Lopta za plažu, lagana atmosferična glazba, lebdeće platforme s izmjenjivom fizikom, dijamanti, novci, tablete, šiljci, laseri, cvikse, voće, još tableta… Molim? Što? To kao neki after-party?
A sada nešto sasvim drugačije
Nekako mi se čini da logičke (takozvane „puzzle“) igre uopće nisu popularne među igraćom generacijom, pogotovo zadnjih nekoliko konzolaških generacija. Možebitni razlog je njihova jednostavnost zbog koje nemaju veliku vremensku trajnost, može im se odmah pristupit, priča ne postoji, preteške (prelagane) zagonetke itd. Na prastarim generacijama bile su daleko napučenije jer većina igara je bila jednostavna kako izgledom tako i mehanikom pa je izrada jednostavnih logičkih igara bila svojevrsno igranje na sigurno. Idemo opet u petu generaciju konzola i ultrapopularni PlayStation koji je bio napučen svim mogućim žanrovima igara, pa tako i logičkima. Jedna od tih igara je i Kula World (Roll Away ili Kula Quest ako niste iz Europe).
Voljela si let u dvoje i slobodan pad
Vi ste lopta. Lopta za plažu. Plastična lopta za plažu. U raznim bojama. O, koliko boja raznih oblika ima. To su jako lijepe i žive boje. I lijepo se kotrljate po platformi skupljajući novce, dijamante, voće i ostalo što vam se nađe na putu. Sve to za bodove koji služe kao svojevrsni brojač života. Ako padnete u bezdan, probušite loptu, izgubite vrijeme i slično, oduzet će vam se određena količina bodova. Tako da je bitno skupljati bodove i biti iznad nule. Ako to ne bude slučaj, nastupa „game over“, a save point je svakih 5 nivoa.
Početni nivoi su poprilično jednostavni.
Dakle, nivoi su platforme raznih oblika i visina na kojima su razasute gore spomenute sitnice koje skupljate. Cilj je skupiti određen broj ključeva kako bi se aktivirao izlaz odnosno exit do kojeg morate doći. Poprilično jednostavno, barem u početku. Svaki nivo ima jednu određenu voćku i ako ih skupite svih 5, onda igrate bonus nivoe u kojima trebate osvijetliti sva polja kako biste ih završili. Neki nivoi i imaju skrivene prozirne „exite“ za dodatne skrivene nivoe ako vam je normalan izlaz predosadan i prejednostavan za dosegnuti.
Težina se postepeno povećava kako idete, dodaju se nove sitnice poput šiljaka, neprijatelja, leda, gorućih ili nevidljivih platformi i slično kako bi napakostili jadnoj lopti ni krivoj ni dužnoj. Nemojte se previše drogirati žuto-crvenim tabletama jer, iako je ugođaj dosta trippy, vrijeme se ubrzava što vas tjera da požurite i vrlo vjerojatno počinite grešku koja će vas stajati bodova. Osim ako tableta nije plavo ljubičasta. Od nje ćete dobit vječni skakavitis što dodatno donosi izazov u rješavanju nivoa.
Važno je bilo samo pasti na tvrdo
Zanimljiva odlika ove igre je specifična gravitacija koja se mijenja s obzirom na to kako je lopta postavljena na platformu. To znači da ako dođete do ruba platforme, ne skočite preko u provaliju, nego se samo zakotrljate, nećete pasti, nego ćete ostati na vertikalnoj stranici te platforme koja će sada promjenom perspektive postati uobičajeno horizontalna, a gravitacija će biti u skladu s njom. Sad kad ponovo čitam tu prošlu rečenicu, izgleda kao da sam napisao neku znanstvenu fantastiku, ali u praksi je stvar vrlo jednostavna. Vrlo brzo se naviknete na mehanizam osim ako ne patite od vrtoglavice. Jedino što na težim, odnosno velikim nivoima čestim promjenama perspektive počnete gubiti osjećaj za prostor na kojim platformama ste bili, a na kojima niste, a vrijeme non-stop curi. Neki nivoi imaju i pješčani sat pa ako vam je vrijeme pri kraju, samo ga pokupite i on će se prevrnuti i opet ćete imati puno vremena. Ako ga pokupite odmah na početku nivoa, efekt će biti suprotan i imat ćete svega par sekundi što najčešće dovodi do gubitka vremena, odnosno bodova. A neki nivoi će vas natjerati na taktiziranje s vremenskom komponentom, pogotovo ako su veliki i sadrže, primjerice, 4 ključa za skupiti prije završetka nivoa.
Jedete li previše voća, završit ćete na disco dance flooru.
Ovo sve su samo sitnice jer ima još komponenata koje se uvode u nove nivoe kako prelazite igru, poput propadajućih platformi, strelica koje vas forsiraju ići u zadanom smjeru, teleportera, platformi koje se pojavljuju i nestaju, platformi koje se pomiču, ledenih platformi itd. Standardnih nivoa je 150 što se možda čini puno, ali zapravo nije. Meni je svega par nivoa zadalo glavobolje, ali to može biti zbog toga što sam igru prvi put prešao prije 17 godina pa sam upamtio princip kako se rješavaju nivoi, stoga ponovljeno igranje čak i nakon tolikog vremenskog razdoblja nije predstavljalo neki problem za mene. Ako igru igrate prvi put i niste neki hardcore igrač koji igra minimalno pola dana, rekao bih da ovom igrom možete prekratiti pokoji sat narednih tjedan dana. A ako vam tih 150 nivoa nije dosta, tu igri nije kraj. Kasnije vam se nudi dodatnih 20 nivoa koji su puno teži. Ni ja ih nisam uspio sve prijeći koliko su zeznuti.
O samoj grafici se nema puno šta pričati. S obzirom da igra nije zahtjevna, vizuali su sasvim u redu što se tiče platformi i lopte. Jedino bi neki elementi mogli biti detaljniji, a i paralaks pozadina bi mogla biti detaljnija. Gameplay je precizan i kontrole su respozivne, tako da si za svaku grešku sami možete biti krivi. Soundtrack je baš onako chill s laganim atmosferičnim melodijama koje stvaraju nekakav dojam izoliranosti od svijeta negdje daleko. Budući da igra tako i izgleda, rekao bih da je pun pogodak.
Protivnici su rijetki, ali će vas instantno “nagraditi” otimanjem bodova ako ih pipnete.
Prava je šteta što ova igra nikad nije doživjela svoj direktni nastavak s obzirom da je bila relativno popularna, barem u ono vrijeme dok je PS1 bio relevantan. Tadašnji igrači su znali za igru i igrali su je. Tome je pridonosio i nekadašnji kultni Modul 8 u kojem su par puta igrali igru. Preko Modula 8 sam, u biti, saznao za igru još tamo daleke 1998. godine i čim sam nabavio PS1, znao sam da igru moram odigrati.
Ako je suditi po neslavnoj hrvatskoj verziji PlayStation Magazina, kada bi gospodina Ugrinu pitali koja mu je najdraža PS1 igra, možda bi i danas opet odgovorio Kula World. Spiritualni nastavak igre je Puzzle Dimension koji je izašao za PC i PS3 i kažu da je igra odlična, pa eto. Netko je očito prepoznao kultnu igru, a s obzirom da je meni Kula World draga igra, bilo bi zgodno i isprobati Puzzle Dimension, no o tome neki drugi put. Sve u svemu, ako vam se igra neka nesvakidašnja logička igra (a da nije Tetris, šah, hexagon i slično), probajte ovaj „hidden gem“ od igre, nećete požaliti. Ako slučajno ganjate igru po raznim eBay sajtovima, pripremite se na visoke cijene jer je očito naklada u to vrijeme bila vrlo limitirana.
