Recenzija | BioShock Infinite: Burial at Sea (ep. 1 i 2)

Povratak u budućnost.

Burial at Sea dvoepizodno je proširenje BioShock Infinite iskustva [naša recenzija] koje nas najvećim dijelom svoje radnje ponovno smješta u podvodni grad Rapture, lokaciju prvih dvaju izdanaka BioShock serijala. Premda se, s iznimkom settinga, na prvi pogled doima vrlo sličnim svojoj matičnoj igri, BaS ipak donosi znatna poboljšanja osnovne Infiniteove formule.

What a moment to share, it’s wonderful, wonderful…

Ljubitelji Rapturea u ovoj će ekspanziji doći na svoje jer, osim već spomenute činjenice da se u njemu odvija većina radnje, inicijalni nam kadrovi otkrivaju i da je ona vremenski smještena na kobno Silvestrovo 1958. godine što će svaki pravi fan originalnog BioShocka zasigurno prvo primijetiti. Tako će nam BaS dati jedinstvenu priliku da prošetamo hodnicima te fascinantne podvodne metropole na vrhuncu njezine moći, u samo predvečerje građanskog rata koji će joj zauvijek promijeniti lice. U toj raskoši, međutim, nećemo dugo uživati jer nagli razvoj događaja naše protagoniste ubrzo odvodi na mjesta koja svojim oronulim stanjem puno više podsjećaju na onaj dobri, stari Rapture koji smo imali prilike upoznati kroz prve dvije igre u serijalu.

Za zreliji Elizabethin femme fatale izgled Levine se inspirirao američkom filmskom divom Veronicom Lake.

Budući da se dio radnje odvija i u Columbiji, direktno prebacivanje s jednog settinga na drugi odlično podcrtava koliko je zapravo Rapture potentnija lokacija. Unatoč iznimnoj atmosferičnosti Finkova laboratorija kojeg nam BaS nudi na istraživanje, u odnosu na Raptureovu sirovu organsku kompaktnost Columbijine se ulice nekako doimaju više kao svojevrsna lunapark atrakcija, a manje kao četvrti uvjerljivog nebeskog grada. Obzirom na silne pohvale Infiniteovom artu i world buildingu izrečene u pripadajućoj recenziji, ovaj komentar ne treba shvatiti kao kritiku Columbije, već prvenstveno kao veliki kompliment njezinom podvodnom pandanu s kojim je Irrational uspio postići nešto uistinu posebno.

Povratak korijenima

S aspekta gameplaya, valja kazati kako BaS osnovne mehanike gotovo u potpunosti preuzima od svoje matične igre. Međutim, s promjenom settinga napravljen je i zaokret u filozofiji konfrontacija pa su tako taktički i stealth pristup ponovno dobili na težini što je osobito naglašeno u drugoj epizodi ekspanzije koja se može završiti korištenjem isključivo nesmrtonosnih oružja i alata. Micanjem naglaska s masovnih izravnih okršaja karakterističnih za Infinite prosperirao je i sam gunplay koji je na taj način ponovno smješten u svoje izvorno okruženje pa su time i njegove mane sada postale puno manje uočljive.

The great pretender glavom i trodnevnom bradom

Osim toga, takav je pristup blagotvorno utjecao i na pacing igre pa je omjer akcije i istraživanja, uz manju iznimku pojedinih dijelova prve epizode, sada gotovo idealno balansiran. Dobrodošlo je vraćanje weapon wheela koji omogućuje istodobno nošenje svih prikupljenih oružja, a druga epizoda predstavila je i mogućnost poboljšavanja plazmida kroz nadogradnje pronađene u okolišu te nošenje do pet health kitova koji se mogu po želji iskoristiti što je značajno reduciralo potrebu za iritantnim lootanjem beskorisne hrane i sitniša.

There’s always a lighthouse, there’s always a man, there’s always a city

S aspekta fabule BaS također zadovoljava. Njegov narativni forte, međutim, ne leži u osnovnoj radnji ekspanzije naglašeno prožetoj scenarističkim akrobacijama očito poduzetima u namjeri da se pod svaku cijenu povežu prvi i treći nastavak matičnog serijala. Naprotiv, njegova su glavna snaga upravo mnogo suptilnije sporedne priče poput one o povezanosti golemih Big Daddyja s njihovim malim štićenicama ili odnosu Songbirda i Elizabeth u kojima se, unatoč njihovim neobičnim protagonistima, može pronaći iznenađujuće mnogo humanosti i topline. Isto tako, preslušavanjem prikupljenih audio logova predstavljene su i neke nove informacije kojima se vrlo elegantno popunjavaju pojedini raniji propusti u pripovijedanju i dodatno oslikava  pozadina određenih više ili manje bitnih zbivanja iz prethodnih igara.

”ADAM kažeš? Ma znamo ga mi, tata Levine nas je dobro naučio što je to deus ex…”

Zaključno, valja konstatirati kako je Burial at Sea definitivno opravdao visoka očekivanja. Vrijedan je to komad DLC-a koji uspješno gradi na vrlinama svojih prethodnika ispravljajući pritom većinu njihovih problema te kao takav predstavlja krunski dragulj Irrationalova opusa. Unatoč pomalo nesavjesnom korištenju vlastitog lorea iskazanom prvenstveno kroz forsiranje evidentno ad hoc zamišljene poveznice između prvog i trećeg nastavka, BaS ipak solidno zaokružuje BioShock sagu pružajući nam pritom pregršt novih detalja koje će okorjeli fanovi sasvim sigurno znati cijeniti. Stoga će, zbog njegova izraženog oslonca na događaje iz prethodnih igara serijala, iz BaS-a najviše izvući prvenstveno dobri poznavatelji bogatog i kompleksnog BioShockovog univerzuma kojima je izvorno i namijenjen.