Recenzija | Call of Duty: Black Ops Cold War

Call of Duty je nedovršena priča, serijal koji se proteže već toliko godina da smo odavno prestali brojati sva njegova izdanja. Iako se godišnji ritam izlazaka ni ove godine nije poremetio, u nastanku je ipak došlo do malih promjena. Naime, Sledgehammer Games, koji je ove godine bio zadužen za rođenje nove Call of Duty igre, iz nepoznatih razloga napustio je studio usred razvoja i predao alat Treyarchu i Raven Softwareu da dovrše započeto i plasiraju igru na tržište. Kao rezultat toga dobili smo Call of Duty: Black Ops Cold War, igru koja je već u startu imala jako težak posao da zadovolji fanove serijala i privuče nove igrače.

Modern Warfare nas je prošle godine razmazio novim engineom i fenomenalnim animacijama oružja. Sukladno tome, bilo je za očekivati da će Call of Duty serijal ove godine također implementirati ovaj pokretač igre i eventualno ga unaprijediti u nekim segmentima. Na razočarenje fanova, dogodilo se upravo suprotno. Developeri su se vratili par godina unazad i odlučili iskoristiti prastari engine iz 2015. što je čudan potez koji je podijelio fanove serijala i već u samim najavama igre jako naštetio popularnosti. No, ima li u starom konju još uvijek snage za počasni krug?

Vraćamo se u hladni rat

Singleplayer kampanja vraća se u Black Ops serijal i direktan je nastavak na originalnu igru iz 2010. godine. Sudbina tako ponovo spaja Masona, Woodsa i Hudsona u vrijeme Hladnog rata kada su tenzije između Amerike i Rusije bile na vrhuncu. Za razliku od prošlih Call of Duty naslova, ovaj put sami kreirate glavnog protagonista. Od boje kože do spola, na raspolaganju su vam još neke sitnice. No, izbor ne staje samo na tome. Tijekom priče od sada birate dijaloge s važnim likovima i time zapravo utječete na rezultat odvijanja igre, ali i završetak iste.

Još jedna inovacija u serijalu su sporedne misije i zagonetke. Story možete završiti i ako ih izbjegnete, ali tada se gubi čar i atmosfera s kojom nas ova igra baš uporno želi spojiti. Developeri su ovime napravili hrabar potez i uspjeli ublažiti akciju i linearne sekvence koje su godinama pratile serijal. Misije su sada više otvorenog tipa, a stealth pristup nagrađuje se na svakom koraku. Ipak, ne očekujte neku duboke mehanike ili ogromne promjene. I dalje je ovo kratki akcijski no brainer koji je malim promjenama uspio uvesti tako potrebnu svježinu u serijal.

Dajte nam mozga!

Zombi mode je s godinama postao standardni dio određenih Call of Duty nastavaka. Kao takav, i on je upao u određeni koš monotonije iz kojeg ga developeri ove godine uspješno izvlače van. Premda se sržna mehanika nije previše promijenila te vas i dalje očekuju beskrajni valovi gladnih beštija, Zombi mode je ipak dobio, usudili bismo se reći, najkvalitetniju nadogradnju u ovom naslovu! Standardno rješavanje Easter eggova i borba s hordom zombija od sada se nagrađuje dizanjem i vašega ranka i levela oružja kojeg koristite. Dakle, ako želite podići oružje do maksimalnog levela, znojenje u multiplayeru više vam za to nije potrebno.

Zombi mode nudi i nove mehanike poput nasumičnog izvlačenja iz mape helikopterom te spašavanje ne samo vas nego i kristala koji su vam prijeko potrebni za kvalitetnu nadogradnju između mečeva. A sve to bit će upakirano u kvalitetnu atmosferu koju nam pružaju ovogodišnji zombiji. Mode se vratio korijenima, više naginje horor elementima, a kretanje mapom i interakcija puno su pristupačniji široj igraćoj zajednici nego dosad.

Nažalost, mogla bi vas razočarati činjenica da je u trenutku izlaska samo jedna mapa na raspolaganju. No, s vremenom, developeri će besplatno dodavati mape i sadržaj u igru, tako da nas očekuje još tonu zabave i diverzije u ovom modu!

Kompetitivno napucavanje

Multiplayer je najvažniji segment igre još od nastanka te zbog toga od njega očekujemo i najviše. A upravo smo dobili suprotno! Spomenuli smo već stari engine iz 2015., koji je najveća bodlja u oči svim obožavateljima serijala. Siromašna mehanika igre zbog toga također pati. Dok se u singleplayeru i Zombie modu još to može prežvakati, kod kompetitivnog igranja igrači ipak teže kvalitetnom i naprednom gameplayu. Nema više mountanja oružja, nema otvaranja vrata, kvalitetnih animacija,
efektivnog kretanja, a fali i varijacije između oružja.

Čini se kao da je sve ono dobro što je Modern Warfare donio, Black Ops sada hladno bacio u vodu. No, drugačije ili, nazovemo to, starije ne mora istovremeno biti loše. Gameplay je još uvijek fluidan i jako zarazan. Osjećaj napucavanja i dizanja oružja također je zadovoljavajuć. Drago nam je da se Treyarch nije odrekao baš svega te da se i ove godine vraća popularno tuniranje oružja koje je sada čak detaljnije i zahtijeva od vas više grindanja nego ikad. I tu dolazimo do dva najveća problema ove igre, a to su sporo levelanje oružja i agresivan skill based matchmaking.

Da biste jedno oružje digli do maksimuma i jednog dana ga prenijeli u Warzone, trebat će vam godine provedene u samoj igri. Za kamuflaže koje su također standardni dio toga nećemo trošiti dodatne riječi jer situacija je slična i apsurdna. Vjerujemo da je ovo nepotrebno rastezanje i otežavanje levelanja usko povezano sa skorom implementacijom vašeg naoružanja u free-to-play Warzone. Ako ćete jednog dana htjeti biti ravnopravni u Warzoneu, doslovno ste primorani kupiti ovu igru kako biste danonoćno dizali vaša oružja. Taj je potez već i prije izlaska igre bio očekivan jer je na sličnom sistemu počivao i prošlogodišnji Modern Warfare.

No dodajte tome nemoguće agresivni skill based matchmaking (SBMM) i volja za igrom upravo vam je umrla. Naime, Cold War kao i nekolicina današnjih kompetitivnih igara ima implementiran poznati SBMM. Problem je u tome što je taj sistem u ovom naslovu izgleda dosegnuo novu razinu jer svaki meč koji igrate izgleda kao finale nekog novčanog turnira. Ako ste imalo dobri u multiplayeru, igra će vas automatski kazniti i stavljati u nemoguće lobbyje te zagorčati život vama i vašim suigračima. Tako da ako ste smatrali da je stari engine najveći neprijatelj igre, grdno ste se prevarili.

Je li dobar ili nije?

Budući da smo s enigneom počeli, s njime ćemo i završiti. Zastarjele mehanike fluidno se odrađuju, a grafički detalji, pogotovo u singleplayeru, krase i savršeno dočaravaju atmosferu i lokacije u kojima se nalazite. Vrući napalm Vijetnama ili hladne šume Sibira iznenadit će vas svojom kvalitetom prikaza. Sve tome pripomažu dodatne opcije ray tracinga te fluidno kretanje u 120 fps-ova na boljim PC-jevima ili konzolama nove generacije. Cold War jedna je od igara koja i s otpisanim engineom radi čuda na novoj generaciji.

Zvuk oružja, iako je autentičan, ponekad je malo čudan. No, zato glazbena podloga ove igre ne razočarava. Na repertoaru su se tako našli poznati hitovi iz tog doba koji fenomenalno doprinose samom ugođaju. Dodatno zadovoljstvo dobit će i PlayStation 5 igrači jer igra podržava haptičku vibraciju te adaptivne okidače (triggere). U napetim situacijama ćete preko Dualsensea osjetiti kako vašem liku srce pojačano kuca, a adaptivni triggeri pružat će određenu otpornost i vibraciju ovisno o oružju koje koristite.

PlayStation je osim ovoga dobio i ekskluzivan Onslaught Zombie mode na godinu dana te brže levelanje oružja. S ovom odlukom vjerujemo da ni PlayStation igrači nisu pretjerano oduševljeni jer developeri bespotrebno navlače gnjev vjernih igrača.

Jedan korak naprijed, dva nazad

Već prema odigranoj beti i procurenim informacijama znali smo da će Cold War donijeti puno problema u uspješan serijal. Nismo se prevarili jer se svakim danom to sve više osjeti. Međutim, vrijeme liječi sve rane, pa bi tako moralo biti i s ovom igrom jer nas čeka puno besplatnog sadržaja u narednim mjesecima.

Dolazit će tako nove mape, oružja, modeovi, skinovi itd. Sve to obogatit će igru, a možda i popraviti određene boljke koje smo naveli u recenziji. Na temelju dosadašnjeg iskustva, ne možemo ostati oduševljeni i smatrati ovogodišnji Call of Duty uspješnim. Stari konj uspio je otrčati počasni krug, ali pod koju cijenu?!