Recenzija | Diablo III – verzija za Switch

Hoće li plameni jezici pakla otopiti Nintendium? Samo je jedan način da saznamo!

Joy-Con sam prvi put držao u rukama prije par mjeseci, a na ekranu je bio dobri, pouzdani Mario Kart 8. Kao i uvijek, pobjeda je bila taman nadohvat ruke, no onda se javi crvena neman, padnete na 10. mjesto, padne pokoja psovka, pa vam možda padne napamet: „Da mi je sad nekoga zaklat.” Ali avaj, trebalo bi upalit drugu konzolu ili tamo neku master race krntiju za išta gnjusnije i krvavije. Oh kako, kako se riješiti svog tog gnjeva prema apsolutno nezasluženim pobjednicima Dugine Staze? Blizzard sada nudi odgovor na taj vječni problem i na Nintendovoj uzdanici.

Svi sastojci zdravog jutarnjeg obroka.

Taj isti Joy-Con sada kontrolira moju čarobnicu u tanašnim dronjcima. Level 1. Ima nabačeno na sebi tonu kozmetike koju Blizzard rado daje odmah bez pardona, na primjer Mercyina krila iz Overwatcha ili kokoš iz Zelde kao mezimca koji skuplja teško stečene pare po krvavom putu. Vlasnik Switcha se odlučio za nekromancera (od milja ga zovemo Max Boner), najnoviju klasu koja na Switchu dolazi u paketu sa svim dosadašnjim nadogradnjama i ekspanzijom Reaper of Souls. A bolja polovica nekromancera se odlučila za već znanu Demonsku Lovkinju. Sjedilo se za stolom, bilo je jutro, treba kave i marende. Svatko ima svog u rukama… Radi li to? Pa, začudo, da. Poprilično dobro.

D3 je i dalje ista igra, sviđalo vam se to ili ne. Sve što znate dosada o trenutnom stanju D3, uključujući napredovanje u sezonama, balansiranje klasa i loota, otkrivanje Riftova, itd. još uvijek vrijedi i na Switchu. Ako ste prije imali prilike igrati (ipak se radi o igri staroj 6 godina), snaći ćete se jako brzo. Ukratko, D3 je sasvim dosljedan hack’n’slash koji ima dovoljno šarolikog sadržaja za svakoga, kako za zahtjevne igrače koji žele izazov tako i za one koji samo žele zaboraviti već spomenuti red shell. Je li najbolji akcijski RPG ikad? Pa, to prosudite sami, no sigurno se isplati barem jednom odigrati, čisto da znate zašto se ekipa toliko naljutila na Diablo Immobile. Pardon, Immortal.

Tamanite protivnike sa sedam različitih klasa i bezbroj itema.

No kako se ta ista igra vrti na Switchu? Probali smo igrati za stolom i na velikom ekranu, skupa i solo, a rezultati su pomalo impresivni. Grafički igra ne odstupa od ostalih konzolaških verzija, koliko god sam buljio u teksture i piksele. U prijenosnom načinu igranja je teško prosuditi je li 30 ili 60 FPS-a, ali se vrti bez prekida i štucanja. Jedini problem kod igranja utroje za malim ekranom je… Pa, mali ekran – iako ima dovoljno prostora za makljažu nasred ekrana, sučelje ipak zauzima dobru trećinu, ako ne i više, prostora po rubovima. No, ako malo zaškiljite tu i tamo, ništa ne sprječava vas i vaše pajdaše da nakon razočaravajućeg derbija ili tijekom obaveznog nedjeljnog šopinga sa suprugama i punicama metnete Switch negdje po strani i riješite jedan Rift. Možda i dva, ako se vaše muževne šape naviknu na dječji Joy-Con. Preporuka: stavite onaj dodatak s trakicom, pomaže. Sve kontrole su dostupne na samo jednom Joy-Conu – uključujući i za konzole ekskluzivni dodge, kojeg napravite kratkim potezom ruke (poput bacanja šešira u Odysseyu, recimo). Jedino što, čini se, nedostaje jest zumiranje kamere, no ne smeta. Liječenje može biti nespretno, jer trebate stisnuti ZR/ZL koji u vodoravnom položaju se nalazi sa strane. Nije grozno kao Monster Hunter pandža na PSP-u (oni koji su igrali, znaju), ali što je tu je.

Grickalice, ekipa i Diablo

Na velikom ekranu je iskustvo već provjereno – baš kao i na ostalim konzolaškim izdanjima, D3 se i dalje najbolje igra sa punim kontrolerom u rukama na kauču. Možda će pisijašima (opet) ključati krv u žilama, ali D3 je stvarno najbolje igrati na konzolama – offline, s grickalicama, s ekipom uživo. U samo sat i pol naš tim od munja i kostura se popeo 17 levela i riješio više bountya po cijeloj Act I mapi u Adventure modu, s guštom. Prošlo je dosta vremena od prvog prolaska, no Diablo je opijum za gamerski narod; nekromancer je za nas bio novina, a čini se da ima i još nekih dodatnih sitnica kojih nije bilo prije koju godinu – Paragon sustav se čini malčice proširenim, ima tu nekih drugih načina za razvoj lika, Riftova, skupljanje kozmetike i nagrada tijekom sezona, pun kufer sadržaja. No, imajte na pameti da za igranje online s drugima vam od sada treba i Nintendo Online pretplata, što i ne možemo baš pozdraviti. Možete sudjelovati u sezoni i spojiti se na Blizzardov Battle.net, biti na rang listama, ali baš igrati online sa bivšim cimerom koji je sad u Irskoj, e, ne može bez plaćanja.

Ono kad se skupi ekipa. Jer Diablo je i na Switchu najzabavniji kooperativno.

Sve u svemu, Switch je dobio još jedan konkretan port hit naslova. Je li vrijedno vašeg novca? Ako niste nikad igrali Diablo 3, ovo je sjajan paket na sjajnoj konzoli. Ako već imate D3 u nekom obliku, razmislite koliko vam je bitno da ga nosite sa sobom. Više igrača se spaja brzo i lako sa kojom god varijacijom Joy-Cona želite, pa ako vam višak Joy-Cona stoji neiskorišteno nakon Mario Partya, možda je tada D3 za vas. Fleksibilnost i pristupačnost je ovdje na prvom mjestu, točno što je D3 i htio napraviti za novu, moderniju publiku Blizzarda. Switch možda ima mobilni čip na matičnoj ploči, ali ovdje nema mjesta za kompromis – radi se o punokrvnom izdanju vražjeg skupljanja leševa, kostura i nepresušnog blaga. Ako malo bolje razmislite, pomalo je nadrealno poslušati Deckarda Caina na Nintendo konzoli, zar ne?

{loadposition recenzija}