Predrasuda je prva, pepeo druga, a kapa treća ključna za uvod u recenziju. Sigurno nisam jedini koji će se nakon igranja Dead Islanda 2 obilato posuti pepelom i ponovno izvući pouku o predrasudama prema nečemu/nekomu koga nisam prethodno upoznao.

Dead Island 2 prošao je devet, a možda i više krugova razvojnog pakla. Razvoj igre počeo je prije više od 10 godina. Prvi trailer prikazan je 2014., od projekta su potom odustali Yager Interactive, Sumo Digital i Techland (koji je u međuvremenu izbacio dva Dying Lighta). Priče poput ove u 90% slučajeva nemaju sretan kraj, obično rezultiraju zatvaranjem studija i otkazima na sve strane. Ali Dambuster Studio je s Dead Islandom pokazao da može prevagnuti i na drugu stranu, stoga mu možemo i moramo skinuti kapu do poda.

Na nesreću tisuća zombija koje ćete pržiti, mučiti, komadati i raznim otopinama namakati, Dead Island 2 je priča o jednostavnosti postojanja bez nepotrebnih modernih gluposti koje opterećuju hrpu današnjih naslova. Primjerice, nema stealtha, developeri su takav način igranja ostavili nekim drugim igrama. Dead Island 2 ne pokušava biti nešto što nije i stavlja fokus na bitno – zabavu i igrivost. Ne pokušava prodati priču o velikim ljubavima i borbama frakcija za prevlast nad komadićima teritorija. Za razliku od mnogih igara slične tematike, u prvom planu su zombiji, a ne ljudi.

Dead Island 2 je prepun crnog humora, krinđastih likova, klišeja i dijaloga koji bi u drugim igrama djelovali isforsirano. Ovdje želimo još više „tupastih“ članova nabildanog bratstva s Venice Beacha, ušlagiranih likova s Beverly Hillsa te wannabe glumaca i streamera s Bel Aira. Frustrira (u pozitivnom smislu) koliko Dead Island 2 može biti jednostavan i tupast, a opet toliko igriv, zabavan i dubokouman. Siguran sam da će malo stariji igrači primijetiti satiru na današnje digitalno društvo, streamere i njihova „energetska“ sponzorstva.

Ja nisam jedan od onih koji tvrdi kako su prošla vremena bila bolja i da je danas sve loše, no Dead Island 2 je u ovo moderno vrijeme uspio ostati svoj – „old skulovski“ nevin i neiskvaren, do bola zabavan, nepretenciozan i igriv. E da, i pazite sad – nije open world. Svijet je podijeljen na zone/regije koje pružaju odličan omjer istraživanja i linearnog otkrivanja priče..

Krindžanje

Na početku, igra pruža odabir jednog od šest likova s kojim ćete igrati do kraja igre. Svaki od njih ima specijalne napade i sposobnosti, no vjerujem da ćete, kao i ja, birati lika više po pitanju karaktera, a manje po sposobnostima.

Svi su bitno drugačije okarakterizirani i na prvu djeluju iritantno, pa ćete vjerojatno odabrati onoga koji najmanje živcira. Ali kasnije ćete shvatiti da se vaš lik, kao i svi drugi, savršeno uklapa u viziju humorističnog, snobovskog i crnim humorom prožetog LA-a. Teško mi je povjerovati da to pišem, ali na kraju mi je žao što moj odabrani protagonist nije češće komentirao događaje na ekranu. Nemojte očekivati govore kakvima bi se ponosio Ciceron, nego baš suprotno. Pripremite se za puno “koga briga i daj mi da ubijem sve” komentara, ali na smješniji način nego sam ja napisao.

Nakon što odaberete lika te se ukrcate u avion za koji će vas odvesti u bolji život, logično je da se on sruši. Jedan ste od rijetkih preživjelih, zajedno s razmaženim elitističkim derištima Beverly Hillsa. Na sreću, igra se ne libi ubiti nikoga, pa pola njih biva pojedeno, a vi shvaćate da nekim čudom ugriz zombija na vas ne djeluje. Ako vam ovo zvuči poznato, niste jedini. Vi, nesebični i dobri kakvi jeste, radosnu spoznaju biste vjerojatno željeli podijeliti s vlastima koje će od vas izvući lijek za čitavo čovječanstvo, ali vašeg lika nije briga. On se samo želi dobro zabaviti i usput dekapitirati tisuće zombija.

Priča kao takva je do jedne mjere i zanimljiva, ali nije nešto zbog čega ćete pamtiti Dead Island 2. Od same priče zanimljiviji su likovi koje ćete upoznati kroz glavne i sporedne misije. Djelomično sam ih već opisao iznad, ali zamislite na jednom mjestu razmažene bogataše, wannabe glumce, ušlagirane pjevače, napušene znanstvenike, sobaricu koja je sve samo ne to, starlete te članove bratstva čiji IQ ne prelazi 55. Sigurno vam opisane skupine društva zvuče naporno, i one to često jesu, ali da ih nema, Dead Island 2 bio bi jedno blijedo iskustvo. A da vam ne kažem koliko često će vas nasmijati gluposti nekih od njih te nebuloze koje će vam zadavati.

Dead Island 2 donosi 33 sporedne misije koje vrijedi odigrati. Ako ništa drugog, da upoznate streamera koji je odlučio ostati to što jest i u zombi apokalipsi. Nagrade i loot motiviraju na igranje, a naravno da se među njima pronašla i dobra porcija fetch questova, no na kraju dana, nagrada je uvijek bolja od možebitne frustracije. Količina sporednog sadržaja ne djeluje naročito mnogo, međutim, pozdravljam ovakav pristup. Ne mora svaka igra biti open world te nuditi beskonačno otvorene svjetove prekrcane sadržajem. Dead Island 2 ima sadržaja taman dovoljno da vas ne ubije pretjeranom količinom poput nekih drugih igara.

Pritom Dead Island 2 nije kratka igra. Ja sam se zaustavio na 28 sati igranja, a nisam završio sve. Nisam očistio sve regije te je ostala hrpa neotključanih sefova i prostorija koje bi vrijedilo istražiti. Generalno, mogu zaključiti da sve mimo glavnih misija se isplati igrati.

Hrpa zombija = zabava

Same lokacije su iznimno detaljne, na svakom koraku primijetit ćete količinu detalja i truda uloženog od strane dizajnera. Posebno se to očituje u raskošnim vilama Beverly Hillsa, nekoć domova holivudskih zvijezda, a danas napuštenih bazena, opreme za partijanje, barova, sauna, teretana, luksuznih automobila te polugolih žena koje su, doduše, sada polugoli zombiji. Protuteža predivnim i prostranim vilama su kanalizacije od kojih ne možete pobjeći u ovakvim igrama. Srećom, više je šarenih i veselih lokacija.

Pritom je svijet dizajniran na način da sve bude skladno. Znat ćete što napraviti kada naiđete na lokve benzina ili vode. Kombinacije s vatrom ili strujom su smrtonosne, a veliki užitak je namamiti hordu od 20-ak zombija u jednu od takvih zamki. Izvucite akumulator iz napuštenog vozila, srušite rasvjetni stup i pustite ih da se prže. Dead Island 2 nije prva igra koja će takvim rasporedom elemenata navoditi na određeni način igranja, ali je zato igra u kojoj su zombiji napravljeni baš na način da ćete željeti izrabljivati takve “poklone” developera.

I tu dolazim do zvijezda Dead Islanda 2 – zombija. Glupi su, mutavi, nemaju taktiku te jurišaju na vas kao da nemaju mozga. Kad i nemaju. Nećete bježati od njih, mame vas da ih iskomadate. Gnječite, palite, šokirate strujom… A kakva je tek milina lomiti im čeljusti u slow motionu. Ali svo to oduševljenje stiže tek kada nakon jedan-dva troma i traljava sata, dok ne dođete do boljih oružja i perkova. Tada Dead Island 2 postaje poezija ubijanja zombija.

U svakoj zoni obavezno otključavajte klupe za nadogradnju oružja. Pokazat će se iznimno bitnim kroz igru.

Za razliku od originala, nastavak donosi bogatiji roster bezmozgovnih mutavaca. Diljem Los Angelesa, željet će vas gricnuti 20 osnovnih i 11 predatorskih verzija. Neki su mršavi i brzi, pa im morate lomiti noge kako biste ih zaustavili, drugi su ogromne i spore mrcine, a treće pak krase otrovni ili električni prištevi koji rade enormnu elementarnu štetu. Sve ih krasi ista odlika. Uporni su. Kada im odrežete neki od udova, neće stati. Čak i kad ih ostavite bez obje noge, nastavit će puzati do vas. Komične su situacije kada im dekapitirate po nogu i ruku, pa takvi “bagavi” brzinom puža krenu na vas.

Nisam zagovornik nasilja, ali u Dead Islandu 2 strašan je gušt mučiti zombije. Kako ćete ih dovršiti? Skidanjem glave? Ili pak specijalnim napadom koji lomi tlo i kosti svima koji se pronađu na putu? Birajte i uživajte. I budite sretni dok to radite, nema u tome ništa loše. Ubio sam ih na tisuće i ni u jednom trenutku mi ih nije bilo dosta. I nećete ih u nekom trenutku željeti zaobilaziti kao u nekim drugim naslovima, isplati ih se farmati zbog dijelova potrebnih za ultimativne perkove.

Klasični fast-travel otključava se nešto kasnije tokom igranja. Na početku morate od regije do regije pješice.

Dead Island 2 jedna je od najkrvavijih i najnasilnijih igara koje možete zaigrati, a u isto vrijeme jedna je od najradosnijih i najšarenijih. Svjestan sam oksimorona, ali tako je. S jedne strane su potoci krvi, organi i lubanje, a s druge strane naš veseli lik i mi koji uživamo u kolinju i bivamo nagrađeni za to. Na površini sve to izgleda jednostavno, i zaista je tako, ali u pozadini je nekoliko razloga zbog kojih ćete uživati u mučenju zombija.

Oružja i RPG

Dead Island 2 kao akcijska avantura iz prvog lica s RPG elementima, veliku pažnju pridaje oružjima i razvoju lika. Nemojte sad očekivati dubinu najboljih i najvećih RPG igara, ali sustav dozvoljava da kreirate lika i stil igranja kakav želite.

Neki od neprijatelja imuni su na struju, vatru, bleed i druge elemente. Budite spremni u arsenalu uvijek imati spremno barem jedno oružje koje radi “čistu” štetu.

Krenut ćemo s oružjima. Ima ih na stotine. Mačete, macole, noževi, buzdovani, katane, mačevi, grablje, vile, bokseri, kandže i palice, a zatim i razna vatrena oružja poput pušaka, pištolja, SMG-ova… Sve ih možete modificirati s hrpom različitih perkova i modova. Ovisno o kvaliteti, moguće je na jedno oružje staviti do tri perka, jedan glavni mod, a jedan već dolazi s oružjima. Perkova i modova ima na bacanje, a potom i oni dolaze u nekoliko razina kvalitete. Neke ćete otključati igranjem glavnih i sporednih misija, hrpa će ih nasumično pasti, a neke od najboljih pronaći ćete u sefovima.

U osnovi, borba je jednostavna, a najviše morate paziti na staminu/izdržljivost. Troše ju napadi teškim oružjima te gameplay mehanike izbjegavanja i blokiranja tuđih napada. Ako uspješno izvedete obranu, otvarate si prostor za one time finishere. Ovisno o načinu izgradnje lika i oružja te s dodatkom kartica, o kojima ću više u nastavku teksta, možete skidati i na desetine glava u par sekundi. Pametnim kombiniranjem perkova i kartica možete relativno lako postati (pre)jaki.

Kao šlag na tortu, u jednom trenutku nastupa rage mode u kojem igrate kao zombi. Ovisno kako ćete razvijati build, moguće je dosegnuti gotovo neograničeno trajanje takvog načina igranja. Nemojte libiti eksperimentirati s raznim kombinacijama. Bitno je znati da ništa nije pogrešno, svaki pristup je zabavan.

I sada stižemo do kartica, koje donose bonuse za gradnju različitih buildova. Nema klasičnog skill stabla. Umjesto njega, developeri su se odlučili na slaganje i kombiniranje karata. Podijeljene su u različite kategorije, ima ih tone i pružaju različite bonuse. Međutim, istovremeno ih u aktivnom špilu možete imati najviše 15. Hoćete li kartice usmjeriti najviše na štetu? Obranu? Na već spomenuti rage mode? Možete ih iznova slagati te igrati kako želite.

Pusti to sve, kakva je grafika i sigurno ima bugova!?

Dead Island 2 sam recenzirao na PS5. U trenutku pisanja, još nije stigla day one zakrpa, ali i bez nje, moram priznati, iznenađen sam koliko je igra tehnički dobro ispolirana. Grafički izgleda lijepo, broj sličica je 90% vremena na konstantnih 60 FPS-a, s padovima tek u najintenzivnijim scenama u kojima sam istovremeno palio, rezao i pržio desetine zombija.

Za zvuk te (nažalost) rijetke glazbene dionice imam same pohvale. Bilo da igrate na Pulse slušalicama ili u kućnom kinu, zombiji se sjajno čuju te pridonose atmosferi. Dead Island 2, usprkos tematici, nije strašna igra, međutim, to na trenutke postaje po noći, kada osluhnete korake zombije-trkače.

Kooperativno igranje je dobro izvedeno, zabavno je i nisam naišao na tehničke probleme, koji su u prvom Dead Islandu bili brojni. Loot se ne dijeli, a karte svaki posebno može ispremiješati na način koji stvara nepobjedivi trio. Kooperativno igranje čini se kao najzabavniji način igranja, međutim, moram napomenuti da ako ste usamljeni vuk, da se Dead Island 2 igra odlično i solo (takvog sam ga većinom i prešao) te ne trebate imati internet konekciju.

Old school – good school?

Je li Dead Island 2 mogao biti bolja igra? Neki će zamjeriti cringe likove, šale i blesavu karakterizaciju likova, dok će neki (opravdano) reći da u ovih devet i više godina igra nije previše drugačija od starijeg brata. I nije. Dead Island 2 je Dead Island, ali puno bolji Dead Island. Generacijski bolji. Ako točno to i tražite, Dead Island 2 je za vas. Za neki veći doseg, a samim time i veću ocjenu, igri nedostaje poneki izlazak iz komfort zone, poneka varijacija ili čak inovacija.

Osobno, nakon svih problema u razvoju, meni je Dead Island 2 veliko, pozitivno iznenađenje na koje gotovo nitko nije bio pripremljen. Da ste me prije koji tjedan pitali treba li nam još jedna zombi igra, odgovorio bih vam da ne. Ali nakon što sam odigrao i uživao u svakoj minuti Dead Islanda 2, mogu se samo posuti pepelom jer sam bio nevjerni Toma.

Dead Island 2 je u suštini jednostavna, old school, pozitivno glupa i ekstra zabavna igra. Krase ju unikatna atmosfera, likovi i dijalozi koji nigdje drugo ne bi prošli dobro, osim ovdje. Na kraju dana, Dead Island 2 je izuzetno igriv i jednom kada zgrabi igrača, ne pušta ga satima. Ne trudi se biti nešto što nije, niti to želi. Dead Island 2 je upravo ono što je trebao biti – krvava, brutalna, zabavna i izvanredno igriva mučionica zombija. Dajte nam još.

Dead Island 2 izlazi za PC, PS4/5 i XONE/S/X u petak 21. 4.