I krećemo u osvetu radi nanešene nam nepravde ukomponirane sa klasičnim spašavanjem svijeta. JRPG recept u pravom smislu te riječi.
Ovo nije Final Fantasy
Da, podsjeća na gore spomenutu igru. Da, grafički podsjeća na miks famozne FF sedmice i Chrono Crossa. Da, likovi pomalo podsjećaju na likove iz gore spomenute igre. I to je to. Ah da, igra dolazi na 4 CD-a kao FF VIII i FF IX… ili Koudelka? Hoćemo li i to strpat kao rip off? Više CD-a znači više sati prelaženja igre, odnosno više guštanja (ili mučenja za neke?). Teza i dalje ostaje ista. Ovo nije Final Fantasy! Okanite se više tih usporedbi. To je jednako kao da kažete da je Forza rip off Gran Turisma. Ponovimo još jednom: Ovo nije Final Fantasy!
Zašto ovakvih gradića nema kod nas?
Možda je ovaj odlomak iznad rezultat moje ogorčenosti zbog toga što je u današnje doba nemoguće naći stari klasični JRPG koji traje oko 30–45 sati i koji ima klasičnu borbu na poteze. Okej, možemo zanemariti borbu na poteze, neka ona bude unikatna i svojstvena pojedinom RPG-u. Ali pronaći baš nekakav dobar JRPG na ovoj i prošloj generaciji je rijetkost. Možda Persona 5 popuni prazninu i da onaj prijeko potrebni fiks. Dok se to ne dogodi, preostaje jedino vratiti se na platformu koja je u svoje doba bila mašinerija za JRPG-ove. Radi se, naravno, o PlayStation jedinici. U doba dok su u Squaresoftu radili izvanzemaljci i štancali JRPG-ove kao na traci kao blesavi (i to kvalitetne, molit ću lijepo). Tu i tamo im se upleo netko drugi kao konkurent sa više ili manje uspjeha. Jedan od manje uspješnih konkurenata je upravo Legend Of Dragoon. Znači li to da je igra loša?
Idi i ne vraćaj se (dok ne spasiš svijet)
Imam dojam da je u JRPG igrama, barem prije, uvijek sve bilo podređeno ultimativnom cilju; spašavanju svijeta po enti put na razni način. Ja sam uvjeren da su tadašnji developeri koristili neki tajni random plot generator koji bi imao šprancu i repozitorij odgovarajućih riječi za iskoristiti. A generirana pričica bi izgledala ovako: Naš (pre)često ucviljeni glavni lik je doživio tko zna kakvu tragediju i traumu i dao si je za vlastiti zadatak srediti to nekakvo (ultimativno) zlo koje mu je skršilo selo pa više ne može biti lokalni čoban sa najviše ovaca u kvartu ili su mu ubili roditelje ili eto tako, malo lutanja po svijetu nikome ne škodi. A to zlo koje je učinilo zlo je redovito neka nakaza ili čudovište koje redovito želi uništiti cijeli svijet. Pa gdje će onda obitavat ako uništi svijet? I onda naš ucviljeni glavni junak mora imat oproštajku sa ovcama i krenut na dalek put s drvenim mačem jer unatoč modernoj tehnologiji, proizvođači oružja u lokalnom sokaku nisu čuli ni za brončano a kamoli željezno doba. Jesam li fulao? Evo Legend Of Dragoon početne priče u nastavku.
Koruptirana gravitacija će vam popit krv na slamku zasigurno
Glavni junak po imenu Dart se vraća doma nakon bezuspješnog petogodišnjeg putovanja po svijetu ganjajući Black Monster koji je zapalio njegovo rodno mjesto Neet i ubio njegove roditelje. Na putu ga napadne živina po imenu Feybrand odnosno zmaj koji kontrolira Sandora. Od gotovo sigurne smrti Darta spašava Rose, osoba obavijena velom tajni i koja puno toga zna, al nećemo spojlat igru sad odma. Njih dvoje se rastanu i Dart se vraća u svoje prebivalište Seles gdje odmah uviđa da je razrušen a njegova, kao, frendica od malih nogu Shana oteta. I tu igra počinje gdje naš glavni junak treba pronaći i izbaviti Shanu iz pržuna. Čiča miča, gotova je priča! Mislim, nije, ali kao što rekoh ranije, nema spojlanja!
Odmah u startu se može primjetiti da je mapa dosta velika, ali je kretanje po njoj isto kao u igri Breath Of Fire 4, što bi značilo hodanje „po točkicama“ odnosno puteljcima između lokacija. Kakva šteta, a baš sam se ponadao da ću moći hodati bez restrikcija gdje me volja. Naravno da su prisutni random encounteri na mapi, ali puteljci između lokacija su dovoljno kratki da se dosta puta može i izbjeći borba. Lokacije su grafički prerenderirane i statične kao u Final Fantasy osmici ili Chrono Crossu a kvalitetom grafičkog prikaza Legend Of Dragoon po mom istančanom vidu (kojeg se nebi posramili ni najpoznatiji brojači piksela i FPS-a na domaćoj sceni) tek malo zaostaje. Likovi su 3D modelirani ali sa nešto manje detalja nego gore navedeni konkurenti.
Do you even combo bro? Do you?
A sada prijeđimo na sustav borbe! Ona je na poteze, što znači da kada je vaš red za napasti protivnika, možete otić van obaviti shopping, prošetati psa, navečer popit 2, 3, 5 li 6 pivkana, doći sutra u podne doma s teškom glavoboljom u nogama i borba će još uvijek ostati na mjestu i čekati vas da nešto pritisnete. To je sasvim okej jer možete smirenije taktizirati bez bojazni da će vas protivnik zatuć dok vi smislite što ćete sljedeće napraviti. Inovacija na polju fizičkih napada su takozvani Additions. Dakle, niti jedan napad bilo kojeg vašeg igrača nije jednostruk nego može biti multipliciran (jedino ako ste vječno nespretni pa fulavate sekvencu) te na taj način više kumulativne štete zadajete protivniku. Svaki put kada krećete u napad, formira se plavi kvadrat (ponekad može biti i narančasti) gdje u pravom trenutku morate pritisnuti X ili O, ovisno o boji kvadrata. Sama po sebi mehanika nije teška, ali neki napadi imaju zeznut raspored ili bolje rečeno ritam pritiskanja napada. Noviji napadi koji će se otključavati prilikom napredovanja lika će imati i do 7 pritiskanja što zna biti zamorno, ali komboi izgledaju atraktivno i količina proizvedene štete impresivna. Svaki put kada kompletirate napad bez promašenih kvadrata, vaš lik će izgovorit ime tog napada. Ispva je to pomalo komično a s vremenom postane naporno za slušat. Fizičkim napadima punite Spirit Points koji služe za transformaciju lika u Dragoon Form. U tom obliku je moguće izvoditi specijalne fizičke Dragoon napade i Dragoon magične napade (I magične napade izgovaraju svaki put, da, da). Zanimljivo je da konvencionalnih magija nema nego su to zapravo stvarčice koje se nalaze u vašem ionako pretjesnom inventaru. I to zbilja mislim jer ćete ga popuniti u roku keks i imati dilemu koje stvari ostaviti a koje izbaciti. A te „magije“ koje bacate na protivnike iz inventara imaju mogućnost pojačavanja na način da repetitivno stiskate X povećavajući njihov postotak razornosti.
Hmmm… Kako li se dočepat one tamo kutije?
Jewel in a rough?
Standardne borbe nisu teške kao niti većina boss borbi stoga barem radi toga nema potrebe plakati za malo potiona u tijesnom inventaru jer ih nećete trebati puno trošiti. Strelica iznad Dart-ove glave bojom označava približavanje random encountera (prvo je plave boje, zatim požuti, a onda na kraju pocrveni) koji ionako nisu česti pa ne ometaju tempo igre. Priča je dovoljno dinamična te nema osjećaja rastezanja kroz ta silna 4 CD-a, iako bi mogla biti malkice originalnija. Jedino je šteta što nema baš side questova za rješavati, samo par opcionalnih bossova. Time bi se trajnost još produljila iako je i oko 45 sati za prijeći igru impresivna brojka sama po sebi.
Oh Dart! Oh Shana! Oh Dart! Oh Shana! Oh… Romatika!
Sve u svemu, igra je vrlo dobra, ali ipak samo za fanove JRPG žanra jer mislim da se ostaloj skupini neće svidjeti te će igru odmah okarakterizirati kao loš FF rip off. Ima svojih mana zbog kojih nije odlična, ali potencijal za serijal je i dalje tu. Zašto nikad nismo dočekali Legend Of Dragoon 2, to mi neće biti jasno. Prodajne rezultate ne možemo kriviti za to jer se svojedobno igra prodala u preko 1.2 milijuna primjeraka i dobila „Greatest Hits“ status i 3 mjeseca je bila najviše prodavana PSOne classic igra na PlayStation Networku. To samo po sebi govori da igra ima kultni status među igračima. Ako ste zainteresirani za neki retro JRPG, a da ga nije napravio Square Enix, Legend Of Dragoon je više nego dobar kandidat za to.
{gallery}Legend Of Dragoon – Gallery{/gallery}
