Naoružajte se i izmasakrirajte ekipicu iz druge dimenzije!
Nakon popriličnog uspjeha Doom serijala i niza manje više uspješnih klonova koji su se temeljili na Doom engineu, ekipa iz Id Softwarea prionula je na stvaranje sljedeće igre. Ime “Quake” trebalo je asocirati na lika koji liči na boga Thora koji baca čekiće na neprijatelje, a igra je trebala imati i RPG elemente. No kako se razvoj oduljio, ideje su odbačene pa su napravili igru koja mehanikom podsjeća na Doom. Kažem podsjeća jer Doom u suštini nije 3D nego 2.5D igra (što god dušebrižnici govorili, realnost je realnost), dok je za Quake napisan potpuno novi 3D tech engine (dakle nivoi su rađeni u potpunosti u 3D okruženju, a likovi su poligonalni, a ne spriteovi). Osobno mi nije baš jasno zašto su se odlučili za ime Quake kad u suštini igra sadrži elemente Dooma, kao što je brza akcija, napucavanje svega što se kreće, vjerski simboli, demoni, čudovišta itd. Jedino je većina nivoa smještena u srednjovjekovno okruženje po uzoru na Lovecraftove priče. Glazbu odnosno, bolje rečeno, atmosferične depresivne zvukove “skladao” je nitko drugi nego Trent Reznor, osnivač grupe Nine Inch Nails. Kako je Carmack njegov obožavatelj, onda odabir kompozitora zapravo i ne čudi. Čak je u Reznorovu čast municija za Nailgun nazvana NiN ilitiga Nine Inch Nails. Još bi samo bilo zgodno da su doista duljine 9 inča i to bi bio pun intended samo takav. Inicijalno je igra izašla za PC davne 1996. godine, a kasnije su uslijedili razni portovi za Segu Saturn, Nintendo 64, Mac, Nintendo DS, mobilne platforme i PSP. S obzirom na popularnost igre i lake mogućnosti modificiranja iste, postoje razni modovi koji poboljšavaju grafiku, zvuk ili dodaju novi sadržaj igri. Ja sam uzeo lagano modificiranu verziju tek toliko da mogu igrat u full HD izvedbi dok sam htio da grafički bude istovjetna originalu. Quake je dobio jako visoke ocjene i pozitivne kritike na svoj račun što je zacementiralo Id Softvare kao jedne od najboljih proizvođača igara u svoje doba i to je pogodovalo tome da počnu raditi na nastavcima igre.
Nikoga nije briga za priču?
Doslovce, da. Ovo je tip igre gdje stvarno nema potrebe da se igrače zamara nekom dubokoumnom pričom. Daj arsenal oružja, dovoljno municije, neprijatelje u koje ćemo tu istu municiju uredno pospremati šireći krvoproliće po hodnicima raznih dvoraca, tamnica, groblja itd. i igrači će biti sretni. Kad ono, vidi ti vraga, Quake ima priču! Nećemo bit škrti pa ćemo ispričati tu priču. Vi ste Ranger (teksaški?!) i vas su poslali kroz portal da sredite neprijatelja po kodnom imenu Quake. Quake je kompromitiralo Slipgate (prototip teleportacijske tehnologije) kako bi slalo vojsku neprijatelja na ljudsku rasu. Ranger je jedini preživjeli ratnik operacije Counterstrike koji mora skupiti Rune u sve 4 Quake dimenzije pomoću kojih će zaustaviti glavnu facu Shub – Niggurath i završiti invaziju na Zemlju. Dakle, sam protiv svih! Ako to nije pošlo za rukom svima ostalima, zašto bi to uspjelo jednom čovjeku? Bit će da je neka faca…
Dvorci, simboli i komadine mesa
Na samom početku imate sobu i 3 hodnika. Svaki od njih predstavlja težinu igre pa kad odaberete jednu od ponuđenih, teleportirat ćete se u novu sobu. Ona ima 4 dodatne sobe koje predstavljaju 4 epizode s po 7 ili 8 nivoa. Tako je to nekad u 90-ima bilo – epizodno igranje gdje, primjerice, prva epizoda bude freeware, a ostale shareware ili kako već izdavač odredi. Svakom novom epizodom tipično počinjete sa sjekirom i Shotgunom, a onda dalje prikupljate nova oružja. Da, da, prvi Quake imao je melee oružje i to sjekiru. Ne moram ni napomenuti koliko je to beskorisno oružje koje će vas u 150% slučajeva ostaviti bez glave. Vlastite. Stoga nije ni čudo da u dvojci imate bar Blaster kao najslabije oružje s neograničenim streljivom. A zašto ćete dobit po nosu tako lako? Zbog toga što je igra jako dinamična i brza i od vas traži iznimnu agilnost i preciznost. Protivnički AI je na razini jednostanične amebe i čim vas vide krajičkom oka na drugom kraju svijeta, neće odoljeti da sumanuto dotrče ili dolete prema vama i saspu ogromne količine olova u vas. Ne zezam se! Ako niste brzi na okidaču, vrlo brzo će vam skinut ogromnu količinu energije! Recimo, vrlo brzo ćete naletjeti na protivnike Ogre koji imaju motornu pilu i granate kao oružje. Em što su brzi, em što bacaju granate k’o blesavi, a ako ste im blizu, zaskočit će vas motornom pilom i napravit od vas svježe odreske. Fiend je još brži i skače bolje nego Blanka Vlašić u najboljim danima i vrlo rado će vas oderati pandžama. U takvim situacijama je najbolje rabiti (Super) Nailgun ili Double-Barrelled Shotgun jer će često borba biti bliska pa nema smisla da se dodatno oštećujete oružjima koja su eksplozivna (Grenade i Rocket Launcher). Njih se isplati koristiti samo kad su protivnici dovoljno daleko (primjerice na nekoj platformi) ili na zombije pošto ih obični meci ne mogu trajno onesposobiti.
Tu su i klasični armori za dodatnu protekciju vašeg krhkog i napadima učestalo izloženog tijela. Ako vam to nije dosta, na nekim nivoima imate i pentagrame. Mladići iz Id Softwarea su očito još uvijek bili pod utjecajem sotonizma pa vas to ne treba ni čuditi. Što taj pentagram radi? Služi kao armor od 666 poena koji vas čini neranjivima kao da ste sam vrag i to na 30 sekundi pa tada možete komotno upast u gomilu i napraviti masakr bez pol problema. Osim toga imate i Quad Damage koji isto toliko traje, a učetverostručuje vaš napad pa ćete svakog protivnika pretvorit u mrlju krvi za samo metak ili dva. Biosuit vam omogućuje neograničeno ronjenje pod vodom, plivanje i ronjenje u slimeu bez oštećivanja i usporeno oštećivanje u lavi. Ring of Shadows vas čini nevidljivima sve dok ne zapucate.
Univerzalni lijek za frustracije
Nivoi se prosječno riješe u roku od par minuta, tako da je samu igru moguće jako brzo prijeći. Ako ste raspoloženi za speedrun, tada je igru moguće odvaliti u nešto više od 10 minuta, što je barem trostruko dulje nego The Order 1886. Postoji i skrivena nightmare težina koja povećava količinu protivnika i štetu koju vam mogu zadati pa ako ste mazohist, navalite. Igra je teška i kaznit će vašu nesposobnost. Moju nesposobnost kaznila je u više navrata pa bih se svejedno vraćao po novu porciju. Zašto? Pa, kada vam dan počne onako osrednje ili bezvezno, vi ste tada bezvoljni i niste baš za neke aktivnosti koje zahtijevaju upotrebu sivih stanica – dođete na posao, šef urla na sve pa i na vas kao da je u PMS-u, auto vas skoro zgazi na zebri i još se lik iz auta silujući trubu dere na vas da brže prelazite i da to nije modna pista, na blagajni čekate red 300 godina jer baba ispred vas ima 500 artikala i sve plaća kovanicama od 2 kn, a vi imate samo burek koji se već ohladio, više ga nije ni gušt jest, dođete doma, a žena urla na vas da gdje ste bili aludirajući na to da ste opet bili s kolegama na 15 pivi nemajući razumijevanja da je bila gužvetina u trgovini, a u prometu dok ste se tiskali u tramvaju gdje je taman kontrola uletila, vi nemate kartu i skoro ste pobrali kaznu što je uzrokovalo to da ste propustili bus, a sljedeći tek ide za 45 minuta jer vaš kvart ima 3 stanovnika na četvorni gigametar pa nema potrebe za češćim linijama. I kada se sve to izdogađa u jednom prosječnom danu onda nema ništa boljeg nego zasjesti pred kantu, upalit dobru pucačinu i samo klik! Raketir! Bum!!! Ali nemojte zanemariti ženu, stope braka su u današnje doba ionako na niskim razinama.
Architecture of aggression!
Prodrmaj me nježno!
Ako slučajno ima onih koji se pitaju za koju platformu uzeti Quake, kao iz topa odgovaram PC zbog modova i dodataka kojih na konzolama nema. N64 verzija, za razliku od Quakea II (koji je potpuno drugačiji u odnosu na PC i PS1 verziju), istovjetna je PC verziji, kao i verziji za Segu Satrun koja inferiornije izgleda i vrti se u manje FPS-a. Trebala je biti verzija i za PS1, ali iz nekog razloga su je otkazali. U slučaju da vam je grafika ružna, jer za današnje pojmove jest ružna, poslužite se modovima, a njih ima na bacanje i neki od njih stvarno proljepšavaju igru. Ako vam glavna igra nije dosta, postoje i dvije ekspanzije: Scourge of Armagon i Dissolution of Eternity. Ako vam ni to nije dosta, prebacite se na multiplayer jer i dan danas ima aktivnih igrača.
Isplati li se uopće nabaviti Quake u današnje doba kad postoji toliko FPS-ova da boli glava? Svakako! Igra je doslovce Plug & Play. Uključite, malo poštimate kontrole i možete krenuti. Tu nema nikakvog vođenja za ruku, nema dijaloga, nema quick time evenata ni ničega što odvraća od brzine i akcije. S obzirom da u današnja vremena ne nalazim na igre slične Quakeu, bilo bi zgodno vidjeti neki novi singleplayer Quake. Ako je Wolfensteinu s The New Order uspjelo (ako se mene pita), ne vidim zašto ne bi uspjelo i Quakeu. Valjda će uskoro i Doom 4 izaći pa ćemo vidjeti ima li Id Software još uvijek one first person shooterovske magije. Dok se taj misterij ne riješi, ostaje mi peglati po starkeljama još jednom, za stara vremena!
