni tutorial. Na samom početku birate po dva oružja koja ujedno određuju klasu igranja, što se pokazalo bespotrebnim, budući da se kasnije tokom igranja mogu nastaviti koristiti sva oružja i specijalne sposobnosti neovisno o početnom odabiru.
Početna misija, ali i one kasnije, strukturirane su s dva načina igranja na umu. Možete igrati stealth ili akcijski. Stealth je prilično standardan sa šuljanjem do leđa protivnika i eliminacijom. Ništa novo ni inovativno, ali zabavno za igranje. Dok je akcijski pristup malo kompleksniji.
Glavna premisa borbe je skinuti “Ki” neprijatelja, odnosno staminu/izdržljivost, koristeći Martial napade iz Martial Arts lepeze vještina (u drugim igrama stanceovi). Pritom morate paziti da ne potrošite vlastiti Ki, a sve u cilju postizanja završnog udarca koji ovisno o jačini protivnika može biti i fatalan.
Martial Arts vještine možete staviti i na primarno i na sekundarno oružje, na svako po tri komada, pa ih u hodu izmjenjivati ovisno o protivniku. Na početku sve djeluje jednostavno, međutim, kasnije dolaze snažniji neprijatelji na koje djeluju samo određeni Martial Artsi.
Samuraj ili Ninja
Osim stanceova, tu je i klasični parry sustav imena Counterspark koji, barem na početku, nije osobito izazovan. Protivnički napadi su dobro čitljivi, a igra je prilično darežljiva po pitanju vremena inputa. Na moje čuđenje, u Rise of the Roninu nema combo napada. Što se možda otvori i razgrana s nastavkom igranja.
Osim klasičnih hladnih oružja specifičnih za to vremensko i geografsko podneblje, igračima je na raspolaganju čitavi arsenal vatrenih oružja, luk i strijela, te kuka za hvatanje protivnika. Kuka je korisna za ometanje protivničkih napada, pruža mogućnost za kontranapad, a uz pomoć iste možete protivnika odbaciti u zid, na drugog protivnika ili ga jednostavno završiti. Djeluje zanimljivo, ali nakon početnog perioda zaboravite da ju imate.
S druge strane, kuku ćete više koristiti za penjanje po zgradama i liticama. Tu dolazimo do najvećeg problema, kuku možete koristiti isključivo na strogo definiranim mjestima. Često sam se pronašao u situaciji gdje ne mogu preskočiti pregradu od pola metra visine, samo zato što igra nije zamislila da se tu može koristiti ovaj gadget. Puno vremena sam potrošio na traženje mjesta s kojeg mogu doskočiti negdje, da ga u konačnici nerijetko uopće ne bih pronašao. Šteta, jer moglo je otvoriti vertikalnost igre, a pristup misijama bio bi raznovrsniji.
Same misije su prilično slične te se uz par devijacija svode se na eliminaciju određene količine neprijatelja, potom eliminacije dva jača, ali ukupnom dojmu pomaže iznimno zarazna borba. Krvavi kaos prepun dekapitacija, udovi lete na sve strane i često ćete okršaje završavati u lokvama krvi s hrpom dijelova tijela na hrpi.
Slično kao u soulsbourne igrama, pogibanje vraća na zadnji punkt – Veil Banner, gdje punite energiju te konvertirate zarađenu Karmu u skill bodove za nadogradnju lika i sposobnosti. Ali u početnim satima nećete puno umirati. Izazovniji su tek bossovi koji zahtijevaju dobru koncentraciju i barem neku razinu sposobnosti.
Prostranstva Japana
Kako sam napisao na početku, Rise of the Ronin je prva igra Team Ninje s otvorenim svijetom. Slobodni ste ići gdje želite i kamo poželite. Vizualno izgleda pristojno, na trenutke sjajno, osobito kod se svijet otvori s pogledom na daljinu, međutim, kada se približite likovima i teksturama, tu igra grafički ne briljira. Pogotovo to vrijedi za likove koji kada krenu pričati djeluju beživotni i drveno, bez neke emocije.
Isto vrijedi i za konje, čije animacije također zaostaju za drugim igrama, ali je ugodno putovati, premda u igri postoji i fast travel koji je stvarno brz s učitavanjima u nekoliko sekundi.
Putujući ćete nailaziti i na sporedne misije i encountere, od oslobađanja okupiranih sela, do fotografiranja okoliša i maženja mačaka koje iz nekog razloga zauzvrat nagrađuju različitim itemima. Tu je i klasična open world boljka s poplavom ikona za one koji pate od OCD-a, ali developeri su tu zgodno pristupili problemu na način da se ikone postepeno iscrtavaju umjesto da odjednom zatrpaju čitavu mapu.
I dok je sve ranije opisano izvedeno dobro do vrlo dobro, a borba čak i odlično, dolazim do problema nijemog glavnog lika koji prilično narušava ukupan dojam. Po svojoj prilici, u nastavku igranja teško da će dobiti dar govora. Šteta, jer Team Ninja je imao priliku napraviti pamtljivog lika s kojim će graditi serijal, a ovako će potencijal ostaviti neispunjenim.
Za kraj, prije nego što nastavim s igranjem koje će se sasvim sigurno odužiti na nekoliko desetaka sati, moram priznati da je ukupan dojam podijeljen. Zarazne borbe se ne mogu zasititi, ali prate ju nemaštovite misije i zasad dosta sterilan svijet popunjen klasičnim žanrovskim šablonama popraćenima tek prosječnim vizualima.
Unatoč očajnom protagonistu, sama priča ima ozbiljan potencijal postati zanimljivi politički triler s odličnim likovima s jedne i druge strane spektra. Jako me zanima gdje će ići priča, a hoće li prvih nekoliko solidnih sati dalje popratiti još bolje iskustvo saznat ćete u četvrtak 21. 3. kada ću objaviti potpunu recenziju Rise of the Ronina.
