Jedna od najboljih igara svih vremena?
S 4 otoka daleke zemlje okupane sramežljivim zrakama sunca odjeknu virtualna atomska bomba prodrmavši čitavu gamersku scenu. Nepopravljivi avanturisti na karti neucrtanih područja objeručke prihvatiše nove teze i koncepte koji su čista hereza i razlog za dizanje vila i batina kod drugih. Zašto smo svjedoci vječnog rivalstva novog i ustaljenog, starog i novog, jina i janga? Lopta šarena se i dalje vrti dok ratnici velike mreže neumorno izbacuju svoje virtualne izlučevine nasmijavajući jednu, a podbadajući drugu frakciju naizgled ujedinjenog kraljevstva koje doživljava krizu srednjih godina. Preklopnik odnosno Switch je pokazao svoja potencijalna krila te ostaje za vidjeti hoće li se uzvinuti u nebeski svod poput feniksa obasjavajući posrnulo kraljevstvo ili će izgorjeti u plamenu ropotarnice povijesti. U međuvremenu, daleko od povećala javnosti, jedan mali štakor korača u rovu, dobro skriven od pogibeljnih trollerskih očiju gladnih provokacija izbacuje novu retrospektivu.
Alea iacta est
Oh, vi okrutni developeri ranih 80-tih s tom vašom gramzivošću i netrpeljivošću, kako ste se samo usudili detonirati bombu zvanu propast industrije videoigara 1983. godine? Gušite se u beskonačnim noćnim morama poradi onakvih abominacija kao što je E.T. Mlado gamersko čedo tako ima sreće što je pošteđeno takvih blasfemija koje su dovele do apokalipse. Mitolozi i retrospektivni arheolozi nemilice posjećuju područja u potrazi za zloglasnim „obiteljskim blagom“ u vidu odvratnih igara u svrhu idolopoklonstva novom mediju da bi ugrabili mrvice torte slave. Kako je to tužno i tragično! Za svaku akciju postoji reakcija. Molitve su uslišane kada je Mt. Fuji zapjevao nagovješćujući njega. Spasitelja gamerske posrnule scene. 4 otoka su jednostavno pretijesna da zadrže tu radijaciju ekscelencije koja je morala naći svoj novi put. Novi nepokoreni teritoriji u transu plaču riječ „renesansa“. Daleki plač daleko se čuje.
Carstva se uzdigoše i propadaše, ali mali plamičak u vidu brkatih talijanskih vodoinstalatera i dalje caruje. Podigoše novi dvorac redefinirajući pojam platformskih igara. Razmažena derištad elemente kao što je scrolling uzima kao da mi se plače od muke, ne shvaćajući da su prije toga platformeri bili bez dotičnog. Hajde, zamislite igrati jedan Crash Bandicoot tako da se kreće ekran po ekran bez tranzicije? Molim? O čemu ja pričam? Eno, upalite si Dangerous Dave i divite se.
Pošamaravši konkurenciju, brkonje su zavladale ne samo Kraljevstvom Gljiva, nego i naših domova okupiravši naše konzole. Nakon toga može samo bolje! Može li? E pa sad… Nastavak doživljava plastičnu rekonstrukciju lica jer elitistička 4 otoka zaključiše da su svi osim njih motorički i kognitivno potkapacitirani za izazov bilo koje vrste. Kakva tragedija! Osuđeni na potpunog stranca, jednog Frankensteina, ostatak šarene lopte prihvatiše ružno pače. Labuda na vidiku ni za lijek.
Spasite nas od onih koji bi nas spasili
Zaista nije trebalo zemlji puno orbitiranja oko sunca da se vulkani istoka ponovo nakašljaju i izbace magmastičan treći nastavak bacivši čitav svijet na koljena. Kako su se samo drznuli posumnjati u njegovu izvrsnost? On obećaše neponovljivo, jedinstveno iskustvo, redefiniciju pravila, pomicanje granica, sramoćenje konkurencije… Obećanje je ispunio! O, kako li ga je ispunio.
Vizualna prezentacija je na visokom nivou, zvučna prezentacija na granici izvođenja limitirana očvrsjem, količina sadržaja veličine nekoliko tadašnjih igara… Igrokaz definitivno može početi! Odakle samo krenuti početi opisivati ovo remek djelo nulte kategorije igraće baštine? Prilično nezahvalan zadatak zbog kojega se ponekad osjećam nedoraslim zbog toga što ovakva djela ne trpe utapanje u oceanu mediokritetnosti. Korak u stranu, mlađarijo! Poklonite se i divite njegovom veličanstvu upijajući sve što vidite i čujete ne izustivši ni riječ dok vam vilica pada do poda.
Brkati vodoinstalateru moj, od sada se više ne gubiš u neumornoj potrazi za vječno otetom princezom zbog koje politički korektne osobe pale aparature. Mapa je tu s kritičnim točkama odnosno nivoima koje treba prijeći uzduž i poprijeko. Mapa bijaše 8, čime putovanje kroz tematski vrlo distinktivne i živopisne krajolike u mnogim trenutcima stvara želju da se destinacija nikada ne pojavi na obzoru. Sviranje frulice stvara turbulencije zračnih masa i pojavu tornada. Ne boj se, jer taj tornado ide tebi u prilog. Otvori taj prozor nesigurnosti i poleti u svijet jer frula ti daje krila!
Niti konzumacija raznih gljiva, niti mirisanje cvjetova više ne izlučuje dovoljno dopamina i serotonina u mozak pa zadovoljštinu treba naći u drugim stvarima. Radi nekih se leti u nebo pod oblake dok kod ostalih se bolje pliva, imobilizira protivnike hipnotičkom glazbom i slično. Džepovi u vodoinstalaterskom odijelu imaju svrhu čuvanja svih stečenih stvarčica koje život znače. Upotrijebivši oblak gledajte kako se smanjuje vaš gamerski kredibilitet brzinom svjetlosti. Zbog čega, molit ću lijepo?
Vodoinstalaterska odiseja kraljuje platformskim svijetom
Zbog toga što je Super Mario Bros 3 lagana igra. Zato. Sedmi i osmi svijet poigrat će se živcima radi jeftinih trikova, no sve je to za ljude. Uostalom, bossovi u dvorcima i letećim brodovima bijahu kriminalno lagani da je to za plakati. Kakav ćale, takva i dječurlija. Ogranak luzera koji čeka njegovo brkato veličanstvo da se pojavi i usmjerivši par gorljivih hitaca osramoti obiteljsko stablo loših momaka. Zamisli tu tragediju u kojoj ti lijepo čekaš u dvorcu i baviš se svojim stvarima (ovaj, a kojim se to stvarima bave Koope u dvorcu?), a onda dođe mileni i popne ti se na glavu 3 puta, što je dovoljno da otegneš papke. Dok njihov tatica jedino posjedovaše snage maznut princezu po enti put što je vrh njegovog kraljevanja.
Dobrim trkom na kraj svakog nivoa vide se zvijezde. Točnije njih 3, što znači 5 dodatnih života. Stvar je u zaletu i tajmingu kada se skok izvodi i to je to. Uz to, mini igre u vidu memorije karata spremaju još više sitnica koje život znače u džep. Zbilja je lako biti prekrcani neuništivi tenk koji bez posustajanja grabi u nove pobjede u prekrasnim stazama koje kao da su preslikane iz nekakve slikovnice. Krivulja učenja je vrlo blaga i veoma opraštajuća.
Ukoliko se u gameru skriva responzivni genij gladan izazova svjetske razine, može tada igru riješiti u 10 minuta. Sve nevjerne Tome upućujem na izvjesne internetske servise pune videoisječaka gdje takve individue inspirirane filmom Wizard (svojevrsnom reklamom za SMB3) koriste viđeni trik za ubrzano završavanje igre. Poprilično zanimljiv način za spojlat tada novu igru.
Gamerska dužnost zove
Kako opravdati onaj pretenciozno bahati podnaslov s početka ove priče? Školski primjer pomicanja granica u svim smjerovima jednog platformera i postavljanje standarda koje su slijepo pratili svi u narednih 20 godina, ako su željeli biti u elitnom društvu. Učvršćivanje pozicije lidera u branši i sustavno prskanje po mlakoj i infantilnoj konkurenciji, sastavljenoj od velike većine poluprosječnih platformera koja zagađuje popriličnu lepezu igara, nije mogao izvesti baš svatko. Jedan zidarski šamar otriježnjenja morao se kad tad dogoditi. S današnjeg aspekta to izgleda posprdno i smiješno, ali to bijaše revolucija u malom. Svi znaju za Super Maria. Čak i baba Manda iz Kravlje Drage. Nitko drugi to nije postigao.
Ne odigravši ovo djelo kulturne baštine, činite jedan kriminalni čin te za oprost grijeha uplatite pozamašnu sumu novca na moj žiro račun. Ozbiljno, ako niste odigrali, ne znam što čekate.
