Zavalite se u naslonjač, upalite svoju konzolu i prepustite se svim čarima ovog zaboravljenog bisera.
Inicijalno izdan za PC platformu prije 12 (!!!) godina TITS (budite pristojni) je prošao pravu muku portanja i šetanja po ostalim platformama. 2006. izlazi za PSP-u ali samo na japanskom tržištu. Trebalo je punih sedam godina dok se napokon nije pojavio u zapadnim krajevima svijeta. Drugu smo epizodu čekali još duže (devet godina) a treću, onu posljednju, još uvijek žarko iščekujemo. No, Trails to itekako zaslužuje.
Šarmantna ozbiljnost
Početna scena prve epizode stavlja nas u ulogu mlade Estelle koja željno iščekuje povratak svoga oca. Kad se on napokon pojavi noseći mladog ozlijeđenog dječaka stvari postaju puno kompliciranije. Ipak, s vremenom Estelle uspijeva prihvatiti Joshuu i oni postaju nerazdvojni. Priča se tada prebacuje nekoliko godina unaprijed i preuzimamo kontrolu nad gotovo odraslom Estelle koja s Joshuom postaje dio Bracer Guidea. BG je civilna vojska koja se brine za red i mir unutar granice Liberl Kraljevstva.
Još jedna žrtva Scherinih alkoholnih egzibicija…
Kraljevstvo je deset godina prije početka priče pretrpjelo strašnu invaziju od strane susjednog Erbonijskog Carstva i još je duboko pogođeno situacijom u kojoj ga je rat ostavio. Naši junaci započinju svoje putovanje kao junior Braceri u želji da poboljšaju svoje sposobnosti. No, uskoro bivaju uvučeni u okrutnu borbu za prijestolje i veliki politički incident unutar samog kraljevstva. Druga se epizoda nastavlja direktno na prvu. Priča se bavi problemima globalnih razmjera. Aureole, drevni artefakt, još uvijek nije pronađen, a Uroboros, tajna organizacija, započinje svoje aktivnosti unutar kraljevstva. Naizgled bizarni eksperimenti unose nemir u društvo i stavljaju Liberl na rub očaja.
Usprkos izgledu i šarmu kojim igra obiluje priča se dotiče mnoge ozbiljne i mračne teme. Od samih posljedica rata po čovjeka, političkih sukoba i intriga, preko odnosa čovjeka i stroja, etičkih načela čovječanstva, utjecaja moći na pojedinca, svrhe ljudskog roda, ovisnosti čovječanstva o tehnologiji i opijenosti istom, pa sve do prelaska na višu razinu svijesti. Poprilično velik zalogaj, ali izuzetno kvalitetno obrađen.
Ovo je također priča o dvoje ljudi koji napokon shvaćaju i počinju prihvaćati prirodu svog odnosa. Estelle otkriva kako i Joshua ima svoje vlastite tajne i da je odlučan u tome da od tih tajni i pobjegne. Napuštena, započinje očajničku potragu za izgubljenim prijateljem. No to nije samo putovanje i otkrivanje Joshuinih tajni već i spoznaja sebe same. Tako će Estelle biti primorana pomiriti se sa svojim osjećajima, posložiti svoje prioritete i napokon prihvatiti ono što ona zapravo jest.
Estelle i Joshua su najdivniji par video igara
To nas dovodi do sljedećeg elementa – pisanja! Već na samome početku shvatit ćete kako se pazilo na svaki detalj. Tako ćete već u prvih nekoliko minuta doznati kako je Estelle strastvena sakupljačica tenisica, a Scherazard, primjerice, srčana pijanica koja nikad ne odbija popiti koju žesticu. Ovdje nije kraj jer Liberl ima svoje vlastite novine koje će vjerno pratiti događaje u igri, pa čak i kritizirati društveno stanje u kraljevstvu. K tome, svaki NPC na kojeg naiđete nosit će i pričati svoju priču, pa puki razgovor može prerasti u pravi side quest.
Svaki lik iz naše skupine napisan je briljantno. Njihovi su karakteri poprilično slojeviti, pa niti jednog nećete moći mrziti jer će svaki imati i onu drugu, bolju, stranu. Estelle i Joshua su zasigurno jedni od najbolje napisanih junaka u žanru. Njihov se odnos razvija od prijateljske, čak bratske, ljubavi u izuzetno ozbiljan i emotivan odnos muškarca i žene. Niti drugi likovi ne kaskaju za njima, Oliver koji je uvijek spreman okrenuti i najozbiljniju situaciju u bizarnu šalu, Scherazard koja iza svojih lascivnih komentara skriva svoju vrlo brižnu i plahu narav ili pak Agate koji iza svog hladnog stava skriva poprilično emotivnu narav. Tita koja je usprkos svojim godinama genijalna mehaničarka, Kloe koja nastoji udovoljiti svima ali ostaje odvažna ispuniti svoje ciljeve ili pak Zane koji nastoji razmišljati hladne glave i uvijek ima spreman odgovor kako bi spriječio moguće nasilje. Negativci su također briljantno okarakterizirani, pa vam do samoga kraja neće biti jasno tko je na čijoj strani i kome se može vjerovati. Svatko ima svoj motiv koji ga pokreće i motivira da radi to što radi. Netko iz vlastitih uvjerenja, netko zbog osjećaja pripadnosti, a netko isključivo zato sto je izgubio svrhu postojanja. Leowe je vjerojatno jedan od najslojevitijih likova ikada viđenih u RPG-u. Likovi su prikazani prilično prirodno i stvarno, sa svim mana i vrlinama, pa se tako lako poistovjetiti s njima i skupa proživljavati njihove muke i radosti. Takve su emocije prirodne svakom čovjeku; To je nešto u čemu je Falcom definitivno briljirao.
Agate – veliki emotivac britkog jezika
No ovdje kvaliteta pisanja ne staje. Nipošto. Dijalozi su sljedeći element koji valja spomenuti, a oni su odlično napisani. Teksta ima toliko da ćete se ponekad pitati igrate li igru ili pak čitate vizualnu novelu. Ali nemojte se bojati, jer baš kao i karakterizacija, i dijalozi su prirodni. Nema nikakve pretencioznosti ili prenemaganja koje je često u JRPG-u. S vremenom ćete steći dojam kako te razgovore vode prijatelji jer su prepuni internih šala, inteligentnog i, zahvaljujući Oliveru, dvosmislenog humora. Humor je izuzetno dobro implementiran u dijaloge pa ćete katkad biti primorani čitati između redaka kako bi shvatili što su pojedini likovi htjeli reći. Sati i sati smijeha su zagarantirani. K tome, ovisno o likovima koje vodite sa sobom, dijalozi se mogu razlikovati i otkriti još ponešto o našim junacima, a ako pak uspijete sačuvati save prve epizode i učitate ga u drugu moguće je nabasati na scene koje inače ne možete vidjeti.
Muke po tehnikalijama
Sljedeća stavka koje se valjda dotaknuti je tehnička prezentacija i tu, nažalost, nastaju problemi. Prva je epizoda izdana prije 12 godina i proces dolaska na zapadna tržišta je bio dugačak i naporan, pa je s vremenom ipak ostarjela. 2D spriteovi u 3D okruženju ne nude ništa spektakularno niti revolucionarno ali upravo zbog takve prezentacije igra nosi određeni šarm. Unatoč tome, ipak odaje dojam zastarjele i pomalo ružne igre. PC port, kao i onaj za PSVitu odnosno PS3, donosi neke grafičke modifikacije ali one su bazične i ne popravljaju cjeloviti dojam. K tome, PSVita verzija donosi i glasovnu glumu te neke nove animacije.
Bossovi su ogromni a borbe s njima traju, traju i traju…
Što se gameplaya tiče, kretanje se odvija u 3D-u s mobilnom kamerom koju možemo okretati u smjeru kojem želimo. Iako mobilna, kamera ipak ne pruža uvijek najbolje rješenje jer na nekim je lokacijama ipak zaključana. Borba se odvija na odvojenom terenu i u suštini je turn-based. Kretanje likova u borbi uvjetuje klasični grid prisutan u taktičkim RPG-ovima. Ovakav sustav potiče na strateško razmišljanje jer ćemo katkad morati manevrirati tijekom borbe i neke od likova koristiti kao pijune kako bi ostatak skupine zaštitili od ubojite čarolije koju neprijatelj nastoji prizvati. Iako prva epizode ne pruža neki visoki stupanj izazova, druga je ipak malo naklonjenija onima željnih izazova. No manjku izazova se lako može doskočiti budući da igra nudi čak 4 razine težine (Easy, Normal, Hard i Nightmare) pa će tako svatko moći naći sebi odgovarajući stupanj izazova.
Čarolije opremamo na ornamentne spravice te ih tako i koristimo. Spravice unapređujemo trošenjem elementarnih kristala koje dobivamo nakon svake bitke, čarolije nabavljamo na jednak način. Druga epizoda je donijela neke sitne preinake u vidu pozicioniranja kristala na određeno mjesto radi boljeg učinka. Kristale možemo mijenjati za novac što kasnije postaje ključno za trgovanje i kupnju prijeko potrebnih predmeta.
Što se aspekta borbe tiče, unatoč njihovoj strateškoj naklonjenosti borbe znaju trajati izuzetno dugo. Pa se tako zna dogoditi da nekim boss bitkama jednostavno nema kraja. Tome najviše pogoduje činjenica kako su animacije kretanja i udaranja suviše spore. A prizivanja magija su izuzetno naporna. Iako je ovo krajnje subjektivna opaska, postojanje bilo kakvog oblika akceleracije ne bi bilo na odmet kako bi se pogodovalo različitim tipovima igrača.
https://www.youtube.com/watch?v=-fucyR7vpzI
Jedna od najeksplozivnijih skladbi u igri. Nažalost, svira suviše rijetko.
Za glazbu je odgovoran Falcomov interni tim. Glazba varira od nekog laganog jazza, emotivnih skladbi na klaviru preko eksplozivnih skladbi nabijenih zvukom gitare, pa sve do pravih orkestralnih, gotovo opernih, djela. Verzija za PSVitu je doživjela orkestralnu obradu svakog djelića soundtracka što dodatno doprinosi doživljaju.
Duologija u trilogiji
Iako prezentirana kao trilogija Trails je zapravo duologija u trilogiji. Druga epizoda označava kraj priče o Estelle i Joshui pa je tako možemo gledati kao odvojenu priču.
Trails je došao tiho ali je zasigurno ušao u legendu najboljih RPG-ova na PSP-u, a zbog njegovog prešetavanja pa različitim konzolama mogao bih reci i općenito. On pokazuje kako malo može biti itekako puno, ako se vrijeme posveti detaljima. Pokazuje kako se ljepota skriva u malim stvarima koje nikakva grafička prezentacija ili tehnička ispoliranost ne može nadomjestiti. Ova igra ima dušu, svaka njena pora odiše šarmom, svježinom i osjećajem ushita. Ushita koji su nekoć nosili RPG naslovi.
Unatoč svim svojim tehničkim poteškoćama Trails In The Sky briljira na području naracije pružajući nam vjerojatno najbolje napisanu i ispričanu priču unazad nekoliko godina. On nas nastavlja oduševljavati do samog kraja svojom pomno isprepletenom radnjom dajući nam do znanja kako JRPG nije mrtav. Možda smo ga samo mi, očarani blještavilom novih, moćnijih konzola, tražili na krivom mjestu.
