„Fade To Silence je survival RPG smješten u hladni i smrtonosni svijet post-apokaliptične zime. Vi preuzimate ulogu Asha, prirodnog, ali mučenog vođe, istražujući post-apokaliptičnu smrznutu pustoš, skupljajući resurse potrebne za uspostavljanje utočišta za opstanak. Nestajanjem zaliha, jednostavni zadaci kao što su nadogradnja opreme i sakupljanje materijala zahtijevaju trenutnu ekspediciju kako bi se sakupile potrebne stvari. U potrazi za materijalima za preživljavanje, igrači moraju putovati ogromnim teritorijem u kojem ćemo susresti Eldritch čudovišta i najvećeg neprijatelja – neumoljivu zimu.
Uz konstantno smrzavanje, najveća prijetnja nam je mećava. Ako vas iznenadi, za opstanak je potrebna svaka vještina, odlučnost i sreća. “
Nažalost, gore navedeni tekst nije moj osvrt na igru već jednostavno preveden tekst s njihove stranice (koristeći Google Translate i mrvicu mozga) koji vas možda može nagnati da potrošite tih 40 ojra). U današnje vrijeme previše „pušimo“ marketinške fore od izdavača i developera, kupujemo early access igre i pravimo glupe poteze kao recimo pre-purchase igara gdje prilikom istog dobivamo bonuse, skinove ili DLC-e. Ali nije uvijek takva situacija. Ponekad, ali stvarno ponekad, u rudniku punom ugljena pronađemo onaj jedan dragulj. Taj dragulj dame i gospodo nije Fade To Silence. Vrijeme je da počnemo sa pravom recenzijom igre koja može konkurirati Skyrimu po količini bugova.
A gdje je pečat?
Fade to Silence počinjemo u ulozi našeg protagonista Asha koji se nakon „smrti“ budi u grobnici, gdje ga prati zao glas u glavi. Taj zli glas će vas pratit kroz ostatak igre i nagovještavati nevrijeme, napad na bazu i ostale događaje. Izlaskom iz grobnice počinje loš combat tutorial u kojem se mora poraziti nekoliko čudovišta kako biste spasili Ashovu kćer, Alice. Ona je naravno dijete koje voli sve što vole i druga djeca, a to je vršiti pritisak na roditelje. „Piški mi se, kaki mi se, gladna sam“, reče naša mala Alisa u zemlji čudesa, šalje svog oca na ono što unutar 15 minuta postaje najdosadnija stvar u igri – skupljanje materijala.
Igra u početku djeluje zabavno i na prvu vas može zavarati da je vrlo teška, ali iza blijedog zastora stoji repetitivni grind koji će vas tjerati sate i sate da skupljate materijale. I to bi bilo sasvim u redu da sve mehanike ove igre funkcioniraju onako kako treba. Igra ima vrhunsku ideju, ali sve je to to jako loše izvedeno. Scavenging iliti sakupljanje vam se svodi na to da siječete drveće sjekirom, kopate rude pijukom te lovite jelene lukom i strijelom. I da, jedina životinja koju možete loviti je jelen, jer očito je samo jelen preživio apokalipsu.
Resursi su pak ograničeni te se nakon trošenja više ne obnavljaju. No, što mi točno sakupljamo? Kad sasiječemo drvo, loot koji pada nije isključivo drvo već nekoliko komada drva te hrpa kontaminiranog drveća kojeg samo companion koji ima tu vještinu može preraditi kroz crafting. Ash je potpuno beskoristan u tom pogledu sa svojim basic craftingom pomoću kojeg je nemoguće preživjeti na duge staze. Tu vidim veliki problem. Igru se reklamira kao pravo survival iskustvo, a sve unutar igre ovisi o tome koliko imate NPC-a koji craftaju za vas (i koliko imate volje izdržati s tim istim crafting sistemom koji uopće ne funkcionira kako spada). I da je bar tu problemima kraj! Sav crafting koji izvode vaši drugari se radi tako što prvo morate imate pripadajuću zgradu za crafting koju može graditi samo NPC koji ima tu vještinu za gradnju. Ali da barem tu završavaju problemi! Tajmer za crafting je potpuno beskoristan jer nije bitno što sam ja stavio postavio Jina da gradi kućicu, on je odlučio da će se 13 dana šetuckati po kampu dok dnevno troši hrpu mesa i drva.
Svu opremu, napitke, oružja i apsolutno sve ostalo se samo i isključivo može napraviti tako što će vam je jedan od osmero NPC-a to napravitI, ako će mu se dati. Ja stvarno ne znam što su konzumirali ovi iz Black Forest Gamesa zadnjih godinu i pol dana. Možda su imali super ideju, ali su ju jako loše realizirali. Ova verzija igre koju ja igram je review kopija. Dobio sam listu problema koja će biti riješena po „izlasku“ igre, ali niti jedan od tih problema nije bio loš crafting sistem, beskorisnost NPC-a i užasan sistem borbe.
Kad smo kod toga, da vas upoznam s Ashom i njegovih osam deprimiranih pokemona. U prijateljski nastrojenom paklu na putu će vam se, ako to dopustite, pridružiti: Jin, Vic, Rhys, Ryme, Tua, Ezra, Gani i Issa. Postoji šest vještina: construction kojim se prave zgrade, occultism kojim se prave napitci ili magični predmeti, metalworking kojim se obrađuju rude, prave sječiva i oklopi, woodcutting kojim se obrađuju drva, hunting kojim se obrađuje meso, i craftmanship koji se koristi za torbu većeg kapaciteta i sl.
Svaki NPC ima 3 vještine od kojih svaka ima Adept i Expert nivo težine. Svi bolji predmeti i zgrade zahtijevaju Expert nivo vještine, a on se postiže tako što jednostavno prođe određeno vrijeme u igri. I to bi bilo super da postoji negdje nekakav XP mjerač ili tajmer ili bilo što što vam može pokazati ili vam dati naznaku kako taj NPC napreduje. Ali ne! Morate se stalno vraćati u svoj hideout, izlaziti i ulaziti nakon što odmorite nekoliko in-game sati i čekati da se pojavi marker da obavite razgovor s vašim drugarom, a za svako odmaranje trebate drvo. I to se sve pretvara u jedan dugačak, dosadan proces.
On (ili ona) u tim razgovorima otvaraju svoju dušu i nakon nekoliko razgovora to kulminira istinom gdje oni sebe prikazuju kao čudovište koje je u jednom trenutku tokom apokalipse napravilo nešto loše. Tokom tog finalnog razgovora taj NPC doživljava katarzu i otvara sav svoj potencijal, postajući ekspert u svojim vještinama. Od njih osam, šest je skoro svaki put bilo na drugoj lokaciji unutar nekog zida ili poda te nisam mogao obavit taj glupi razgovor dok nisam desetak puta upalio i ugasio igru
Bube su u điru
Sama igra se rušila svakih nekoliko sati igre. Svakih dvadesetak minuta igrač bi zapeo na mjestu sam od sebe, a dok je igra radila automatsko trčanje, ono se samo od sebe gasilo. Mislim da ste shvatili da sam jako nezadovoljan ovom igrom. Moje nezadovoljstvo generalno proizlazi iz toga da ova igra ima toliko potencijala, ali jednostavno nije proizvod koji sebe može kategorizirati niti kao dobro RPG iskustvo, a još manje kao survival. Količina bugova je jednostavno abnormalno visoka.
Uz sve to, ne mogu reći da se nisam uopće zabavio. Od 36 sati igranja koje sam nabio u tri dana, sigurno sam se zabavio desetak sati, završio priču, riješio 96% achievementa (43/45), izgradio sve zgrade, dostigao katarzu sa svima te svog lika unaprijedio najboljom opremom. Jedino što mi je preostalo su nekoliko blessed shardova koji nažalost ne pridonose baš previše te nekoliko video isječaka iz sjećanja koji su mi se zbugali nakon što sam završio priču. Grafički je igra poprilično lijepa, vrti se u stabilnih 60 FPS-a i zna svako toliko pri teleportiranju imati mali pad u frejmovima, ali sve je to skroz stabilno.
Igra ima potporu Ansel tehnologije i već sam okinuo nekoliko brutalnih UHD screenshotova kojim ću našem lokalnom lektoru FichiLegendu prebukirati Google Photos račun koliko su masivne. Zvuk čudovišta i okoline je savršen, dok je prateća muzika slaba. Onaj sablasni zvuk kao da će vas nešto ščepati iza kuta se sam od sebe pojavljuje dok ste u bazi i nakon što ga dvije tisuće puta čujete postaje lagano naporan.
Nakon ovog ultra dugačkog ranta, vrijeme je da vam „kratko“ i detaljno predstavim mehanike koje vas prate tokom igre. Osim što možete skakat, vaš lik posjeduje Health i Staminu. Stamina se brzo troši, ali i brzo regenerira. Zdravlje se može regenerirati putem odmaranja ili pomoću napitaka. U slučaju da niste u zaklonu tokom mećava vaše će se maksimalno zdravlje početi naglo smanjivati kad vam se igrač počinje smrzavati a to je vidljivo putem ikonice koja se puni ovisno o tome koliko ste dugo na hladnim temperaturama.
Maksimalno zdravlje se može regenerirati nazad putem odmora, napitcima ili poslije smrti. Smrt je limitirana u ovoj igri te postoje predmeti koji se kasnije mogu craftati i daju vam jedan život. Isto tako, te predmete nalazite nakon što osvojite novu bazu, koja vam pritom postaje teleportacijska točka na mapi te ubijanjem Crushera, najjačeg protivnika u igri. U tim bazama otključavate i posebne bodove koje možete kasnije iskoristiti u slučaju da iskoristite sve živote te vam daju prednosti u novoj igri.
Posjedujete i Inner Vision, koji možete upaliti, i pokazuje vam sve predmete u blizini s kojima možete vršiti interakcije. Možete se boriti pomoću sjekire, pijuka, mača te luka i strijele. Postoje tri razine upgradea oružja i oklopa te nekoliko vrsta strijela koji variraju od primitivnih drvenih strijela pa sve do eksplozivnih. Najjaču vrstu eksplozivnih strijela nisam uspio craftati zato što, nažalost, netko od developera nije shvatio da za crafting 12 super eksplozivnih strijela treba 960 in-game sati!
Tko se mača lača lakukarača
Sama borba je jednostavna, imate lagani udarac kojeg možete nekoliko puta nastaviti te heavy udarac kojeg čudovišta ne mogu blokirati. Blok smanjuje štetu koju primate, a ako blokirate točno kad ćete primiti udarac napravit ćete parry, dezorijentirati neprijatelja te mu zadati veliku štetu. Sama borba je jako blesava i jednostavna, sva čudovišta imaju paletu napada koju samo ponavljaju. Čim shvatite što čudovište radi možete plesati oko njih jer vam ništa više ne mogu. Ubio sam sve Crushere u igri i niti jedan nije predstavio problem. Sa samo dva napada, od kojih je samo jedan melee, najveći protivnik u igri postaje običan papak jer mu svaki udarac možete izbjeći koliko su tromi.
Svaka zona ima jednu bazu koju možete osvojiti i time dobivate mogućnost teleportiranja. Kako biste osvojili bazu potrebno je uništiti corrupted nestove oko baze i poraziti čuvara. U početku se krećemo pješice dok ne spasimo prva dva vuka prilikom čega otključavamo mogućnost kretanja sa saonicama. Broj vukova se može nadograditi do maksimalnih šest prilikom čega dobivamo vrlo brze saonice. Šteta pa saonice zapinju za apsolutno sve, prilikom čega morate saonice prebaciti negdje drugdje putem markera koji jednostavno nema dobar pathfinding i ne dopušta vam prebacivanje saonica na 90% terena. Ponekad sam znao trčati u krug i samo lupati po tastaturi dok ne pronađem onaj jedan piksel gdje će konačno igra dopustiti da prebacim saonice.
Osim čudovišta i blesave mećave, u igri postoji gigantski leteći mini planet koji ide okolo i pušta velike projektile smeća da padaju po vama, a možete ih izbjeći tako što ne stojite u crvenom krugu te će svakih nekoliko sati vaše naselje napasti horda neprijatelja. U početku je to nekoliko čudovišta, no kasnije ih dolazi sve više i više. Za obranu postoje zidovi koji se mogu izgraditi i nekoliko puta unaprijediti te na njih možete staviti dvije vrste balista. Za sad me niti jednom nisu uspjeli poraziti, ali pretpostavljam da nakon zidova kreću na ostale zgrade. Veličina vaše glavne baze je točno toliko velika da stanu sve zgrade i jedan veliki zid. Nadogradnja baze je naporna, ali isplativa. Kasnije vam zbog tih nadogradnji neće trebati toliko mesa i drva za održavanje dnevnih potreba NPC-a.
U početku će vam trebati puno materijala i čišćenja corrupted nestova zbog kojih su jeleni, rude i stabla na nekim dijelovima mape zaključani dok ih ne riješimo. Nestovi se čiste tako što se približimo, pritisnemo adekvatnu tipku i počinjemo button mashati dok se krug oko njega ne napuni. Iz tih nestova ispadaju materijali i blessed shardovi, a iz nekih možemo spasiti vuka. Ako vam umre NPC, oživljavamo ga u centru svoje glavne baze na isti način kao što se čisti corrupted nest. Button mashamo dok NPC ne oživi. Na zadnjoj i predzadnjoj mapi postoji tornado koji će vas odmah ubiti ako mu se približite. Nevjerojatno je zabavno gledati vašeg lika kojeg je tornado strmop*zdio u obližnju planinu.
Ima nekoliko vrsta blessed shardova koje možemo pronaći te skupljanjem tri sharda dobijete +1 na jednu od četiri statistika (Health, Stamina, Nourishment i Warmth). Nažalost, kao što sam spomenuo, sa skoro svim blessed shardovima koji daju toplinu, i najboljim plaštem za kontriranje zime i dalje je temperatura bila 0 stupnjeva te mi se smrzavanje lika i dalje događalo kao i kad nisam imao plašt i shardove za toplinu.
Inventar je limitiran u početku, kasnije se može nadograditi i tad postaje koristan. Saonice isto tako imaju svoj inventar te kasnije dobijemo predmete s kojima možemo pozvati saonicu od bilo kuda, međutim ti su predmeti rijetki. I za kraj, završetkom igre otključavate beskonačno života (što je blesavo s obzirom na to koliko je igra jednostavna) te vaši NPC-i nemaju više potrebu za hranom i grijanjem. Igru sam završio s nekoliko tisuća komada drva i stotinama komada mesa. Postoji opcija kooperativne igre gdje igrač broj dva preuzima jednog od NPC-a. Kao i kod Outwarda nisam imao opciju testirati sa nekime, ali čitajući bug listu za co-op, i bolje da nisam.
Nisam htio izbaciti recenziju prije nego što sam vidio što će sve popraviti izlaskom iz Early Accessa te ću zbog toga dosta bugova izostaviti iz konačnog suda. Neke stvari su se već ispolirale današnjim izlaskom iz Early Accessa, neke ostaju i dalje neriješene. Sve u svemu, jako je puno truda uloženo u igru i vjerujem u drugu šansu. Ako sam mogao vjerovati u No Man’s Sky i u velikog Sean Murraya, mogu vjerovati i u Fade To Silence.
Fade to Silence recenzija
