Ne možeš više ni na popodnevnu kavu otići da ti neki klaun ne digne birtiju u zrak. Pa gdje to ima?
U doba svakojake korektnosti, bilo bi tada zgodno izvršiti i žanrovsku korektnost. Zar ne? Jedan od žanrova za koji sam siguran da je na začelju liste što se tiče zastupljenosti tekućih godina, kao i popularnosti kod publike su point and click (p’n’c) avanture. Odabrati jednu ne bi bilo lagano jer ima mnogo klasika čija je platforma primarno bila PC, kao što su Monkey Island, Discworld, Sanitarium, Grim Fandango, Full Throttle i ostali. Ipak, izignorirah ih sve po redu i u pogon ubacih Broken Sword: Shadow of the Templars (director’s cut verziju).
Da se ne bi krivo shvatilo, Broken Sword prvijenac je odlična igra i bez problema se na svoj način može nositi s klasicima koje sam naveo u prvom paragrafu. Stječem dojam da je upravo ta igra premostila jaz između konzola i PC-a dokazavši da se i na njima mogu igrati p’n’c avanture te da je shodno tome jedna od najpoznatijih igara tog žanra na našim prostorima. Moj doticaj s Broken Sword serijalom je bio s idućim nastavkom, „The Smoking Mirror“, i moram priznati da je bila za jednog klinca vrlo teška igra koja je zahtjevala priličnu upotrebu sivih stanica iz moga tada (pre)mladog mozga. Kako riješiti novonastalu situaciju? Kako riješiti problem? Koje stvarčice skombinirati kako bi se radnja nastavila? Nerijetko za odgovore na ta pitanja se moralo posezati u prohode ili pisati upite na helpline tadašnjih gamerskih časopisa. Ako se dobro sjećate, nerijetko su pola prostora uvijek zatrpavali upiti za p’n’c avanture.
Istraživanje po Irskoj dok nam iznad koza čuva stražu.
Popodnevnim pijuckanjem kave do internacionalne avanture
Director’s cut verzija ima dodatni početni segment gdje se upravlja djevojkom, mladom fotografkinjom i novinarkom po imenu Nico Collard u gradu Parizu. Radnja se događa dan prije nego će se prebaciti na glavnog protagonista: veoma poznatog, pretjerano sarkastičnog plavušana po imenu George Stobbart. Nico ide napraviti intervju s predsjedničkim kandidatom po imenu Pierre Carchon ignorirajući pantomimičara koji se nalazi ispred Palais Royale gdje će se radnja odvijati. Koja li je slučajnost da se pantomimičar nalazi ispred tako bitne institucije, pitate se? Odgovor je totalno predvidljiv.
Pierre mora otegnuti papke što će se ubrzo i dogoditi. Pantomimičar bježi Nico pred očima, a ona u Pierreovom sakou pronalazi kartu s nazivom „Bateaux de la Conciergerie“. Usput, od njegove žene saznaje da su se njezin otac, Thierry Collard i Pierre Carchon dobro poznavali. Vrag Nico neda mira pa ide u potragu za lokacijom gdje se Conciergerie nalazi. Petljajući po specifičnim mehanizmima za otvaranje vrata koje će prvi put istestirati vaše moždane kapacitete otkriva skrivene urede gdje su se Carchon i ostali članovi okupljali. Nico lijepo od svega toga napravi senzacionalnu priču za novine da bi joj glavni urednik rekao da dotičnu odbacuje i da ga ona ne pita zašto. Dakako da će nju to učiniti revoltiranom, no ne zadugo jer će primiti poziv od misteriozne osobe po imenu Plantard s kojom bi se ona našla sutra i uz piće i popričala o toj neobjavljenoj priči.
Tek tada se igra prebacuje na Georgea koji fino uživa u kavici i listanju novina. Nastupa klaun koji čini teroristički čin i diže bombom kafić i ubija Plantarda te bježi. Umjesto da se prepusti francuskoj žandameriji, Georgeu vrag ne da mira pa kreće u avanturu rješavanja tog zločina glumeći detektiva prilikom čega sretne Nico koja će mu biti od pomoći.
Vratit će se Žorž, s 1000 artifakta
Njih dvoje će tek kasnije biti svjesni kako se iza svega u pozadini kriju ni manje ni više nego templari te da će ih put odvesti ne samo kroz razne dijelove Pariza, već i do Irske, Sirije, Šanjolske i slično. Grafika je ručno crtana te lokacije i dan danas izgledaju super odnosno ne podlliježu testu vremena. Ali ono po čemu se Broken Sword ističe je voice acting. Svaki glumac je odlično utjelovio svog lika, a količina sarkazma i ironije koju George može izbaciti je fascinantna. Nerijetko me zna nasmijat kako „upadne“ u situciaju i vještim govorom se izvuče iz iste. A i likovi dosta puta znaju odgovoriti na sarkazam svojom dozom. Jedino što mogu primjetiti da neovisno o tome jesu li Francuzi ili, primjerice, Sirijci, svi oni imaju bolji vokabular nego pravi englezi. Možda sam sitničav, ali očito primjećujem te stvari.
Tipičan “muški” razgovor. Uvijek nekakvo mjerenje u igri.
Director’s cut verzija ima označena interaktivna polja tako da takozvani „pixel hunting“ je prošlost što ubrzava i olakšava igru. Sve ostalo je klasika za jednu p’n’c avanturu. George ima očito džep pod jaknom neograničene dubine u koji može stati sve (od igle do lokomotive) te to što pokupi mu može poslužiti u raznim situacijama za riješiti problem. Čak i ako primjetite da neku stvar neuobičajeno dugo držite kod sebe, kad tad će doći u upotrebu.
Don George Juan u lekciji zavođenja vol. 4346332
Kad sam bio mlađi, Broken Sword dvojka mi je bila značajno teška pa sam nerijetko morao posezati za pomoći pa sam shodno tome mislio da ću se i sad namučiti sa jedinicom. Ipak je prošla nekolicina godina pa čovjek shvati princip i logiku za kojom ova igra poseže. Ako vas banditi pretražuju ispred hotela u slučaju da imate jedan dokument i puste na miru ako nemate, samo ga bacite kroz prozoz u uličicu i pokupite nakon pretresa. Ako imate ključeve u ruci i u kupaoni ste gdje je sapun, voda i sušilica tada znate da ćete imati primitivnu metodu kloniranja ključa. Znači ništa neuobičajno što bi vas isfrustriralo i natjeralo da počnete isprobavati sve kombinacije dok jednom ne naletite na pravu. No to ne znači da nije bilo situacija koje nisam mogao shvatiti pa sam morao posezati za hintovima. Igra ima hint sustav koji svakim novim stiskanjem daje novi i detaljniji hint. Dakako, trudio sam se što manje koristiti hintove i pokušati sve sam riješiti.
Would you like to shake my hand?
Kada plot dalje ne ide, možda molitva pomaže.
Broken Sword je baš školski primjer point and click avanture koju bih preporučio svima koji bi isprobali žanr, a nisu. Ovo nije brza, dinamična ili akcijska igra, već totalna suprotnost. Ne traži reflekse, nego samo dobro promišljanje i poneki heureka moment kada konačno shvatite što točno treba napraviti za napredovanje. Ako vam se igra, definitivno isprobajte jer požaliti nećete. Štoviše, možda vas kvalitetna glasovna gluma te zanimljiva priča suptilno natjeraju da potrošite više sati na otkrivanje misterija što se dogodilo s templarima. Šteta što se u današnje doba ne rade tako kultne avanture kao nekada.
U slučaju da vam nije dosta avantura Georgea i Nico, Broken Sword je doživio 5 nastavaka od kojih su neki malkice promijenili žanr, s tim da je posljednji nastavak (odnosno druga epizoda igre) izašao prije 3 godine nakon uspješne Kickstarter kampanje. Žalosno je da kultni serijal mora potpasti pod crowdfunding kao da se radi o nekoj indie igri, ali kad nema druge, onda je bolje ikako nego nikako.Nadam se da to neće ujedno biti i posljednji nastavak te da će biti još Broken Sword avantura.
