Shadow of the Colossus jedna je od onih igara koja se u razgovorima o “umjetnosti u gamingu” spominje gotovo automatski. Na papiru djeluje skromno: nema klasičnih misija, nema naseljenih gradova, nema loota, NPC-eva ni gužve koju danas uzimamo zdravo za gotovo. Samo ti, Agro i 16 kolosa rasutih po golemom, tihom svijetu.
No upravo ta jednostavnost razlog je zašto se Shadow of the Colossus i dva desetljeća kasnije smatra jednim od najposebnijih iskustava u gamingu.
Ekstremni minimalizam igre stvara osjećaj usamljenosti kakav se rijetko vidi. Nema distrakcija. Nema sporednih zadataka. Nema pričanja. Svaki tren provodiš u razmišljanju što zapravo radiš. Iako tvoja misija izgleda jasna – oživjeti djevojku – igra s vremenom baca sve više sumnje. Jesi li heroj ili radiš nešto pogrešno? Shadow of the Colossus ne daje odgovore, nego postavlja pitanja.
Kolosi su glavni razlog zašto igra ostaje nezaboravna. Svaki je dizajniran kao živa zagonetka, golemo biće koje je istovremeno i boss fight i platformerski izazov. Penjanje po krznu ili kamenom oklopu stvorenja veličine zgrade i traženje načina da ga uopće natjeraš da ti se otvori… To je osjećaj koji rijetko koja igra može replicirati. A onda, kad ga napokon srušiš, ne dočeka te euforija. Umjesto pobjedničke glazbe, dobiješ tišinu i neugodan osjećaj da si srušio nešto što možda uopće nije bilo prijetnja.
Audio-vizualna prezentacija bila je revolucionarna i na PS2, ali pravi procvat dobila je u PS4 remakeu koja je na FFA zaslužila jednu od najvećih ocjena uopće.
Ogromne praznine svijeta, vjetar koji nosi glazbu samo u ključnim trenucima i orkestracije koje eksplodiraju kad se uhvatiš za kolosa stvaraju atmosferu koja još uvijek ostavlja dojam da igraš nešto veliko, čak i ako mehanike izgledaju jednostavno.
Shadow of the Colossus poseban je jer stvarnost zamjenjuje emocijom. Ne želi te zabaviti u tradicionalnom smislu. Ne želi ti nabaciti sadržaj. Umjesto toga, gradi ti iskustvo kroz tišinu, ritam, grandioznost i osjećaj krivnje. To je igra koja se pamti ne zbog onoga što radiš, nego zbog onoga što osjećaš.
I zato, koliko god izgledala jednostavno i “prazno” u usporedbi s modernim open world naslovima, Shadow of the Colossus ostaje jedno od najjačih i najposebnijih gaming iskustava ikad napravljenih. Iskustvo gdje ti nije potrebna ni neka obljetnica ni neki drugi povod da ga se sjetiš. Svaki dan je prilika za pisati o ovakvim djelima nulte kategorije.
