Fastplant + Kickflip + Bluntslide + Heelflip + 5.0 Grind + Impossible + Feeble grind + 360 flip + Rail 2 Rail gap + 50-50 grind + Varial Heelflip = hrpa bodova ili oštar pad. Uzmite štitnike za laktove i koljena te stavite šljem na glavu jer krećemo na ludu vožnju!
Trebali ste doživjeti igre ekstremnih sportova, posebno skate žanra prije, pa i za vrijeme prvog Tony Hawk’s Pro Skatera. Kako su to bile bezvezne igre s lošom idejom, lošom mehanikom i igrivošću, glupim i neinspirativnim zadacima, a dizajn staza da i ne spominjem… Referiram se na igre kao što su Street Skater ili Thrasher: Skate and destroy. Možda su svojedobno i bile OK, ali evo, isprobajte ih danas i garantiram da će vrijeme igranja biti kraće od konačnog gubljenja nevinosti jednog geeka pubertetskih godina u tom razdoblju. Barem Street Skater može poslužiti kao audio CD s obzirom na to da je soundtrack jedino što valja u toj igri. Ni snowboarding nije bio bogznašto, ali serijal Cool Boarders je imao discipline baš kao u stvarnome svijetu pa je barem taj aspekt bio na mjestu. Iako je igra u suštini padala pod mećavu prosječnosti i zaborava. A onda su se protresla brda i rodio se miš… ovaj, kralj žanra.
Tada mnogima nepoznati američki studio Neversoft taman je završio igru Apocalypse. Osrednje do solidan 3rd person shooter kojeg se najviše može pamtiti po tome što je glavni lik, (ćelavom) glavom i bez brade, Bruce Willis. Upravo on raznovrsnim arsenalom oružja rešetari sve živo pred sobom ubijajući 4 jahača apokalipse kao krajnji cilj. Kroz igru se prožimaju i biblijski citati i konotacije, no ne ometaju akciju. Bruce ne bi bio Bruce bez svojih one linera koje će nebrojeno puta izustiti tijekom igre. Unatoč tome što se ne mogu sjetiti da je igra polučila nekakav preveliki uspjeh niti je ljudi pamte, očito je bila dobar prikaz što je Neversoft u stanju napraviti. Vrijeme je za novu igru, a kako se čini, vrijeme je za totalno novi žanr. A taj žanr je skateboarding.
Došao je niotkuda i ušao u legendu
Definitivno uzmite u obzir da pričamo o kasnim 90-ima te da žanrovi ekstremnih sportova nisu bili uopće popularni kao recimo FPS-ovi, platformeri, RPG-ovi i slično. Trebalo je preuzeti svojevrsni rizik i otkotrljati skejt u nepoznati skate park što su Neversoftovci i učinili. Engine je preuzet iz gorespomenute igre Apocalypse s time da su prve alpha i beta inkarnacije igre imale Bruce Willisa kao placeholder skatera. Već tada se moglo vidjeti u kojem smjeru će igra ići, a to je rješavanje raznih zadataka u ograničenom vremenu na određenom nivou. Activision je bio pomalo nervozan jer nitko nije smislio takvu igru skate žanra pa su im navodno govorili da odustanu od ideje pod izlikom da to neće proći kod publike. Neversoft se nije dao nagovoriti nego su i dalje išli po svome. U nekom momentu dobivaju licencu za korištenje imena tadašnjih pro skatera u Americi među kojima je najzvučnije ime upravo bilo Tony Hawk. Čovjek je taman negdje u tom trenu bio jedina osoba na svijetu koja je izvela trik 900. Pa ako takvo nešto nije dovoljno da se za igru čuje i da se prodaje kao vruće kifle, ja ne znam onda što bi bilo. Ah da, treba imati i kvalitetnu igru, na kraju krajeva.
A da je THPS bio kvalitetna igra koja je pomela konkurenciju, to definitivno je. Strahovi od neuspjeha su totalno bili neopravdani jer sve se poklopilo kako treba. Igra je toliko kvalitetna da je nizala visoke ocjene i postavila standarde kako se rade igre temeljene na sličnim žanrovima u ekstremnim sportovima. Da još sad ne spominjem promicanje skateboarding kulture u svijetu, kao i kod nas, a bilo je promoviranja i hip hop, ska punk i metal glazbe. Stvorena je ne samo igra, već fenomen koji se ne ponavlja. S današnje perspektive to možda izgleda malo napuhano ili pretenciozno, ali morat ćete mi vjerovati na riječ da je to tako bilo.
Pojačajte svoje boomboxove do maksimuma i izvodite bijesne komboe k’o od šale
Stavljate CD u sivu škatulju, palite ju, zavalite se u fotelju i bum! Uletava početni video isječak s raznim trikovima skejtera kojima će biti moguće upravljati u igri. A da ta dinamičnost dođe do vrhunca, zvučna podloga je Police Truck od kultne pankerske grupe Dead Kennedys. Jako dobar pokazatelj što se može očekivati u nastavku igre. Nakon što ga odgledate, vrijeme je da se starta karijera. Odaberite si jednog od ponuđenih pro skejtera, dasku i idemo u Warehouse.
Naizgled skučeni nivo je jako dobar poligon za usvajanje vještina i ovladavanje kontrolama. Rekviziti poput half pipe-a, ograda i šina, kickera i ostalih rampi su jako dobro postavljeni pa ćete uz malo truda brzo naći idealne linije za stvaranje komboa, a time i velike količine bodova. Popularnost nivoa je bila tolika da je dotični bio mjestom okršaja raznih čitatelja jednog renomiranog domaćeg časopisa koji su se kleli u svoje brojke od 500, 600, 700 i više tisuća skupljenih bodova u samo 2 minute. Naravno, bez dokaza. Podsjetit ću vas na to da u ovom THPS-u nema niti manuala niti reverta pa su zbog toga rezultati još impresivniji. Jesu li zbilja mogući rezultati od 500 i više tisuća na kraju? Odgovor je da jesu jer je tajna u odabiru dobrog street skatera, poznavanja gapova i pravodobno izvođenje specijalnih trikova koji još više multipliciraju bodove. Siguran sam da YouTube ima na tone takvih prikaza.
Nivoi su sami po sebi klasika što će postati zaštitni znak svakog nastavka. Barem jedan školski nivo, par gradskih trgova, poneka egzotična lokacija i par skate parkova, što stvarnih, što izmišljenih. THPS1 ima i 2 downhill nivoa (Mall i Phoenix Jam) u kojima postoji startna i ciljna ravnina što bi reklo da postoji samo jedan smjer kretanja, a to je – naprijed. U tom prolazu bi trebali obaviti zadatke „u jednom šutu“, iako, ako ste uporni, možete se vraćati i natrag prema gore ako ste nešto promašili. Meni osobno nisu dragi takvi nivoi pa mi je drago da su ih izbacili u nastavcima. Više preferiram površinom kvadrataste nivoe gdje mogu doći bilo gdje i gdje je jedini cilj istek vremena. Površinom najveći nivoi su gradski trgovi kao San Francisco, Downtown Minneapolis i školski Seattle i kao takvi su mi najdraži za istraživanje kako napraviti neki bijesan kombo koristeći pravce kojih se dotad nisam sjetio. Nivoi a la Skatepark Chicago ili Burnside su mali i skučeni te napravljeni po uzoru na stvarne lokacije. Na njima se odvija natjecanje tko će skupiti više bodova uz što manje padova u minuti. 2 od 3 najbolja pokušaja donose medalju. Inače se svaki nivo sastoji od par zadataka (za koje dobivate video kasete) što ih u 2 minute treba obaviti a to su: hi score, pro score, pronaći slova S-K-A-T-E, napraviti 5 stvari svojstvene nivou (razbiti 5 znakova, otvoriti 5 ventila i slično) i pronaći skrivenu video kasetu. Napredovanjem kroz nivoe i riješene zadatke, karakteristike vašeg skatera i njegove daske se poboljšavaju.
360 Shove it, Benihana, Madonna, Rocket Air, Varial…
Mislim da nema ni neke potrebe baš spominjati kako se trikovi izvode jer ako ste ikad odigrali iti jedan THPS, znat ćete da su flip trikovi dezignirani za kvadrat, trokut je za grindanje a kružnica za grab trikove. Pritiskom na određeni smjer određujemo podvrstu trika. Za to postoji specijalni metar koji se puni tek kad uspješno izvedemo trikove. Jednom kad je napunjen, počinje svijetliti zlatnom bojom, a mi imamo mogućnosti izvesti neki specijalni trik svojstven skateru kojeg smo odabrali. Svaki skater ima 3 specijalna trika. Na kraju sam ipak spomenuo kako se izvode trikovi (ups!). Pošto se radi o prvom nastavku, broj trikova je manji što je i razumljivo, tako da ne očekujte čuda na tom području.
A gdje je tu mjuza? Ako se ne varam, soundtrack je najkraći u odnosu na sve buduće nastavke (trajnost od nekih pola sata), ali sadrži stvari poput Goldfinger – Superman, Suicide Machines – New Girl ili Suicidal Tendencies – Cyco Vision, The Ernies – Here & Now… Samo to je bilo dosta da se nepovratno „ošteti“ moj mladi i tada neiskvareni um i da počnem pratiti Fat Wreck Chords katalog izvođača, kao i to da zabrazdim u metal i punk sve do dana današnjega. Dovoljno je samo da krenu prvi taktovi ovih nabrojanih stvari i odmah bolje izvodim trikove. Uz to, po nivoima znaju biti razbacani paneli s videospotovima, pa ako vam dosadi skejtanje (u što sumnjam), možete zastati i gledati (malkice ispikselizirane) spotove. To je ideja prenesena iz Apocalypse, ali je zgodan detalj za koji je šteta da su ga se odrekli daljnjim nastavcima.
Skate or die!
Meni osobno je THPS2 bio vrh jer je u svakom aspektu nadilazio jedinicu (bolji soundtrack, uvođenje manuala, veći nivoi, više zadataka, kreiranje vlastitog skatera i skate parka), no ne mogu zanemariti to koliko sam sati utukao i u jedinicu. Zbog jedinice sam zavolio serijal, donekle je utjecala je na moj glazbeni izričaj i maštao sam o tome da budem skater (kukavičluk od ozljeda je kumovao tomu da ipak odustanem od ideje), a to je nešto što se pamti. A kažu da se prvi pamte. Ako ama baš nikad niste odigrali nijedan THPS nastavak, moja preporuka bi bila krenuti od recimo trojke ili četvorke, jer su kulminacija onoga što je činilo THPS serijal takvim kakvim jeste. Jedinica i dvojka su malkice rudimentarnije, pa bi mogle odbiti mlađe igrače arhaičnom grafikom i, za današnje pojmove, clunky kontrolama. Ako to nije problem, onda krenite po redu.
Nažalost THPS je jedan od onih serijala koji je prethodnom generacijom konzola izgubio sjaj. Tome je pridonio serijal Skate pored kojeg je THPS bio zastarjela arkadetina. Otada se nižu razni nastavci s osrednjim ili nikakvim uspjehom kod publike, pokušavajući se provući odavno prokušanom formulom s nešto malo inovacija ili isfuravajući gimmick kao što su kontrole u obliku skate daske. Moje osobno mišljenje je da je Tony Hawk’s Underground 2 bio prijelomni nastavak gdje se dogodilo zasićenje Tony Hawk igrama te se odabrao taj neki Jackass smjer koji je donio više štete nego koristi, odmičući se od onog bitnog, a to je skejtanje. Bilo kako bilo, u međuvremenu Neversoft prestaje postojati, a razvoja se prihvaća zloglasni Robomodo. Hrabro su odlučili raditi na nastavku pod nazivom Tony Hawk’s Pro Skater 5, što bi značilo totalni povratak korijenima. Mislim da ne želite da vam uopće pričam kako je to prošlo. Samo ću reći da je to ubojstvo serijala kakvo se rijetko viđa. Šteta, jer THPS serijal zaslužuje mnogo više poštovanja od takve poluproizvodne bljuvotine.
