To sin or not to sin – pitanje je sad.
I tako vi kao game developer, koji u dotada već repetitivnu FPS run and gun politiku pokušavate unijeti nešto novo, modificirate Quake II engine, dodate neke novine te sretno i veselo izdate igru sada već davne 1998. godine. A kad ono, igra ima hrpetinu bugova. I da stvar bude još gora, izdali ste ju mjesec dana prije vražje Half Life jedinice. A svi znamo što je Half Life u FPS, PC i općenito u gaming svijetu. Dakle, vaša igra je spremna otić u ladicu pod nazivom „Zaborav“. No, je li sve u toj igri baš tako sivo, ili je super nakon što ispatchate sve živo?
Razni vortexi su redovita pojava u modernističkom okruženju.
Dodaj jednu žličicu klišeja
Ako je protagonistu dodjeljeno da ima moć govora u FPS igrama devedesetih, taj će redovito imati neke ultra rijetko humoristične one-linere za reći tokom igranja. Tako je i s mišićavim i u (pre)usko odijelo odijevenim likom po imenu John R. Blade, kojega vi vodite kroz igru. Slično kao protagonisti u igri Duke Nukem ili možda Serious Sam, ali ne na tako vulgaran način. Blade ipak radi za privatnu osiguravateljsku kompaniju HardCops pa se ipak mora donekle ponašati kako dolikuje službenoj osobi. U 2027. godini umjesto policije upravo djeluju takve kompanije, jer je policija zbog niza korupcijskih afera propala kao institucija. Na ulicama grada Freeporta, gdje se radnja odvija, počinje se pojavljivati U4 supstanca koja genetski modificira korisnike u mutante, a usput se događa i pljačka banke koju je organizirao šef mafije u Freeportu po imenu Antonio Mancini (ne bi to bilo to da ime nije talijansko, jel’). Naravno, ganjajući Mancinija Blade otkriva da iza „najobičnije“ pljačke stoji zapravo Elexis Sinclair (zgodna načitana teta s naslovnice), koja je uvidjevši da je Mancini izveo golemu pljačku banke, umjesto da je samo uzeo ono što je potrebno, injektirala U4 u Mancinija i pretvorila ga u mutanta. Ona si je umislila da je umjetnik i da je njezina kreacija mutanata umjetnost i njezina težnja je kroz vodovod cijeli grad pretvoriti u mutante. Vaš zadatak u ulozi Bladea je, naravno, spriječiti to i spasiti ljudsku rasu.
Hmmm.. Treba li mi šarafciger za maznut disk?
Razbijanje utabane formule
Sad biste vi na temelju pročitanog rekli da baš i nema nekog smisla igrati ovu igru jer se čini kao mediokritet u najboljem slučaju. Pa bili biste možda napola u pravu, ali ajmo još malo dati igri šansu da se izvuče iz učmalosti. Dakle, mehanika igre je modificirani Quake II engine, tako da na gameplay ne biste trebali imati nikakvog prigovora. Protivnici za to doba imaju malo dorađeniji AI gdje ne hrle na vas kao stampedo čim vas vide, nego se ponekad skrivaju iza kutija, povlače se kad su ranjeni, mjenjaju pozicije ili dozivaju pomoć. S današnje perspektive to izgleda komično, ali tada je to bio novitet pa valja cijeniti trud. Možete im izbiti oružje iz ruku ako dovoljno precizno naciljate. Također imaju napredniji hit detection pa će poginuti brže ako ih pucate u glavu nego, recimo, u torzo ili udove. Vaš armor se isto tako dijeli na 3 dijela: glava, udovi i torzo (očito i vi imate isti hit detection kao i protivnici). U to vrijeme zamah su počele uzimati stealth misije i elementi, tako da ni ova igra toga nije pošteđena. Ali u ovoj igri je to nespretno izvedeno, jer nema nikakvog indikatora detekcije, a i samo šuljanje je zeznuto za izvesti. Barem 9 od 10 puta će vam se dogoditi da će čuvari okinuti alarm tamo gdje ste vi 100% sigurni da niste bili primjećeni. Srećom pa ako ste smotani kao ja, možete i pod alarmom preći igru jer stealth je samo opcija, ne i nužnost. U igri je moguće gledati kroz nadzorne kamere što dobro dođe za izviđanje prostorija do kojih još niste došli. Razni kompjuterski terminali, koji izgledom podsjećaju na MS DOS ili Command Prompt, služe da biste primjerice isključili alarm, otvorili neka zaključana vrata, došli do nekih informacija zaštićenih šifrom itd. Napucavanje je brzo, dinamično i fluidno, tako da za sve greške možete kriviti samo sebe. Set oružja je klasika koja rangira od golih ruku (kojima razbijam kutije) do pištolja, strojnica, bacača raketa i slično. Postoji i harpun za podvodne nivoe, ali je nepotreban kad je moguće pucati svim ostalim oružjima pod vodom.
Tražena si roba u graduuuu, svi te žele tako nježnu i mladuuuu!
Ej, crna ženo, i duša ti crna, najcrnjaaa!
Ona ima sindrom Boga pa se igra tuđim životima, odijeva se pripijeno i golica maštu svojim (pre)velikim grudima, zla je i nemilosrdna po prirodi i crne je kose. Sad mi je jasno zašto mi konobar svake noći vino toči dok je čekam kad će mi opet doći. Ali neće doći, nego samo šalje svu živu silu neprijatelja koja ja moram pobiti. Elexis je glavna faca SinTek industrije koja se bavi biotehnološkim znanostima i kemijskim razvojem, a da bi Blade došao do tamo, valja kročit putem nekolicine nivoa. Nivoi se tematski razlikuju i svaki ima nekoliko cjelina koje je potrebno prijeći, a samo mali dio njih ima nekog bossa koji će vas htjeti spriječiti u daljnjem napretku. Nivoi se dovoljno razlikuju po tematici i izgledu (banka, gradilište, vojne baze, kanalizacijski sustavi, naftna platforma, podvodni dijelovi…) pa vam nikad neće biti dosadni, kao što su to možda nivoi u Quake II koji dosta vremena djeluju jednolično. Putem radio frekvencije društvance će vam praviti JC, ekspert u računalima, a posebice hakiranju, koji će vam pomoći ako ne znate što dalje izvesti. Ili će vas tu i tamo iz dosade sprdati na svoj cheesy geek style način. Sav taj štih u igri (način na koji se likovi kreću, pojedine konverzacije pa čak i neke misije itd.) koji na momente djeluje stripovski me jako podsjećao na No One Lives For Ever igre iako bi zapravo trebalo biti obrnuto ako se ravnamo po datumima izlaska igri. I to uopće nije loše, jer mi je to igru činilo zanimljivom do te mjere da ju je gušt igrati.
Die, bastard! Dieeee!
Wages of SiN is death?
Kada je sve to tako sročeno, čovjeku dođe da se zapita – kako to da 8 od 10 osoba koje pitam nemaju pojma o igri? Odgovor je jednostavan, ali je malo poduži. Prvo i osnovno je to da je igra imala jako puno glitcheva i gamebreaking bugova koji su po kratkom postupku morali biti sanirani mnogobrojnim patchevima. Activision je čak slao diskove s patchevima kupcima igre koji su imali sporiju internetsku vezu. U današnje doba skoro su pa uobičajeni day one patchevi koji su veliki skoro kao sama igra, dok je u ono doba to ipak bilo nezamislivo. Ja sam odigrao GOG verziju koja nema bugove, pa ne znam kakvi su to točno bili bugovi u igri. Pod drugo, igra je izašla samo mjesec dana prije igre Half Life. Vjerujem da je to bio posljednji čavao u lijesu zvanom „propast“, jer dan danas postoje razni modovi za HL, kao i to da se i danas igra u velikoj mjeri, a treći nastavak iščekuje kao treće mesijino ukazanje, dok za SiN manje-više nitko ne zna. Zna samo PC publika određene starosti, a to je šteta, jer zaključujem da je igra dovoljno dobra i zabavna da se barem jednom prijeđe. No, valja biti realan i reći da će samo ta određena publika uglavnom i kupiti tu igru i nostalgično se prisjetiti doba kasnih devedesetih i reći kako je to bilo zlatno doba PC igara. Postoji i ekspanzija SiN: Wages of Sin koju nisam odigrao, ali vjerujem da se samo nastavlja na priču i nudi par ekstra misija gdje je gameplay sam po sebi netaknut. Sve u svemu, ako volite FPS-ove starijeg štiha à la No One Lives For Ever, Half Life (da, ugurat ću igru u popis), Unreal, Quake II, Hexen II, Kingpin Life Of Crime, definitivno odigrajte ovu igru.
