Dugogodišnji serijal Ghost Recon odbacio je futurizam i vratio nas u Boliviju. Tamo vlada narko kartel Santa Blanca i netko tome mora stati na kraj.
Prošlo je nekoliko godina (pet, ako ćemo baš brojati) od posljednje Ghost Recon igre. Od tada se dosta toga promijenilo, open world co-op akcija definitivno je u modi, kao i zasićenje od futurističkih pucačina kojih je inače na pretek u posljednjih par godina. Ovo je novi Ubisoftov naslov, koji je prošle godine izbacio The Division, sličnog open world koncepta, doduše u urbanoj varijanti s radnjom smještenom u New York.
Wildlands je kombinacija svega što bi vas vezalo za džungle, open-world i akcija iz trećeg lica. Igra ne može pobjeći od usporedbe s Far Cry igrama, naravno opet se radi o Ubisoftovom proizvodu, a tu je i The Division. Nakon loših iskustava s The Division-om, Ubisoft se potrudio da ovog puta izbaci ispeglanu igru koja neće patiti od dječjih bolesti. Je to zaista tako? Bacimo se na Divljinu u Boliviji i ovu open world akciju.
Priča je plitka i površna, spasit će vas co-op
U Tom Clancy’s Ghost Recon Wildlands ste u ulozi agenta s ciljem rušenja kompletnog drogeraškog Santa Blanca kartela u Boliviji. Glavni cilj je smaknuti njihovog šefa El Suena. Uz sve to postoje razne aktivnosti, kao što su skupljanje informacija, side misije, kolektiranje oružja i dijelova za ta oružja (broj dodataka je pozamašan), što će znatno produžiti sate igranja ako vam se bude dalo uložiti više vremena u igru. Priča sama po sebi prilično je površna, likovi su lako zaboravljivi, ali od ovakvog tipa igre se i ne očekuje ništa više od napucavanja neprijatelja i vožnje do određenih lokacija da bi izvršili sljedeću misiju. Ako igrate solo, pridružit će vam se tri kompanjona kontroliranih umjetnom inteligencijom kojima možete izdavati naređenja po vašoj volji, a oni odrađuju posao za vas samo ako im izdate naredbu. U bezbroj situacija će vam se kosa dizati na glavi uletite li licem u lice u izravno napucavanje s neprijateljima, dok će njih trojica, umjetno neinteligentni kolege borci, gledati što vi radite bez da vas pokušaju obraniti ili, ne daj bože, da se bore za vlastiti život.
El Sueno, glavna meta i vođa Santa Blanca narko kartela koji je potrebno uništiti.
Ako se odlučite za co-op igranje (velika preporuka), kompanjoni će nestati i pridružit će vam se suigrač od krvi i mesa. Nije baš najjasnije gdje i zašto nestaje ostatak tima ako imate jednog ljudskog suigrača, ali dobro, objašnjenje misterije prepuštamo Ubisoftu. Naravno da je zabavnije jurcati okolo sa suigračem nego s tri ne pretjerano pametna bota, tako da vam co-op svakako preporučujem jer je dobra zezancija koja može držati igru zabavnom na duže staze, ali i to s vremenom postane dosadno jer se sve to natezanje na kraju svede na isto.
Neprimjetno šuljanje ili Rambov pristup?
Kartel ima nekoliko načina na koje zarađuje, a na vama je da postepeno razbijate njihov posao ubijanjem ili izvlačenjem lokalnih šefova. Završavanjem ovih misija približavate se konačnoj meti, big bossu El Suenu. Misije možete završavati na način koji vama najviše paše, pa ćete nekad poželjeti se potajno uvući u bazu i obavite posao profesionalno da vas nitko ne čuje i ne vidi, a nekad ćete jednostavno željeti poput Johna Ramba uletjeti i srušiti sve pred sobom. Niti jedan pristup nije pogrešan i igra vam omogućuje igranje prema vašim željama i afinitetima.
Stealth dijelovi su izuzetno dugi, ali ako igrate co-op, oni mogu biti zabavni jer dobrom koordinacijom s prijateljima možete skinuti nekoliko neprijatelja u isto vrijeme (Sync shot) i nastaviti prema cilju. Taktika ima nekog smisla i u borbi, jer neprijatelji nisu kompletni moroni koji ne vas ne mogu pogoditi, već mogu predstavljati priličan problem ako ste uletjeli u akciju bez ikakvog plana (John Rambo stil).
Kad propadne stealth pristup rješavanju misije, samo raspalite iz svih oružja koja su vam na raspolaganju.
Prilično ste efikasni u borbi, a dodatnu moć možete stjecati kroz skillove i dodatke za oružja. Određena poboljšanja povećavaju život, izdržljivost, a tu je i mogućnost otključavanja dodatne opreme i oružja. Općenito, gomila je opcija za prilagođavanje oružja i opreme (u ovoj igri je to savršeno odrađeno, pa se mora priznati da jedan dio Ubisoft savršeno radisvoj posao), kao i samog lika, pa ćete tako moći šetate uokolo maskirani kao pravi komandos ili kao neki klaun, sve je na vama i vašem odabiru.
U nekim trenucima umjetnom inteligencijom kontrolirani NPC-ovi gube kontakt s realnošću, pa se tako može desiti da, kad oslobodite pobunjenike, oni se krenu šetati po bazi, kao da su u lokalnom parku, niti će itko pucati na njih, niti se njima nešto žuri da pobjegnu. Naišli smo i na određene probleme s vozačima koji bi jednostavno isključili mozak prilikom vožnje.
Velika i na trenutke prekrasna mapa ipak nije dovoljna
Mapa je ogromna i Ubisoft se stvarno potrudio napraviri veliki svijet koji mi se čini prazan i ne pretjerano popunjen te bi možda bila bolja ideja napraviti manju mapu, pa bolje popuniti taj prostor. Ipak, moram pohvaliti dinamične vremenske uvjete i njihovu promjenu, pa i se taj prazan svijet čini realan i živ. Teksture, barem na PlayStationu 4, u kućama i gradovima izgledaju kao da su rađene za konzole starije generacije, dok neke druge stvari izgledaju prelijepo. Tako ispada kao da je igra nedovršena u nekim grafičkim aspektima. Dok vozite, rješenje kamere je katastrofalno – ona se nenormalno i bez ikakve logike okreće oko automobila, a pogotovo kad sjednete na motor. Slično je i s helikopterima i avionima koji ne lete baš kako bi trebali, ali tu se može progledati kroz prste jer ipak ovo nije simulacija vožnje i letenja.
Sami početak igre, lijep svijet, obećavajuće, zar ne?
Wildlands je ogromna igra, ali svijet je izuzetno prazan i nema previše istraživanja, osim bjesomučnog vozikanja, letenja i korištenja fast travela. Mislim da poanta ovolike mape i jest u tome da ima puno sadržaja za istražiti, no istog na žalost u ovoj igri itekako fali. Kao što sam rekao kastomizacija je next gen definitivno, na single player s botovima ne vrijedi trošiti riječi, dok co-op može biti dobra zabava s prijateljima, ali ne za pun iznos mukotrpno zarađenih novaca.
