Znate, ja inače ne pišem recenzije za pare. Moj pravi posao je profesorskog tipa, a u tom poslu vidite svakakve sastavke i učeničke projekte. Pristojan broj tih sastavaka je prepisan ili složen na način da oponaša neki pametniji tekst; kopiraju cijele rečenice, uzimaju bitne, dobrostojeće riječi poput efficient ili exemplar bez da znaju što zapravo znače i kako ih pravilno iskoristiti. A opet, moraš dati dobru ocjenu jer su se ipak potrudili s materijalom kojeg su nabavili.
Eden Tomorrow počinje sa takvim prožvakanim ali solidnim materijalom: srušila vam se letjelica na pustinjskom planetu, nemate sjećanja i morate se snaći kako i što dalje. Newton, mali simpatični robot koji je ujedno i pomalo suha kopija Valveovog Wheatleya, vam je jedini pomoćnik i društvo. Newton procijeni da je najbolje krenuti u smjeru jedne misteriozne građevine par kilometara dalje, pa kud puklo da puklo. Dalje u priču ne idem, jer iako ne nudi nešto pretjerano novo ili originalno, ima par trenutaka koji ipak dokazuju da je truda i volje išlo u stvaranju ovog svijeta.
To mi zvuči poznato
Svijet je na prvu možda najbolje opisati kao posvetu Herbertovom Arrakisu. Čudne i opasne životinje, paklena klima, nedefinirani ostaci nečega možda inteligentnog pod dinama… Na trenutke sam imao i dojam kao da sam u jednim od Myst svijetova, a to mi je dodatni plus. Nikada niste na jednoj lokaciji predugo, stalno se krećete prema svom cilju, pa eventualni mali nedostaci poput lošijih tekstura ili manjka detalja ne dolazi do jačeg izražaja. Jednako tako, baš zato jer se radi o igri nižeg budžeta, na trenutke je stvarno iznenađujuće koliko dobro neke scene odrade svoj posao da vas ubace u okruženje. Pozadinski zvukovi i efekti su bolje kvalitete, ali generična glazba od svega par orkestralnih holivudskih skladbi vas često zna izbaciti iz takta. Glasovna gluma je tako-tako: Newton je pomalo naporan, ali mislim da je to više zbog šarolikog prijevoda s njemačkog na engleski nego išta drugo.
Kroz niz lokacija i situacija morate rješavati razne probleme kao par skupa s Newtonom – često puta ćete preuzimati direktnu kontrolu nad robotićem koji je puno brži i sposobniji od vaše ljudske ljušture. I vi i Newton možete skenirati okoliš za korisne predmete ili artefakte, ali Newton može gurati predmete zvučnim valom, dok vi možete hakirati terminale i popravljati tehnologiju. Newton može svugdje letjeti i ulaziti u uske prostore. Sve skupa, igru prođete otprilike u jednakom omjeru kao čovjek i kao robot.
Alfa verzija
E sad, to zvuči na papiru kao plodno tlo za razne kombinacije mozgalica i zavrzlama, ali ne mogu reći da je potencijal iskorišten do maksimuma. Kroz cijelu igru se provlače velike ideje koje ostanu tamo negdje u pozadini, na brzinu spomenute i odmah zaboravljene. Primjer: u jednom trenutku trebate navesti jednu čudnu žirafu (?) do jednog generatora. Skužite kako s Newtonom to odraditi i dobijete osjećaj kako je to samo uvod u slijedeću razinu – ali ne – nikakva druga žirafa se više ne pojavi, niti se ista mehanika vrati nazad na drugačiji način. Cijela igra je samo niz jednostavnih problema koji se ne ponavljaju i ne nadograđuju. Je li to dobro ili loše, ne mogu procijeniti.
Jedina ponavljajuća mehanika jest skupljanje baterija s Newtonom da pojača svoj zvučni val i uništi prepreku na putu. Uvijek je isti proces: morate opsesivno tražiti tri baterije negdje skrivene po širokom prostoru. Tu i tamo bude nekih sitnih digresija tijekom traženja ili ste vremenski ograničeni, ali zapravo se radi o loše odrađenoj hidden object igri u šturom 3D prostoru bez pametno postavljenih naznaka kuda i gdje. Van toga, druga mehanika je popravljanje strojeva što je predstavljeno kao jednostavna logička slagalica koju ćete riješiti isti čas kad vam se prikaže. Nevažno i nervirajuće.
Vrlo prolazno
Usprkos spomenutim manama, Eden je ipak dovoljno vrijedan vaše pažnje kao VR naslov. S tehničke strane Eden ne donosi ništa spektakularno u prezentaciji, ali nema nikakve greške u izvođenju ili nespretna sučelja. Jednostavno se igra običnim Dualshockom i nikad ne ide u naporne vode. Igra je svjesna što može pokazati u VR-u i zna iskoristiti prostor kad treba, samo nikad do te mjere kao velikani s kojima se ipak želi usporediti.
Mislim da je bitno napomenuti kako je Eden prvi igrivi naslov male njemačke tvrtke Soulpix. Ljudi su inače radili „samo“ 3D animacije i reklame, stoga ni ne čudi da im prvi izlet u igraći svijet nije ispoliran do kraja. No, za VR nije lako raditi, a Eden Tomorrow može poslužiti kao odskočna daska za buduće projekte. Ako možete prihvatiti nešto jeftiniju produkciju i nekoliko napornih dijelova, dobit ćete pristojnih par sati putovanja na dalekom planetu. Jednostavne zagonetke u zanimljivom paketu za pristojnu cijenu – za zagrižene VR korisnike nije uopće loše. Demo je dostupan, probajte, ništa vas ne košta.
Eden Tomorrow recenzija
