Ljudi još od pamtivijeka gaje fascinaciju prema prikazu njihovog grada, države ili vlastitog doma u nekom umjetničkom dijelu ili, u novije vrijeme, medijskom sadržaju. Dok su naši daleki predci nailazili na poznata mjesta u knjigama, novinama ili slikama tog vremena, danas nam s raznih ekrana iskaču dobro poznate lokacije kojima smo mnogo puta ponosno koračali.
Los Angeles je opjevan u bezbroj pjesama, prikazan u još većem broju filmova ili serija, a igrači diljem svijeta poznaju njegove ulice bolje od ulica vlastitoga grada. London i njegov vozni park europskih automobila se pojavljuju u nepravedno zaboravljenom The Gatewayu, Nica je svoju virtualnu inačicu dobila u Driv3ru, a Pariza će se neki sjetiti iz zabavnog The Saboteura. Iako su Groove Street i Vice City svima prirasli srcu, vjerujem kako nisam jedini koji je u određenom periodu svog djetinjstva maštao o igri smještenoj u mom rodnom gradu. Tada se pojavio Urban Jungle.
GTA Fiume
Urban Jungle je svijetlo dana ugledao prije gotovo dva desetljeća. Jašući na valu popularnosti GTA i Driver serijala, udruga DIR (daroviti informatičari Rijeke) je u suradnji s Autoklubom Rijeka kreirala igru koja će na zabavan i moderan način pripremati mlađe generacije na polaganje vozačkog ispita. Iako je igra zamišljena kao alat za učenje i savladavanje osnovnih i kompleksnijih prometnih pravila, većina nas je Urban Jungle igrala kao svojevrsnu inačicu GTA klona.
Premisu igre sačinjavala je vožnja od točke A do točke B uz oštro praćenje prometnih pravila, dok je par godina kasnije došlo poveće ažuriranje koje je implementiralo i samo polaganje vozačkog ispita. Većina riječkih autoškola koristila je Urban Jungle prije samog izlaska na cestu kako bi polagačima pobliže dočarala situacije koje ih čekaju ulaskom u prijevozno sredstvo. Valja napomenuti kako su DIR i riječki Autoklub omogućili besplatnu igru dostupnu svima, dok je većina prihoda dolazila od reklama koje su se pojavljivale u igri u obliku plakata uz cestu.
Ponukani nekim drugim popularnim videoigrama tog vremena, velikom broju igrača je praćenje prometnih pravila bilo zadnje na pameti. Kako bi spriječili nestašno ponašanje na cesti, kreatori su na vrh ekrana ubacili policajca čije bi nervozno i crveno lice pokazivalo kako vam poštivanje pravila nije jača strana, a svaki prekršaj bio bi upozoren s glasnim usklikom “hej!” koji je postao poštapalica po hodnicima osnovnih i srednjih škola. Preveliki broj hej usklika značio bi kraj misije, a osim uvijek lagane papučice gasa najveći problem su stvarali robot pješaci koji bi suicidalno prelazili cestu poput baba u krugu lokalne tržnice.
Gas do daske. S time da je daska postavljena na 50 km/h
Na raspolaganju je bilo nekoliko vozila za čiju smo kupnju trebali skupljati novčiće, a kasnijim ažuriranjem ubačen je i kredit kod banke kako bi igra pripremila učenike za moderna vremena. Iako su skuplji auti bili podosta brži, u suštini i nije bilo toliko bitno s obzirom da igra nije imala opciju posebnih pravila za sinove stranačkih glavešina i pravila su bila ista za sve. Doduše, postojala je siva zona parkirališta na Gatu Karoline Riječke gdje smo mogli voziti koliko smo htjeli bez ikakvih posljedica.
Po riječkim kuloarima kruže priče da se oko 2009. godine počelo ozbiljno razmišljati o verziji 2 Urban Junglea. U naredne dvije godine tim je počeo tražiti programere kako bi unaprijedili ne samo gameplay, već i grafiku te cjelokupno iskustvo igre. Glavni fokus verzije 2 bio je na poboljšanju terena i reljefa, s obzirom na izazove koje postavlja gradska infrastruktura poput Rijeke – naročito brojne male ulice i strme uzbrdice. Ta geografska specifičnost Rijeke dovela je do promjena u dizajnu i pristupu igri. Cilj je bio stvoriti autentičan osjećaj urbanog okruženja, što bi značilo i bolju simulaciju vožnje po takvom terenu. No nedostatak interesa i ulagača pokazali su se najvećom preprekom.
Iako je Urban Jungle imao mnoga tehnička ograničenja od kojih je nedostatak povišenih površina najviše dolazio do izražaja, treba zaista odati priznanje kreatorima koji su uz limitirana sredstva i bez prevelikog iskustva realizirali kvalitetnu videoigru besplatno dostupno svima. Samim time nam je žao što nikada nije došlo do nastavka ili makar reizdanja. Možda i bolje, s obzirom na današnju prometnu situaciju u Rijeci većinu vremena bi provodili u gužvama, zaobilaženju zatvorenih ulica i gradilišta. Ustvari kad bolje razmislim, naslov urbana džungla sada ima više smisla nego ikada prije.
Volim grad koji teče Ona meni reče, Žao mi je kao psu Što link za igru nije tu.
