KolumneVijesti

Ono kad ti Death Stranding i The Division 2 postanu stvarnost…!

Polovica svijeta je u karanetni. Vojska priprema niz privremenih bolnica u svijetu. Ulice su sve praznije, mrtvih je sve više. Potresi, snijeg u travnju i majke koje na -5 iznose svoju djecu van kako ne bi na njih pao komad zida ili namještaja. Vani vlada korona virus i policijski sati.

Da biste vidjeli vlastitog oca i majku, treba vam propusnica. Ako je i dobijete, na putu do roditelja čekaju vas punktovi policije i kontrola.

Ako vam ovo zvuči kao scenarij za igru – bili biste u pravu. Samo…ovo je 2020. godina i stvarni život. Ovo se ne događa u igrama, već u Zagrebu. U vašem susjedstvu. Ovo se događa u Slavonskom Brodu i okolici gdje vam živi roditelj ili roditelji.

Ovo je naša realnost.

Central Park u New Yorku. Postaje i postat će, sve veća bolnica. Scenarij koji smo doživjeli, igrali i vidjeli u The Divisionu. Samo…The Division je igra. Ovo je stvarnost.

Držao sam se, ali onda je korona ubila i igre…a sve je samo početak…!

Ovo će na kraju ispasti kao neka kolumna, ali kolumna bi trebala imati nekakav smisao, dublju svrhu. Ova to nema. Prije je ovo žalopojka svemu što se događa danas, a nije da nisam kao klinac preživio rat ili smrt roditelja. Jesam. Život je krenuo dalje.

Krenuti će on i dalje poslije korone, ali igre su nekako bile to što mi daju nadu. Nešto čemu se veselim. Nešto što vas drži. Posebno The Last of Us Part II koji mi je osobno u ovim trenucima bio više od igre. Bio mi je nada, svijetlo i malo zrno sreće u tmini. Jučer je i to ugašeno.

Da, to je SAMO igra! Ima i gorih stvari. Znam i to. Prošao sam ih na svojoj koži. Nisam razmažen, ali me odgoda igre baš pošteno razjebala. Znate onda kad vas u životu drži nešto…pa to toliko čekate i iščekujete? To vas gura. Nekome je to dijete, svadba koja dolazi…a nekome je to igra. Sitnica. Mala stvar.

Ali, znate da ćete 29.5. biti sretni i igrati. Isključit ćete se iz svijeta, problema i realnosti jer nam to igre omogućavaju. I onda vas spuste na zemlju i vrate u realnost – onu tmurnu, crnu koja izjeda čovjeka.

Što je najgore – The Last of Us Part II je samo početak sranja.

Korona virus se tek širi u SAD-u i tek uzima danak neozbiljnosti koju je Trump pokazivao prema koroni. Danas je SAD-e epicentar epidemije i pandemije, a Trump ako nastavi i dalje biti Trump, neće SAD povezati ni Sam Bridges.

Kao što vam je poznato – velika većina razvojnih studija je u SAD-u. Igre koje volimo, obožavamo, plačemo, smijemo se i živciramo uz njih su velikim dijelom nastale u SAD-u.

Naughty Dog je odgodio igru zbog distribucijskih razloga. Nema otvorenih trgovina s kojim svi izdavači imaju od ranije potpisane sporazume i ugovore. Mogao je ND pustiti TLOU Part II digitalnim putem i igrali bismo svi 29.5. igru.

No, što bi onda trgovine? Što bi onda tvornica koja proizvodi omote, limitirana izdanja, figurice i sve drugo? Nema bez distribucije ništa.

The Last of Us Part II je spreman za izlazak. Peglaju se zadnji bugovi. Nije problem dovršenost igre.

Neće to biti problem niti za Ghost of Tsushimu koja će biti dovršena, ali koja će isto tako 99% biti odgođena. Sjetite se – u SAD-u tek sad kreće pravi korona party. U negativnom smislu.

U 30 dana se neće dogoditi čudo. Ne računajte na Tsushimu, a sve glasnije se priča kako će biti odgođene i igre koje dolaze na jesen. Čak se priča da će i Halo novi biti odgođen. Halo treba doći tek tamo na launchu Xbox Series X-a.

Apsurdistan

Ne mislim na Hrvatsku, već na stanje u kojem su se našli i nalaze se Microsoft i Sony. Kina se oporavlja jako dobro od korone. Tvornice rade. Hardver bi prema svemu sudeći, trebao biti spreman za izlazak na vrijeme. Ali, što ćemo igrati? Koje igre?

Hoćemo igrati stare igre na novim konzolama? Hoćemo li uopće išta igrati? Hoćemo li imati novca uopće za to sve? Tko zna.

Phil Spencer (šef Xbox divizije i prava ljudina) izjavio je kako nema odgode konzole zbog niti jedne igre. Zaista se šuška da će Halo: Infinite biti odgođen, a to je igra koja treba prodati Series X.

Tko će kupiti nove konzole, ako nema što igrati na njima? Zbog BC igara? Ne. Njih igram na trenutnim konzolama.

Svijet je otišao u vraga. Stvarno je. No, ovaj puta nam je narušen i naš virtualni svijet. Naša oaza sreće i zadovoljstva koju do sad nisu dirali, niti uništavali. Uključili smo se u naš virtualni svijet i živjeli tamo 300 života. I dalje to možemo, ali sve više osjetimo posljedice.

Tržište igara i svijet igara baš kao pravi svijet, našao se u pat poziciji. I to baš kad trebaju izaći nove konzole i donijeti novu radost u naše živote. Mislim da bismo trebali svi biti spremni, da od igara, a ni novih konzola ove godine ništa. Vrlo je moguće.

Ako imate backlog igara i svejedno ne biste igrali ništa od nadolazećih naslova – sretan ste čovjek i zavidim vam. Svi vi koji čekate nove stvari…bojim se da bi najbolje bilo jednostavno preskočiti i ugasiti 2020. godinu.

Kakvo čestitanje nove godine i gluposti…! Prestanite.

I spremite se na odgode svega. Osim režija.

The Division 2, Death Stranding, pa i The Last of Us su sve više naša stvarnost. Bez virtualne kacige.

Povezano

Back to top button
Close
Close