Pripremite se za avanturu poput ni jedne druge. Dok putuju kroz razne očaravajuće svjetove, mađioničari-početnici Bobby i Penny našli su se zaglavljeni između dimenzija. Vaš zadatak je pomoći im da se izbore za povratak u vlastitu dimenziju i vrate Čarobnu knjigu.
Uz zaraznu glazbu, šarmantnu umjetnost iz starog vremena i komediju bez prestanka, Enchanted Portals je kooperativni 2D platformer koji će vas držati na nogama. Bilo da igrate solo ili s prijateljem, magija nikada ne prestaje, a radnja je uvijek brza i hirovita. “Pridružite se Bobbyju i Penny u njihovoj potrazi i pogledajte kamo će vas avantura odvesti!”, ovako otprilike zvuči službeni opis igre, šarmantno i zabavno, ali Enchanted Portals nije baš takav.
Cuphead s mađioničarima
Ako ste igrali Cuphead odmah pri pokretanju Enchanted Portals proći će vas éjà-vu. “Pa ovo je cool, izgleda identično, gameplay je identičan, mora da imamo hit”, pomislit ćete. Onda pokrenete igru i već po uvodu vidite da to nije ta razina. Nema animacije, uvod je nekoliko slika po nekoliko sekundi, a priču si morate složiti sami.
Izostanak bilo kakve animacije nebi bio problem da su, primjerice, napravljene u stilu starih nijemih filmova gdje likovi gestikulacijama, mimikom i pokretima pričaju priuč. Ovdje, međutim, osim pozadinske glazbe nema glasova, nema dijaloga, nema teksta, ni ičeg drugog što bi moglo sugerirati radnju. Samo slike. Ok, šteta, ali idemo dalje, mora da je gameplay vrhunski? Nažalost, nije.
Uvodni tutorial je… nagađate – još slika koje zapravo ništa ne objašnjavaju. Nakon što samostalno polovite kontrole, dolazite do prvog neprijatelja, kojeg upucate, ali ništa se ne događa. I tako u mojem slučaju to je potrajalo 10-ak minuta. “Jesam li toliko glup? U čemu je kvaka”, pitao sam se, dok konačno nisam sam ulovio da postoje tri vrste municije. Plava, zelena i crvena. Uvod to nigdje ne pojašnjava.
Zelene neprijatelje pucate zelenom municijom, crvene crvenom… U redu, to je jasno, idemo dalje. I dolazimo do ciljanja koje je jako loše izvedeno, a uspješno naciljati nekog je poduhvat. Naime, neprijatelji lebde oko glavnog lika u svim smjerovima, a vi možete ciljati samo u otklonima od po 45 stupnjeva. Kada jednom i shvatite da postoji lock-on tipka, ni ona ne radi najbolje. Ne znam koga ona locka, ali neprijatelje sigurno ne.
Težina se u igri Enchanted Portals svodi na kombiniranje municije. Dok se boje protivnika izmjenjuju, morate mijenjati i municiju, a svaka izmjena pauzira glavnog junaka na sekundu. Upravo u toj sekundi izgubite pola zdravlja, što je umjetno stvoren izazov koji nije baš zabavan ni maštovit. Gameplay petlja tako se svodi na kombinaciju skakanja, pucanja i zamrzavanja, dok su iznad vas neprijatelji, a ispod dinamične prepreke, Enchanted Portals je noćna mora.
Igra je teška čak i uz dash, koji je za razliku od ostalih mehanika čak i koristan, ali i on ima cooldown, baš kao i blokiranje napada. Uz loše kontrole, treba izdržati do bossa s barem pola zdravlja kako bi imali iole šanse. Šefovi imaju dvije ili tri faze, a health barova u boss bitkama nema. U prvoj fazi obično je cilj preživjeti i napadi nemaju nekog smisla, a udarate u drugoj i trećoj fazi.
Osim akcije, tu su i platformerski djelovi, koji su jednako ispodprosječni. Likovi nemaju težinu, svaki skok ima onaj floaty osjećaj, pa je pogoditi platformu poprilično nepotrebno otežano. S time da, ako vas uslijed skoka pogodi neprijatelj, gubite momentum i padate.
Enchanted Portals može se igrati u društvu još jednog igrača, ali akcija se odvija na istom ekranu. Dakle, nema split-screena. Kamera uvijek prati glavnog igrača (za kojeg god da igra zaključi koji je), a ako drugi igrač zaostane ili ubrza, izaći će iz ekrana, što brzo rezultira pogibijom. Takav način igranja jednostavno ne funkcionira i brzo ćete odustati od istog.
Rubber Hose
Vizualno, Enchanted Portals pokušava imitirati popularni Rubber Hose stil iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Ako ste kojim slučajem gledali Felix the Cat, Betty Boop i druge, onda otprilike znate što vas očekuje. Ne mogu reći da je vizualni stil loš, prosječan je, ali izgleda lošije u pokretu.
Problem leži u tome da su kulise pozadine učitane na način da se ponavljaju od početka do kraja levela, što je naporno za igranje, a onda ovo lijeno rješenje i kvari ukupan vizualni dojam. Već nakon nekoliko minuta teško je gledati jednu te istu pozadinu. Neke grafike lijepo su nacrtane, ali kada su leveli toliko jednolični, gube smisao.
Zvučna pozidna je solidna. Malo jazza, malo bluesa, ali je glazba iz nekog razloga prigušena, a na slušalicama su svi zvukovi općenito dodatno prigušeni. Ne pomaže čak ni igranje s postavkama. Rezultat je uvijek isti. Možda je do review kopije, pa se ispravi day one zakrpom? Tko je toliko hrabar da kupi igru, neka nam javi.
Miss and miss
Bez obzira na to što Enchanted Portals traje kratko, oko 7 sati ako ste loši kao i ja, te usprkos šarmu, ja ovu igru ne mogu preporučiti nikome. Osim ako je pronađete na velikom sniženju. Pa možda čak ni onda, budući da se jako loše igra. Dok je izazov u Cupheadu stvoren na zanimljivim temeljima, ovdje je fabriciran lošim kontrolama i polovičnim kretanjem. Enchanted Portals je, nažalost, jedno blijedo i monotono trčkaranje od bossa do bossa kulisom jako lošeg kazališta.
Žao mi je, jer veliki sam ljubitelj inovativnih indie igara, ali Enchanted Portals to jednostavno nije. Dok još uvijek traju ovi topli ljetni dani, ovu igru preskočite, a ušteđeni novac potrošite na neku bolju igru. Ova godina ih je prepuna.
Enchanted Portals recenzija
