Spasi nas bože uspjeha videoigara i vrati nas u blaženu anonimnost!
U vremenu kad su videoigre sve samo ne “igrice”, kad se industrija videoigara mjeri u milijardama američkih dolara, kad je budžet jedne igre višestruko veći od prosječnog holivudskog blockbustera, zbilja je zapanjujuće kako se se sporo mijenja svijest društva naspram videoigara i ljudima koji ih igraju. I ne, u ovom tekstu ipak se nećemo dotaknuti majki, očeva, baka i djedova.
Priliku da po tko zna koji put to zaključimo je novi globalni hit, Pokémon GO, igra za mobilne telefone koja je spojem globalno popularne franšize i tehnologije u obliku proširene stvarnosti uspjela na prilično monotono tržište mobilnih igara uvesti dašak inovacije. Kad je Pokémon GO prije sedam dana stigao na prva tržišta, od samog početka bilo je jasno kako će igra postati veliki hit. Ipak, malo tko se usudio predvidjeti popularnost u tolikom obujmu da će Pokémoni najednom postati glavna tema domaćih mainstream medija.
Uz Pokémon GO zaboravite na prazne saborske klupe.
Pokémoni su najednom postali važniji i od činjenice da nam se nositelji zakonodavne vlasti u RH ne mogu okupiti na jednoj sjednici. Pokémon GO naslovi prikazuju se na istaknutim pozicijama svih portala, snimaju se prilozi za središnje informativne emisije, sama igra trendira na svim društvenim mrežama… To ne može biti loše – ponadali smo se – igre će napokon dobiti svoje mjesto, a percepcija javnosti prema igračima će se promijeniti na bolje kad širi broj ljudi dobije uvid što može ponuditi jedna igra, kao i industrija općenito. Međutim, podcijenili smo sami sebe, kao i sposobnost domaćih medija, koji, moramo to primijetiti, godinama kaskaju za svojim zapadnim kolegama.
Trenutak otriježnjenja dogodio se danas, kad sam nakon radnog dana otvorio Facebook, pa u news feedu naišao na javljanje uživo jedne medijske kuće. Tema javljanja je Pokémon GO, a lokacija s koje novinarka izvještava je, ni više ni manje, nego Psihijatrijska bolnica Vrapče! Zaista pravi odabir lokacije, a ujedno i pljuska u lice svima nama koji se usuđujemo tražiti Pokémone po kvartu, kao i onima koji spas od vrućih ljetnih večeri traže u igrama, a ne u filmovima ili disko klubovima. Pa se reportaža nastavlja izjavom doktorice psihijatrije, koja pak poentira: “Ova internet igrica, kao i ostale internet igrice, igračima omogućuju bijeg od stvarnosti, ali istovremeno i stvaranje nekakvog novog ljepšeg svijeta, koje je ipak u konačnici posljedica nekakvog nesnalaženja u pravom životu.”
Ovdje se odlazi po izjave o videoigrama.
Pitamo se zašto se novinarka nije sjetila posjetiti FER, FSB, a mogla je potegnuti i do Rimca u Svetu Nedjelju, ili do bilo koje tehnološke kompanije gdje brojni studenti rade tijekom ljetnih mjeseci. To su, naime, mjesta gdje možete pronaći gamere i upitati ih za izjavu, a na psihičke ustanove. Pa upitati buduće hrvatske naraštaje i njihove mentore: “Jeste li normalni?” Jer, eto, nisu se odlučili u životu baviti showbizom ili politikom. Podcjenjivanje igrača i same industrije nastavlja se i kroz ostale medije, pa se kroz loše prijevode tekstova preuzetih sa stranih portala, kroz prizmu lošeg humora protežu pitanja i o vlastitom razumu nakon (navodnog) igranja.
Dok su na Zapadu videoigre u društvu opće prihvatljive, prvenstveno zbog medija koji imaju moć oblikovanja javnog mijenja, mi u Hrvatskoj nismo te sreće. Domaći mediji, nažalost, u ovom slučaju okrenuli su se jeftinom senzacionalizmu i traženju brze zarade, podcjenjivački pišući o samoj industriji videoigara, kao i o igračima koji ih igraju. Samim time, mediji u Hrvatskoj direktno su odgovorni zašto mi kao nacija još nismo počeli iskorištavati potencijal industrije, industrije koja na godišnjoj bazi raste i četiri puta brže od cjelokupne američke industrije. A mi ćemo se samo nasmijati i zaključiti kako je to sve za djecu. I psihičke bolesnike. Pa oplesti po ustašama i partizanima, jednoj puno zrelijoj i aktualnijoj temi.
Možda se jednog dana i to promijeni kod nas. A do onda ćemo čitati preseravanja domaćih mainstream medija. Spasi nas bože uspjeha videoigara i vrati nas u blaženu anonimnost!
Vratimo se, za kraj, novinarki iz Vrapča. Naime, ona je u Pokémon GO dostigla već sedmi level, dok autor ovog teksta uz aktivno igranje kaska i tek je na šestom. Zaključak izvucite sami.
