Recenzija | Borderlands 3

Ovaj željno i dugo iščekivani nastavak popularnog serijala je pravi oksimoron. Zabavna dosada, prekrasna frustracija…

Uvijek pokušavam, koliko je to moguće, dočekati stvari (bilo film, novi album, igru, klopu na nekoj novoj lokaciji…) bez očekivanja. Ako sam nešto naučio po tom pitanju, to je da očekivanja mogu uništiti svaku zabavu. Tako i ovdje nisam očekivao skoro ništa, osim već dokazane Borderlands formule – otkačenu i duhovitu priču protkanu adiktivnim i zabavnim gameplayom. A kako je ispalo…

Ultimativni looter shooter?

Većina vas, ili barem oni na koje ova igra cilja, već dobro zna kakva je igra Borderlands, ali ajmo pokriti osnove. Najkraće moguće rečeno, Borderlands je FPS Diablo. Znači, sve ono što mnogi vole u Diablo serijalu, mogu pronaći ovdje. Poglavito se to odnosi na bezumno ubijanje horde neprijatelja u potrazi za čim boljom opremom, odnosno lootom.

Sve skupa začinjeno dozom RPG-a u vidu nekoliko različitih klasa od kojih pak svaka ima različite skill treeove s kojima je moguće eksperimentirati i pronaći idealnu ubojitu i zabavnu kombinaciju koja vam najbolje leži i čini taj grind NEdosadnim. Naravno, takav vid gameplaya (konstantno ponavljanje jednog te istog sadržaja) nije za sve i mnogi se već godinama čude što drugi igrači vide u takvim repetitivnim igrama. Mislim da se to čak ni ne može kvalitetno prenijeti ili objasniti, već jednostavno ili to volite ili ne (that’s my bag, baby).

Sedam duuugih gooodinaa

Punih sedam godina prošlo je (The force strong is with this one) od odlično prihvaćenog Borderlandsa 2. Bila je to igra koja je dosegla vrhunac serijala. Voljeli su je i publika i kritika. U međuvremenu smo dobili lošiji (prednastavak?) Pre-sequel (2014.) i The Walking Deadovsku filmoliku avanturu Tales from the Borderlands (2015.).

Nekoliko najava koje smo dobili ove godine su sve redom izgledale obećavajuće. Barem što se tiče postojeće publike, za koju je ova igra većinom i namijenjena. Nije se pričalo o puno inovacija, već sve ono što ekipa voli, ali malo ljepše, ušminkanije i s apsolutno tonom i tonom oružja. Give me more loot!!!

Od igrače postave nas i ovaj puta čeka jedna sirena (Amara), zatim Gunner koji može pozvati velikog mecha (D.Va anyone?), nakon njega je ovdje FL4K – veliki robot koji može zazvati životinje u pomoć (izgleda da je taj lik trenutno omiljen među igračima) te na kraju operativac irskog podrijetla Zane. Ovaj puta svaki lik na odabiru ima po čak tri zanimljiva super skilla, a Zane čak može koristiti dva od njih, ali tada gubi mogućnost korištenja granata.

Druga velika novost je napuštanje Pandore pa ovoga puta posjećujemo razne druge planete. Iako se već u Borderlandsu 2 Pandora trudila pružati raznolike pejzaže, ovakvu odluku pozdravljam, jer je puno ljepše imati zasebno strukturiran planet, svaki sa svojim pripadajućim settingom. Od različitih boja neba ili flore i faune pa do unikatnih arhitektura, svaki planet je lijepo definirana ekumena.

Dobar Borderlands

Ono što prvo moram pohvaliti je najočekivanije – loot. Ako vam je potreban predah od realističnih oružja u shooterima, ovo je idealna igra. Loot je odličan, loot je genijalan i neće proći puno vremena kad ćete dobiti sasvim luda i otkačena oružja. Npr, bacač hamburgera!

Oružja i ovdje imaju različite elementarne efekte pa tako imamo vatru, struju, led, kiselinu i radijaciju, svaka sa svojim posebnim djelovanjem i namjenom. Neki efekti su bolji za oklope, neki za štitove, neki usporavaju, neki se šire na druge neprijatelje.

Osim efekata, oružja su podijeljena prema proizvođačima. Doduše, i ovo je slično prošlim igrama pa imamo poznate marke Atlas, Jakobs, Maliwan, Tediore, ali ono što je ovdje drugačije (osim novih marki) je da dosta oružja ima alternativni mod pucanja koji aktiviramo pritiskom na strelicu dolje (PS4) čime otvaramo nove horizonte. Između ostalih, izdvojio bih Torgue, koji omogućava rapidno pucanje ljepljivih projektila koji, nakon što se zalijepe na neprijatelja, eksplodiraju svi odjednom i rade masovnu štetu.

Iduća odlična stvar je bogata kustomizacija. Znači, podesiti i pregledati se može skoro sve. Od samih izbornika koji nude široke mogućnosti izmjene postavki, preko vizualnih elemenata lika s kojim igrate do samih oružja. Da ne zaboravim, imamo i kustomizaciju vozila, s jednim sasvim novim tipom – uski Cyclone koji izgleda kao ogromna guma s pljucama, fora.

U postavkama na PS4 Pro, između ostalog, možete odabrati između performance i resolution moda, podesiti FoV (field of view), reakciju i deadzone svake gljive ponaosob. Kozmetika obuhvaća izgled lika s kojim igrate, izgled echo kontrolera, boje ili emote. Oružja možete detaljno proučavati, okretati, zumirati, promatrati dijelove, mijenjati boje, pa čak i objesiti male drangulije (trinkete) na njih koji slatko vise, a čak se mogu i vidjeti kako se tresu na oružju dok trčite.

Ono što je meni uvijek pasalo u Borderlands serijalu je i odlična muzika. Ovdje je još korak bolja. Ne samo da je odličan miks SF-a, apokalipse i westerna, već atmosferom izuzetno odgovara novim planetima i lokacijama, a odlični su i tehnički elementi. Stereo efekti su jasno odijeljeni, a nije ni preglasna ni pretiha.

Ne smijem zaboraviti ni grafiku koja je dodatno ušminkana te su modeli likova puno ljepši. Naravno, poseban grafički stil daje ovoj igri neizmjernu čar te igra puno teže zastarjeva, ali kako sam nedavno ponovno igrao BL2, definitivno se vidi napredak u grafici. Dodatni napredak je potpomognut novim planetama i lokacijama te se grafički dizajneri napravili dobar posao stvarajući lijepe i unikatne predjele. Uz to što je sama igra sada šarenija i privlačnija, elementarne štete raznih oružja su zaista efektne i dodatno doprinose privlačnosti akciji. Iako se igra odlično vrti na performance postavkma, definitivno je vidljiv pop up efekt, naročito prilikom inicijalnog učitavanja nivoa.

Loš Borderlands

E sad… Nažalost, igra ima i drugu stranu priče. Ne, ovdje neću pričati o Epic Game Storeu ili fijasku s YouTubeom, već o samoj konkretnoj igri. Kad sam već spomenuo priču, upravo je ona ta koja, kratko i jasno, ne valja. Ali ono, uopće. Kampanja traje 30+ sati, a priča nije bila dobra ni 15 minuta. Ni jedan element me nije dirnuo, čak ni onda kada je trebao. Negativci su bezveze, šuplji i prazni. Uz to se konstantno provlači nota vlogova, reality showova i youtubea, ali jednostavno ne radi. Niti je satirično, niti je poučno, niti zabavno. Da, jako je lijepo vidjeti postojeće likove iz prošlih igara, čak i ne samo NPC-ove kao Tiny Tine, Moxxie, Ellie, Mordecaia ili Hammerlocka, već i ekipu s kojom smo igrali – Zero ili Maya. Ali većina svog materijala je nezanimljiva, pisanje je baš suhoparno. A humor me nije nasmijao ni jednom, čak ni majušni hihot.

Zbog tako loše priče i negativaca, u vodu pada i cijela kampanja koja se samim time predugo vuče. Za igrača poput mene koji voli dobru priču i dobru kampanju, ovo bi sa svojih 30+ sati bio dream come true, ali nažalost, izazivalo je većinom zijevanje prilikom svake misije i predugog prelaženja koridora. Istina, boss borbe su zabavne i većinom dinamične, ali malo to vrijedi ako se do tamo moram provlačiti kroz 40 minuta nezanimljivih hodnika. Na sreću, stvar spašavaju gorespomenuta oružja pa se ovisno o kvaliteti dropa može donekle uživati u eksperimentiranju s novim lootom.

Ono što je paradoksalno, sidequestovi su bolji od glavnih. U žurbi da riješim igru do kraja nisam ih prelazio puno, sveukupno desetak, ali većina njih je bila bolja, raznovrsnija i 16 puta zabavnija od glavne priče. U jednom od početnih sidequestova birate vrstu naglavnog pokrivala za legendarnog Claptrapa. Između ostalog, možete odabrati vješalicu, vilicu ili možda kišobran. Zatim ćete susresti neustrašivog skakača koji će skočiti do neba, posjetiti kraljevstvo majmuna ili možda pobijediti zlu vješticu u močvari.

Posljednja stvar koju bih izdvojio kao lošu je nevjerojatno šlampav UI. Iako je, na prvu barem, vizualno privlačan, apsolutno je neintuitivan i nepraktičan. Minimapa koja uopće ne služi svrsi i iz koje se ništa ne razaznaje te vas tjera da učestalo pritišćete touchpad za odlazak na veliku mapu. Na velikoj mapi nije moguće selektirati koji quest vas zanima gdje se nalazi, već se mora otići na igru, odabrati quest pa vratiti na mapu. Ako vas zanima drugi quest, potrebno je ponovo pritisnuti touchpad, odabrati drugi quest pa ponovo touchpad za mapu. Neke stvari čak i postoje, ali su toliko neintuitivne i skrivene u nekim opcijama da sam ih pronašao tek nakon par dana i konstantnog pipkanja po svim izbornicima. Uspoređivanje raznih oružja je također vrlo nepregledno i zahtjeva previše ponavljanja i ulaženja/izlaženja u nepotrebne izbornike

Zao Borderlands

Dolazimo do dijela koji me nekoliko puta frustrirao do krajnjih granica i zamalo natjerao da odustanem od igre.

Prvi i možda najmanji problem je nevjerojatno sitan font svega na PS4. Kriminalno sitan. Imam dobar vid, testirano prije 2 mjeseca, tako da nije u meni problem, a telka je 46″ na nekih dva i pol metra udaljenosti. U krajnjem slučaju, Borderlands 2 je bio čisto ok, ali ovdje se išlo na neki kul dizajn, a zaboravilo na osnove.

Iduća stvar je nevjerojatno iritantan audio bug koji je vrlo čest. Samo ukucajte Borderlands 3 audio bug ili audio issues i vidjet ćete. Znači, u nekom trenu, zvuk jednostavno počne nestajati. Kao da 80% zvukovnih sekcija nestane i u početku ostane samo poneki zvuk od oružja, ne svaki metak, već svaki peti-šesti i to kad bubne u neku podlogu, a od NPC-a se ne čuje nikakav dijalog, već samo kratki one-lineri koje povremeno dobacuju. A i tih 20% zvukova koji se još čuju zvuče potpuno šuplje, kao da dolaze iz bačve. Barem 3-4 questa nisam čuo govor ni jednog quest protagonista, a kamoli nekih sporednih NPC-a, plus se ti dijelovi teksta nisu ni titlovali, tako da uživancija teška.

Na sreću, quest je već sam po sebi nezanimljiv pa sumnjam da bi ga neki govor spasio, no nikad se ne zna. Nakon što se zvuk inicijalno počne gubiti, postepeno ga se sve manje čuje, da bi se naposlijetku izgubio skoro u potpunosti. Nema glazbe, nema govora, nema pucanja, samo tu i tamo neko pucketanje… Kreiram novog lika u nadi da će se zvuk vratiti, pa nalijećem na još jedan minus – nema preskakanja uvodne špice (a dvije su). Ali dobro, kreiram novog lika, ima zvuka, ima mjuze, ima divnog Claptrapovog govora. Vraćam natrag na glavnog lika u nadi da će biti zvuka, ali ništa… No dobro, nastavljamo igru bez zvuka…

I dolazimo na posljednju stvar koja je bila apsolutni gamebreaker. A to su glitchevi i bugovi u nekim questovima. Nakon 30-40 minuta probijanja kroz hodnike, dođem do kraja sobe u kojoj bi trebao biti boss, ali njega nema. Vraćam se 10 puta natrag, švrljam okolo da vidim jesam li nešto ostavio, ali ne. Sve je ok, samo se boss ne spawna. Ubijam se nekoliko puta (i pritom gubim teško stečeni novac – još jedan minus) u nadi da će to spawnat bossa, ali ništa. Pokušavam prekinuti cijeli quest, iako mi se neda svih 40 minuta ponovo, ali moram nešto. Nema opcije za prekinuti quest… Na kraju sam jednostavno sav frustiran ugasio igru. I za par sati se vratio da probam ponovo te se, na sreću, pojavio taj kleti boss.

E moj Borderlands…

Na kraju dana…

Već dugo me neka igra nije toliko frustirala kao ova. Volim serijal od ranije, volim akcijske RPG-ove poput Diabla, volim shlootere (looter shootere, jel). Nije mi problem ponavljati jedno te isto. Ali ovdje je to zaista loše. Barem trenutno. Ako čak i zanemarimo tehničke probleme koje će 2K/Gearbox s vremenom fixati, ostaju razočaravajuća priča i dosadan level dizajn. Ono što ne mogu poreći da je genijalno je odlično kustomizacija, odlični novi likovi s novim skillovima i raznim buildovima te apsolutno zabavan loot, prvenstveno oružja.

Dosadna, a u isto vrijeme zabavna. Prekrasna, a s druge stane frustirajuća. Ono što je apsolutno paradoksalno je da usprkos svim problemima, imam želju nastaviti igrati i tražiti nova oružja ili dodatno eksperimentirati s drugim likovima.