Sjećate li se onih konzolaških klonova koji bi se znali nalaziti na raznim placevima diljem hrvatskih gradova? U ovom tekstu ćemo se prisjetiti jedne takve pod nazivom Super Com koja je dizajnom podsjećala na SNES, a zapravo je vrtjela NES igre.
Negdje u srednjim devedesetima prošlog stoljeća (uh, to je bilo prije 20 godina već) na placevima u Zagrebu su se mogle naći razne konzole koje nisu bile službene, nego takozvani klonovi. Obično su imale Atari ili NES igre ugrađene u sebi. Bilo je tu raznih imena: Rambo, Terminator, Super Com, Polystation itd. U to doba onaj famozni plac na Črnomercu je bio veći i življi. Puno više štandova s raznim stvarima se prodavalo u odnosu na danas kada taj isti plac nije ni sjena onoga što je bio. Kao klincu koji je već tada već debelo zagrizao u svijet igara, za oko su mi zapele nekakve kutije. Vidim ja da se radi o igraćim konzolama kao i nekim žutim „kazeticama“. Budući da tad nisam imao pojma o čemu se radi, upitah staru da kupi jednu konzolu jer nisu bile skupe (oko 200 kn) pa da vidimo.
To je bio Super Com – izgledom je imitirao SNES, a pod haubom je bilo 5000 NES igara. Neka vas ne zavara ta vrišteća brojka. Stvarni broj bi bio oko 20 – 30 igara, a sve dalje bi bile iste te igre koje startaju na višim nivoima ili većim težinama. S obzirom da save opcija nije postojala, a neke igre su jednostavno preteške da ih se prijeđe, to je bio jedan od načina kako vidjeti te neke daljnje nivoe.
Sama kvaliteta konzole je bila užas. Kol’ko para, tol’ko i muzike. Kontroleri su crkavali brzo kao i lightgun, dok bi sama konzola potrajala ipak malkice dulje. Imao sam 3 konzole koje bi imale različit set igara i sve sam ih ubio. Zbog toga su davnih dana završile u otpadu, pa ovo sve pišem iz vlastitih sjećanja. Navodno bi se još neki primjerci konzola mogli naći na Hreliću nedjeljom, ali nisam išao u ranojutarnje nedjeljne pohode, pa ne mogu sa sigurnošću reći.
U nastavku slijede neke od igara koje su se mogle naći među tih par tisuća koje su definitivno vrijedne spominjanja i koje su zasigurno startale gamerske karijere klinaca rođenih kasnih 80-ih i ranih 90-ih godina prošlog tisućljeća.
Super Mario Bros / Contra
Ako ste naletjeli na klon konzole koji je pod brojem jedan imao Contru a na trećem mjestu Super Mario Bros, bome ste bili srećković jer su to najbolje igre koje su se mogle naći za sistem. Treba li uopće posebno predstavljati ove dvije igre? U biti, ako bolje razmislim, to bi pitanje mogao postaviti za pola igra koje će biti nabrojane u nastavku. Prva je definicija gaminga uopće ikad, s najpoznatijom i najpopularnijom maskotom na svijetu, simpatičnim brkatim talijanskim vodoinstalaterom koji ide u pohod spašavanja princeze koja je redovito u drugom dvorcu. Druga igra ja najpoznatija 2D shooter igra koja je ultrazabavna za kooperativno igranje 2 igrača. Na taj način je i puno lakša. To je igra koja je popularizirala najpoznatiju šifru na svijetu za ekstra živote – takozvani Konami kod.
Duck Hunt / Wild Gunman
Budući da je Super Com imao i svoj lightgun, konzola je imala i nekoliko dediciranih igara za njega. Duck Hunt je institucija takvih igara s najiritantnijim psom koji izviruje iznad trave i smije vam se kad fulate u napucavanju patki. Ako vam patke dosade, možete napucavati i bijele frizbije. Tako ih barem ja zovem jer me na njih podsjećaju. U Wild Gunmanu vježbate reflekse u potezanju protiv drugih kauboja kad dotični viknu „Fire!“. Jako jednostavna premisa u kojoj se nema što reći. Dodatni bonus je napucavati kauboje koji proviruju iz prozora i vrata Saloona.
Tank 1990
U ulozi ste malog tenka koji mora obraniti svoju statuu od neprijateljskih tenkova kojih ima ukupno 20. Ima ih par vrsta: od najslabijih za koje je dovoljan jedan pogodak, do onih skroz blindiranih koje treba i do 4 puta pogodit za ih uništite. Dakako, što je teži tenk za srediti, to daje više bodova. Većina staze je često obložena ciglenim zidovima koje treba napucavati da si probijete put. Bijele zidove ne možete probiti, kao ni prelaziti preko vode. Osim ako ne pokupite power up. Ako pogodite neprijateljski tenk koji obasjava crvenu boju, negdje na mapi će se pojaviti power up. Zvjezdica pojačava vaš armor za 1 hit, daje malo ubrzanja i brži hitac. Možete je skupiti 3 puta ukupno da imate najjači tenk i tada možete probiti sve zidove. Power up tenk daje život, sat zaustavlja protivnike, bomba uništava sve protivnike na ekranu, lopata daje neprobojni štit vašoj statui itd. Ako neki od protivničkih tenkova pogodi statuu, dobivate instant Game Over pa pazite na to. Što nivoi idu dalje, to igra postaje zahtjevnija i u tom slučaju vam definitivno dobro dođe još jedan igrač. Da, da, igra nudi kooperativno igranje za 2 igrača i tu pokazuje svoju moć i zaraznost. Odnos snaga u tom slučaju je baš kakav treba biti jer jedan igrač drži pokrivenim lijevi dio mape, a drugi desni dio mape. Ako ste mislili da su tenkovske mini-igre u Crash Bashu bile fora, niste probali Tank 1990.
Star Force
Vertikalni shoot ’em up gdje je svaka staza nazvana po grčkom slovu. Ja nikad nisam došao dalje od Eta što je manje od pola grčke abecede. Malo javnog sramoćenja nikog nije ubilo. Ovo nije Gradius ili R Type, ali za to što nudi, sasvim je OK. Boss borbe su razočaravajuće, ako ih tako uopće mogu nazvati. Par hitaca i okrugli blok s grčkim slovom instant eksplodira. Tako antiklimaktično.
Lode Runner
Mazni svo blago trojici nitkova ispred nosa i popni se na kraj nivoa. Jednostavno, a ponekad tako teško. Ako vas jednom taknu, mrtvi ste. Uz to, ne možete skakati nego samo iskopati privremenu rupu ispred i iza sebe koja se popuni nakon par sekundi. Dotična služi da ti smradovi upadnu u rupu kako bi mogli preko njih prijeći. Ako vi upadnete u rupu, piši kući propalo. Častim ih pogrdnim imenima jer su mi zadali beskonačnu količinu frustracija na težim nivoima. Ti nivoi znaju bit komplicirani, pa će testirati vaše sive stanice kako ih optimalno riješiti, a da ne stradate. Ah da, oni mogu isto maznuti zlato pa ste ponekad primorani iskopati rupu da to zlato ispuste. Nivoa je 50 i postoji level editor koji je mali, ali je pružio meni kao klincu mnogo zabave kreirajući što zeznutije nivoe.
Yie Ar Kung Fu
Lee kao kung fu majstor protiv ostalih faca koji imaju razna oružja: od štapa, vatrenih kugli, šurikena, lanaca pa čak i do letenja. Meni osobno je bio najgori lik s lancem jer kad ga zavitla, zauzme pola ekrana i redovito me pogodi. Ostali su relativno lagani. Ah da, ako ste jako dobri u šamaranju protivnika, postoje i bonus nivoi gdje vam lete sablje, noževi, šurikeni i ostalo sa svih smjerova i vaš cilj je pogoditi ih rukom ili nogom. Dakle, Lee je tolika faca da šakom zvekne šuriken ili mačetu i pretvori ih u prah k’o od šale! Kad sredite sve protivnike, Lee će se zaletjeti i pogoditi središnji gong nogom i kreće runda novih/istih protivnika, ali je sad boja cigli kuće drukčija. I tako do jedno 100 rundi. Pa tko voli, nek’ izvoli!
Excite Bike / F1 Race
Prva igra je jako poznato 2D sidescroll motocross utrkivanje s raznim rampama, hupserima i preprekama. Igra kao igra me se i nije baš pretjerano dojmila, ali je imala izvrstan track editor gdje bih redovito pretjerivao s postavljanjem onih najvećih prepreka i skakaonica, pa je barem taj aspekt zabave pokriven.
F1 Race je utrkivanje formulama. Da sad to nisam rekao, nitko ne bi znao o čemu se radi, jel? Prelošu sarkastičnost ostavimo po strani i recimo nešto o igri. U maniri tih prastarih trkalica, vaš glavni neprijatelj je vrijeme, dok su protivničke formule samo smetala. Imate samo 2 brzine – low i high i to je dosta da formulu natjerate preko 415 km/h. Eat my dust, Veyron! Svakim krugom broj sekundi za checkpoint smanjuje se, što bome otežava igru i tjera vas da budete perfektni jer samo jedan kontakt i vaša formula će eksplodirati kao bomba. Doslovno! No, srećom spawna se odmah. Staze, barem neke od njih, dizajnirane su po uzoru na prave ali nisu identične. Nažalost, timer je tako naštiman da, što više napredujete, to su vremena koja vam igra daje za proći krug sve kraća. Time je zapravo nemoguće pobijediti igru. Čudan sistem, ali nema veze. Ionako igru nećete igrati više od 10 minuta dnevno.
Epilog
Ima tu još igri za Super Com o kojima bi se moglo pisati, ali o njima ću možda drugom prilikom. Kad se bolje pogleda, Super Com je u jednu ruku neka morbidna preteča NES Mini konzole. Ima ugrađenih 20-ak igara i to je to. Jedina razlika je što ima i slot za one famozne žute piratske cartridgee koje ja na žalost nisam imao pa da napišem neki osvrt i o njima, ali, što je, tu je.
Budući da se ne mogu sjetiti da je originalni NES bio popularan na području Hrvatske, ovo je bila jako zgodna alternativa za odigrati lijep broj NES igara. Bez Super Coma bih definitivno bio uskraćen za to iskustvo, a vjerujem i drugi igrači iz gore spomenutih perioda života. Sad mi dođe da izdvojim jednu nedjelju i rano ujutro idem njuškati one koji prodaju rabljenu tehniku u potrazi za jednim divljim klonom, udaljenim od krda, spremnim za novog vlasnika. Ako se to dogodi, prvi ćete doznati o tome.
