Baš kako je nedavno prikazana trojka u N. Sane trilogy, tako ćemo i mi ispratiti trojku mjesec dana prije izlaska te trilogije.
Godinu dana nakon izlaska Crash dvojke evo i trećeg nastavka. Točno se vidjelo kako je Naughty Dog izučio zanat do kraja i pomoću stečenog znanja potjerao sivonju do krajnjih granica, a da pritom ovaj ne zakuha od muke. Rezultat toga je igra koja je vizualno još ljepša od predhodnika. Mislim, i dvojka je bila vizualno i grafički lijep nastavak, ali ovo je već bilo crpljenje posljednjih atoma snage konzole. Ako trojku usporedimo s mnogim naslovima te godine, primjetit ćemo kako su užasno ostarjeli i kako tjeraju naše oči da plaču od muke gledajući te užasne poligone i teksture.
Budući da se po pitanju mehanike odnosno gameplaya doista nije imalo što petljati po igri jer je sve kako treba, išlo se u aspekte proširivanja sadržaja u svim mogućim smjerovima. I tu su se u Naughty Dogu doista potrudili jer Crash Bandicoot 3: Warped je po trajnosti barem 3 puta dulji od dvojke.
Aku aku vs. Uka Uka
Sada više nije Crash taj koji ima kul masku, nego sad i Cortex ima svoju pod nazivom Uka Uka te opet njih dvojica smišljaju opaki plan kako mrdnut kristale koji su razasuti po svijetu i raznim dobima. Naravno, Crash je uvijek prisutan da im pomrsi planove i spasi dan. Uz njega, po prvi put je igriva i njegova sestra Coco, ali samo na posebnim nivoima kao što su vožnja jet skija ili aviona te jahanje tigra pod nazivom Pura.
S obzirom da je pun rupa, Trump nebi odobravao takav švicarski sir od zida.
Crash isto tako zna voziti avion, ali i utrkivati se na motoru, dok od živina jaše ni manje ni više nego dinosaura. Staze su šarolike, lijepe i pamtljive. Prostiru se od od daleke prošlosti iz doba dinosaura koji vas naganjaju pa sve do tehnološki napredne budućnosti gdje vas ubija sve narančaste boje. Baš sam gledao neki dan N. Sane Trilogy verzije nivoa uz komentare ljudi koji su ih igrali i nerijetko bih čuo komentar da Crash nije baš lagan, odnosno da je težak. Ček, jel vi to ozbiljno? Vama je Crash Bandicoot 3: Warped težak?
Ako je to istina, onda ste vrlo loš kežualni igrač. Osim ponekih zeznutih dijelova do kojih se dođe kada stanete na specijalnu platformu s naznačenom lubanjom ili ganjanja platinum relikvija, ovdje nema govora u nekom izazovu. Nije da je to nešto loše, samo nije ni blizu onome kako ga predstavljaju. Prvi nastavak je nenormalno težak, dok je trojka šetnjica u parku. Boss borbe su također kriminalno lagane. Eventualno bi vam N. Gin mogao zadavati glavobolju, ali čim ga skužite, postaje vrlo lagan.
Run Forest, run!
I kontrole su dobile proširenja. Sada se prilikom pobjede svakog bossa dobije nova mogućnost kao double jump, bazooka ili super tornado spin. Skombinirajte double jump i super tornado i eto rješenja za prelazak preko velikih provalija. Speed shoes će biti presudna stvar kod ganjanja relikvija. Bez njih se ne isplati ni startati Time Trial.
Jeste li znali #1: Nivoi Ski Crazed i Rings of Power su nazvani prema Naughty Dogovim starijim igrama iz 1986. i 1991. godine.
Da, to je ta velika novost koja je definitivno produljila trajnost igri. Na početku svakog nivoa vas dočeka žuta štoperica čijom aktivacijom nestaju Wumpa voćke, a poneke kutije požute sa naznačenim sekundama. Koji broj sekundi piše, toliko dugo će se smrznuti tajmer. Bilo kakvo pogibanje vas vraća drito na početak nivoa. Nema checkpointa pa je potrebno projuriti stazom u jednom šutu. Ovisno o brzini, osvajate safirnu, zlatnu ili platinastu relikviju. Posljednje su jako teške za osvojiti, ako ne i praktički nemoguće na nekim nivoima. To je već izazov sam po sebi. Uz to, ganjanjući relikvije ćete se toliko ispraksirati u igranju da ćete nesvjesno većinu staza pretrčati kao od šale.
Probajte završiti nivo na zadnjem kotaču ako ste faca!
Vizualna strana je izdržala test vremena
Tvrdnju iz naslova doista i mislim. Nije lako iz originalong PlayStationa grafički izvući igru na zadovoljavajuću razinu bez onih preklapanja tekstura i njihovog odvratnog warpinga koje sva sila modernih emulatora čak ne može u potpunosti ispeglati kako spada. Crash 3 je u tome uspio. OK, Crash ima linearne nivoe pa se više resursa može upotrijebiti za njihovu prekrasnu izvedbu, ali usporedimo igru s njegovom (lošom) kopijom zvanom Donald Duck: Quack Attack. Crash izgleda neusporedivo bolje iako je izašao godinu dvije prije. Grafičke usporedbe s igrama poput C 12: Final Resistance su nepotrebne.
Bazooka? O da! Bazooka!
Otići ću korak dalje i reći da u nekim aspektima Crash Bandicoot 3: Warped izgleda u nekim aspektima bolje nego nadolazeća verzija za N. Sane Trilogy. Pogotovo mislim na ljepšu paletu boja koje su življe te dodatno ističu šašavu narav i cartoony stil igre. N. Sane verzija ima nekako isprane boje kojima kao da pokušava izgledati realnije, dok u stvari to nije. Uz to, animacije vode izgledaju neuvjerljivije, a i generalno bi sama grafika mogla biti bolja. Originalan trojka je svojedobno stvarno izgledala superiorno (kao, recimo, Uncharted 4 na PlayStationu 4). N. Sane Trilogy grafički tome nije ni blizu. Nije da je grafika nešto pretjerano bitna u igri, ali u tom slučaju bi bilo dosta samo portati PlayStation 1 verzije Crasha i samo ih upscaleati. Ovako kad se odlučilo ići na grafičko poboljšavanje, moglo je to malo i bolje. Srećom pa u svemu ostalome se vjerno prati original.
Kraj trilogije
Iako sam znao još i prije za Crasha, moj susret s trojkom je počeo s onim famoznim Demo 1 CD-om i nivoom Gee Wiz kojem sam izlizao koliko puta sam ga prešao. To je bio svojevrsni „Seal the deal“. Tad sam instantno znao da igru moram nabaviti i igrati. I bome, Crash se igrao do besvijesti i prelazio višestruko.
Jeste li znali #2: Ako u glavnom izborniku pritisnete gore, gore, dolje, dolje, lijevo, desno, lijevo, desno i kvadrat, pojavit će Spyro the Dragon demo koji je malo drukčiji nego onaj iz Demo 1 CD-a. Ako ste igrali neke stare Konamijeve igre kao što je Contra, ne moram ni spominjati kako ovaj kod neodoljivo podsjeća na slavni Konami code.
Nisam ni slutio u tim trenucima da igram posljednji nastavak sada već izuzetne kultne trilogije. Nakon njega je došao Crash Team Racing koji je odlična igra, ali je Naughty Dogov svojevrsni odgovor na Mario Kart. Dakle, nije platformer. Nauživao sam se utrkivajući, ali sam htio barem još jedan Crash u platformer stilu. To je trebao biti The Wrath Of Cortex. Taj nastavak više nije radio Naughty Dog već Traveller’s Tales pa se točno može vidjeti igranje na sigurno i kopiranje trojke u mnogim aspektima. Uz to, igra nije ni blizu igriva kao trojka iako je, kada se gleda kao zasebna igra, sasvim solidan platformer.
Neki igru potpisuju kao Crash Bandicoot 4, ali on to nije. Četvorka nikad nije došla. Možda jednog dana. Takve mokre snove s vremena na vrijeme imam. Ali ako išta, barem su nam se konačno smilovali i podarili prva 3 Crasha u novom ruhu. Možda ako se oni prodaju kao vruće kifle će ljudi shvatiti da gameri žele Crash igre. Ali one odlične, ne Twinsanity niti Mind Over Mutant. Živi bili pa vidjeli.
Povezane retrospektive
