Evo zašto smatram da bi Crash Bandicoot N. Sane Trilogy mogao biti važan kamen temeljac u bolju gamersku budućnost.
Svjesni smo višegodišnjeg moljakanja svih dežurnih institucija i vlasnika Crash Bandicoot IP-a za time da barem Crash Bandicoot originalna trilogija doživi tretman u novom ruhu kakav zaslužuje i da se spasi od zaborava. Nije da će ikad biti zaboravljen, ali budimo realni, neće se o Crashu toliko pričati jer pravog punokrevnog nastavka nema godinama. Osim ako se ne učini nešto po pitanju moljakanja. I učinilo se. O, kako se učinilo! PlayStation Experience je izbacio bombu zvanu N.Sane Trilogy što je vjerojatno izazvalo sveopći delirij u sveprisutnom gamerskom pučanstvu. Stariji gameri brišu suze radosnice, a mlađi gledaju s čuđenjem koji je njima krasni ukrudbeni čimbenik? Šutite klinci, gledajte i divite se instituciji koja je žarila i palila prije 2 desetljeća. Vrijeme je za povratak!
Moram priznat da sam u početku bio totalno sitničav glede grafike koja nije vibrantna i još nekih detalja jer sam smatrao Vicarious Visions ne smije zajebat ovaj projekt. N. Sane Trilogy je sve ili ništa. Ili će se naša omiljena nekadašnja neslužbena PS1 maskota vratiti u velikom stilu ili će potonuti dublje nego Crash of the Titans recimo. No generalno gledajući kako su sve više otkrivali detalje i gameplay videe (koji je usput rečeno do izlaska bilo izbačeno barem par megatona) očigledno je bilo riječ o tome da će ovo biti prava stvar. I doista i je!
A tek kad primjetimo prodajne rezultate? Ili ako bacimo oko na forumsku raspravu (gdje se i vi možete priključiti, ako već niste) Dakle, starkelja od igre u novom ruhu prska po prodaji sve igre koje su već na tržištu mjesecima. Ekipi je dopizdilo igrati današnje igre pa upogonjeni nostalgijom idu igrat ono što je “rulalo” nekada? Lako moguće, ali čak i da izbacimo činjenicu da se radi o remasteru, u paket koji košta kao pola prosječne AAA igre dobijemo hrpetinu sadržaja rasprostranjenu u 3 igre. Vicarious Visions nam je lako mogao podvaliti “epizodno izlaženje remastera” kao što će nam gramzivi Square Enix uvaliti više epizoda FF VII remakea. Ali nije. Što više, ograničeni resursima su na sve moguće načine morali raditi igru da bude što istovjetnija originalima po pitanju metrike, kontrola i svega. Impresivno, zar ne? I uz to su dodali neke elemente kojih nije bilo (Time trials za sve nastavke, igriv lik Coco itd.).
Užasna groteskna ljubičasta nakupina. Ajme meni.
Eto zašto je po mom mišljenju N. Sane Trilogy važan remaster. Prije njega je bio jedan Resident Evil remake koji je pokazao da, kad se Capcom potrudi, može ponuditi overhaul kakav igra zaslužuje. Toliko dobar da nadmašuje original. Vrlo lako moguće da bi N. Sane Trilogy mogao dati momentum i pokrenuti lavinu remastera i remakea “kako Bog zapovjeda”. Bilo bi stvarno vrijeme da se stane na kraj upscaleanim, preko penisa skrpanim portovima gdje se samo dodaju achievmenti i trofeji. Kada je igra dovoljno stara, vrijeme je za facelifting!
I što sad? Lako je moguće da N. Sane Trilogy prodaja nadmaši svačija očekivanja u proda se u multimilijunskom broju primjeraka. Što bi to značilo? Pa činjenicu da će ekipa developere vrlo rado nagraditi dolarskim glasovima, ako ih (gle čuda) barem malo poslušaš! Vicarious Visions možda mantra da tako sada izveze jedan Crash Team Racing, a ja kažem “just go for it!”. I Crash Bash! Daj sve. Što više, već čitav internet zapomaže za istim remasterom Spyro trilogije. Tko zna. Ja znam da bi odmah nabacio preorder bez razmišljanja kad bi za kormilom opet bio Vicarious Visions. To je poslovni projekt koji se u startu isplati. Na kraju krajeva, uz to sve ekipa već uz dozu nostalgije razmišlja o još nekim starim naslovima (pretežito iz doba PS1 ere) za koje bi bilo jebeno da dožive isti tretman. Resident Evil 2 je na putu. A zamislite jedan Legacy of Kain, Dino Crisis, Medievil (sorry Resurrection, al loš si), Kula World, Tombi itd.? Gamerski svijet bi implodirao. Zato ako najave Spyro PS1 Trilogy, znate tko je bio prvi!
