Ima knjiga koje nas čine svjesnima svojih mana. Ima ljudi koji nas vole takve kakvi smo, a ima i igara koje nas čine boljima.
Eto, vidjeli ste – napisala sam da su igre dobra stvar. Mora da sam na nekim opasnim drogama ili sam u tolikom bedu zbog vaših ružnih komentara. Ne želim da netko zbog moje kolumne odluči postati djevica sa sedam klinaca, nego da ostane djevac jer će jedino tako moći osvojiti platinu. Pozdrav, gibanica, prca te Lexie.
Kako je došla ideja na ovu kolumnu? Imam ja puno ideja, ali većina njih nije za javnost, pogotovo ne za ovaj portal. Jedino ako jednog dana administracija odluči umjesto gaming portala otvoriti erotski portal. Znate, draga administracijo, bolje ćete zaraditi; dajem vam dobronamjerni prijedlog. No da se vratimo na ideju za ovu kolumnu. Šećem ja tako Müllerom u potrazi za poklonom za Valentinovo i naletim na slatku malu knjižicu. A ne, Minecraft everywhere! Ne, ovo nije ona knjiga s početka kolumne koja nam pokušava ukazati naše mane. To je knjiga koja će izluditi bolju polovicu, pogotovo ako joj kažete koliko ste ju platili.
Ljubav moja najveća voli Minecraft.
Imam minecraftofobiju. Može li se to uopće tako nazvati? Kockice ne mogu smisliti niti na košulji, a kamoli da još igram kockastu igricu. Ni kao mala nisam se voljela igrati s Lego kockicama, vjerojatno od tada potječe odbojnost prema kockicama. Ali zato se moj dragi igra… Ljubav moja najveća voli Minecraft.
Što reći, voli se hvaliti kako je dobar u njemu; kako je dobru kuću izgradio. Mislim si, mogao bi i u stvarnosti izgraditi neku. Ma bila bih zadovoljna da složi i običnu policu, a da prilikom bušenja ne izbuši tunel do susjedovog WC-a. S kojim on to žarom igra, a tek kako ushićen govori o tome što je sve napravio i izgradio. Nije to sve. On tamo i stoku uzgaja, a mene pita može li pijetao snijeti jaje. Sad ne znam jel’ me to pitao da se sprda sa mnom ili stvarno ne zna. Ipak moram priznati da ima smisla za uređenje. Kućica u Minecraftu mu je pravi bombon. No, u našem dnevnom boravku ta njegova kreativnost malo teže dolazi na vidjelo. Više čisti i uređuje kuću u virtualnom svijetu nego naš dnevni boravak, a da o ostatku niti ne pričam. Njegovo čišćenje je u stilu: pomakni svaku stvar i stavi ju na drugo mjesto. Ne bacaj, trebat će ti, pa neka bude pri ruci. Takva sam i ja nekada, ali to ne zovem čišćenjem, nego održavanjem svog kreativnog nereda.
Još malo i dnevni boravak će izgledati identično onom iz te igre.
Da samo ne gunđam, moram pohvaliti njegovu romantiku. On tako lijep ugođaj stvori u svojoj kućici. Malo teže mu ide u stvarnosti, ali vidim da se popravlja od kad igra Minecraft. Vijuge mu dobro rade, trudi se. Počeo je i bolje kombinirati stvari u trgovini. Ovo nam treba, ovo ne. Ovaj stol nam se uklapa, ovaj ne. Još malo i dnevni boravak će izgledati identično onom iz te igre. Sva sreća pa se još nije sjetio kupiti baklje. Ali što je, je, draže mi je kad igra to nego neku pucačinu. Ovako sam sigurna da neće ništa razbiti kad pobjesni. Nema od čega pobjesniti, jedino ako mu koja krava crkne.
Njegova faca prije seksa
Pokušao je i u mene usaditi tu ljubav prema kockicama. Ne vidim tu nikakav užitak. Kopala sam i kopala dok me tama nije pojela. Nisam se više znala vratiti, a i uništila sam njegovo carstvo s prokopom kakvog se ni jedan rudar ne bi mogao posramiti. Moram priznati za ovo treba imati živaca. Nakon 10-ak minuta sam popizdila i rekla: „Koji k**** samo tu kopam?!“
Lijepo ga je vidjeti sretnog kad slaže svoje virtualno carstvo. Podržavam ovu igru (čudim se sama sebi), al’ eto, tad je barem tih, bez pokreta opasnih po namještaj i poslije savršeno raspoložen za zločeste igre sa mnom. Mora da mu fali akcije u Minecraftu, pa ja dobijem nešto akcije. Dragi, za Valentinovo dobivaš knjigu o Minecraftu i mene u kockastom korzetu. Sve u cilju podizanja tvoje kreativnosti na najviši nivo.
