Igra vam se old skul Resident Evil, ali ste shvatili da ste prva 3 nastavka toliko puta prešli da stvarno nema smisla? A noćima sanjate one divne tenk kontrole! Ne brinite, evo rješenja i za takve probleme.
Tactical Rescue Assault Group
Ili skraćeno T.R.A.G. je drugi naziv za ovu igru. Zašto Ameri uvijek dobiju neki divlji naziv igre u odnosu na Europljane ili Japance, teško je reći(ali u slučaju da se bavite gusarstvom ili ste kolekcionar retro igara da znate i tu informaciju). Meni se dogodilo nešto slično kao u uvodnom tekstu. Kažem slično jer, istini za volju, dugo nisam igrao neki nastavak iz Resident Evil originalne trilogije. Zadnje što sam odigrao je Resident Evil 2 prije par godina i otad ništa. I s vremenom mi je došla želja da opet odigram, ako naravno postoji, igru u stilu Resident Evila što bi značilo da su pozadine prerenderirane, a kontrole tenkovske. Neki zli jezici bi rekli da se ne pravim mutav i odigram Dino Crisis. Morat ću vas razočarati činjenicom da sam igru odigrao netom prije dvojke i ne igra mi se opet. Možda me za par godina ulovi želja. I tako dani prolaze, a ja blejim k’o tele u monitor i ne znam što bih sa sobom. I onda odlučih malo tražiti igre za PlayStation 1 koje nazivaju „hidden gems“ po raznim internetskim stranicama. Mislim da svi znamo što taj termin znači, ali za neupućene, to su igre koje su vrlo dobre (po nekim pokazateljima bile bi barem za ocjenu 7 od 10), ali su iz nekog razloga pale u zaborav. Time sam primijetio da sam s vremenom postao toliko izbirljiv da samo smišljam razloge kako da ništa od tih ponuđenih igara ne odigram. Zatim primijetih ime T.R.A.G. i ukucah u YouTube da vidim o čemu se radi. Kad ono, prerenderirane pozadine, tenk kontrole, mutanti i teroristi kao protivnici (nisu zombiji, ali nije ni bitno)! Konačno sam našao nešto što bi mogao odigrati.
Get up B-boy! Gonna whack yo a$$ sucka!
Malo smo se igrali copy & paste
Da sam pipnuo ovu igru u doba kad je izašla, sada već davne 1999. godine, vjerojatno ne bih baš bio oduševljen igrom i optužio bih ju da je loša kopija Resident Evila. Ali neću. Zašto? Zato što su se vremena promijenila i ovakve igre danas više ne postoje (ako ima iznimaka, nisam ih primijetio). Možda je tu uključena hrpa nostalgije, ali moji prvotni razlog za odabir sam već unaprijed istaknuo, stoga bilo što što stilom igranja podsjeća na RE, danas kod mene može debelo proći. A vjerujte mi, ova igra stilom podsjeća na RE.
Lady Gaga u novom hitu “Comfy Secret Passage chair”
Kakva je priča? Pa blago rečeno – ništa posebno. Postoji tek toliko da protagonisti imaju razlog biti tu gdje jesu i riješiti zadatak na koji su poslani. A to dvoje protagonista su Alex i Michelle i oni su poslani u Togusa zgradu zajedno s ostalim operativcima T.R.A.G. tima kako bi otkrili što se tamo događa. Nešto nadasve misteriozno priredilo im je doček i hrpu bombi koje su eksplodirale i sredile gotovo sav tim. Jedini preživjeli su, pogađate, Alex i Michelle i tada na scenu stupa igra. Početni voice acting će vas, kao i mene, štrecnuti u području srca kad čujete koliko je očajan. Ako ste mislili da je po tom pitanju RE loš, vjerujte da može i gore. To toliko neuvjerljivo zvuči da je tragično, a time i smješno. Kontrole ne moram ni dodatno pojašnjavati. Tko je igrao prva tri Resident Evil nastavka, zna o čemu se radi. Protivnici imaju vrlo glupu umjetnu inteligenciju pa ako ste udaljeni svega par metara, možete izvodit što god želite (pucanje, striptiz, oblikovati zulufe, jesti krmenadle) i neće vas primijetiti, a i kad vas primijete, ostanite na mjestu i uputite im par udaraca dok ne padnu. Kad se dignu, ponovite postupak. Samo se čuvajte nezgodno postavljenih mina s obzirom da neke od njih znaju postaviti doslovce pred vrata.
Ak’ ne buš ti, onda bum ja
Već u početku će Alex i Michelle biti razdvojeni, svatko na svome katu, te ćete se moći prebacivati između ta dva lika kako vas volja. Tamo gdje zapnete s jednim likom, problem možete riješiti s drugim likom i obrnuto. Vrlo brzo ćete naići i na dva dodatna lika: Rachel Howard, kćer profesora Howarda kojeg morate pronaći i spasiti te Burns Byford, detektiv koji traži terorista pod imenom Gasshu. Svaki od ova 4 lika ima svoje posebnosti koje će vam biti potrebne za napredak igre. Recimo, Rachel je mala pa se može provući kroz ventilaciju, Burns je jak pa može pogurati velike kontejnere i oslobodit prolaze, Alex ima uređaj kojim vidi u mraku, dok su za Michelle smislili da jedina može sjesti u posebnu fotelju. Samo ću reći da je fotelja posebna i ništa više od toga,… Alex jedini ima pištolj kao dalekometno[S1] oružje odnosno pištolj dok ostalo troje koristi palice, nož ili šake. Odmah ću reći to da je taj pištolj neprecizan, a i nepotreban jer se svaka situacija da riješiti šakama. Definitivno pretražite svaku policu jer i na najčudnijim mjestima možete naći First Aid Kit. Tekst se ne može ubrzavati pa će vam ići na živce čitati jedan te isti tekst „This Desk is Tidy“ sto puta.
Izbaci uljeza na slici
Prava je šteta što nisu više iskoristili tu mogućnost korištenja raznih likova u raznim situacijama. Osim par kritičnih situacija (npr. treba vam Alex u mračnoj prostoriji), u 95% slučajeva ćete koristiti jednog te istog lika. Šteta jer bi time igra dobila na dinamičnosti i zanimljivosti. Dodatna šteta je i to što nema nekih zagonetki osim 2 ili 3 šifre za vrata ili sef koje ćete lako pronaći. Time se igra uglavnom svodi na pretrčavanje s jednog kraja kata zgrade na drugi ili između katova. Boss borbe su manje više rutinske i svode se na prepoznavanje „patterna“. Ako ste faca, možete bossa stjerati u kut i tako izmlatarati šakama da će biti u komi iduća tri mjeseca. I nema baš nekog zadovoljstva niti osjećaja napretka nakon što ih sredite. Za kompletirati ovu igru vam treba nekih 8 sati što i nije puno, ali je dovoljno da vam igra ne postane dosadna s obzirom da u suštini nema puno sadržaja. Za nagradu ćete dobiti nove kostime za likove (tada nije bilo DLC-a, he-he) i to je to, po mom mišljenju nedovoljno da bi vas zaintrigiralo na ponovni prelazak. Dakle, to je igra koja će vam poslužiti za popunjavanje dva dana ako vam se igra nešto u stilu Resident Evila. Ništa više, ništa manje. I to je u mom slučaju bilo sasvim dovoljno.
{gallery}Hard Edge – Gallery{/gallery}
