Recenzija | FIFA 20

Savršeno odigrano poluvrijeme RB Leipziga protiv Napolija omogućilo je ugodno vodstvo od 4:0 prilikom ulaska u svlačionu. Werner mi je adut, nezamjenjiv top na vrhu napada koji je istisnuo čak i Poulsena. Mentalno se pripremam za izlazak na teren u drugom poluvremenu poučen neugodnim prethodnim iskustvima s umjetnom inteligencijom. Znam što me čeka. Odigrat ću još savršenih akcija. Ali ima nešto savršenije od savršenstva. FIFA-ina odlučnost da će dobiti utakmicu pa makar time kršila zakone fizike.

Utakmica završava 4:4. Čudim se kako sam spasio bod nakon što je Milik postao stroj za golove, a moj golman tek preplašeni amaterčić koji je zaboravio da smije dirati loptu rukama. Odlažem kontroler i samo si mislim kako je EA Sports ponovno uspio u onome u čemu uspijeva već godinama. Ponovno je uništio bilo kakav užitak u FIFA-i.

You get a mod, you get a mod, everybody gets a mod!

Raj za nogometne oči. Tako bih opisao prvi susret s menijem nove FIFA-e. Ok, meniji su ostali isti, ali paleta boja nikada nije bila ugodnija. Rozi tonovi miješani s bijelom bojom pravi su melem za oči. Na toj paleti se pak nalazi hrpa, ali hrpa modova u kojima možete izgubiti i do sto sati samo dok ih sve isprobate dovoljno da uđete u nekakvu dubinu igre. Upravo zbog tog opsega ova recenzija dolazi u dva dijela. Sljedeći tekst popratit će offline dijelove igre, dok će za online ipak trebati još nekoliko dana kako bi se dovoljno isprobao za konačan sud o igri. Pa hajmo redom.

Tko bi rekao, ali kick-off je i dalje tu. Ako vas primi želja za brzom utakmicom ili želite s još nekime zaigrati dok ste uvaljeni u bean bagove ili kauč, pokrenut ćete nikad bogatiji kick-off.  Vratio se prošlogodišnji House Rules u kojem sami određujete pravila, a ovoga puta ima i malo novosti kao što su dodatni efekti na loptama koje može poprimiti lopta nakon što se postigne zgoditak. Savršeno za pivu i druženje s ekipom.

Ponovno možete zaigrati i tematske utakmice kao što su grupa, polufinale i finale Lige prvaka ili pak finale kupova kao što su FA kup ili Europska liga. Na kraju vam ostaje i dobri stari regularni kick-off u kojem možete odabrati bilo koju ekipu pa čak i iskušati ženski nogomet koji je i dalje prisutan.

I am the Special One

Ako postoji jedan mod za koji su fanovi zahtijevali da dobije malo ljubavi, to je bio Career Mode, stoga je ove godine… On ostao gotovo identičan. Slama mi se srce dok ovo pišem, ali jedini novitet je uvođenje presica koje se svode na odabir jedne od tri opcija za smanjenje ili podizanje morala igrača što i nema neku veliku ulogu jer biste morali biti pravi maher da ne uspijete održati sve u timu sretnima.

Nažalost, mogao bih spomenuti i da su noviteti bugovi, no oni nisu noviteti. Prigovori koji su se pojavili još u beti, da snažni timovi koje kontrolira AI stavljaju slabe igrače u igru te na kraju završavaju čak i u poziciji za ispadanje, EA nije registrirao. Štoviše, uopće nije slušao te se u novo izdanje ulazi s gotovo pokvarenim Career Modeom.

Već treću godinu za redom se provlači bug beskonačne petlje prilikom pregovora. On se zna pojaviti ukoliko se u dogovor uključi i postotak buduće prodaje igrača. Klub od kojeg kupujete će zacementirati cijenu koju želi i bilo kakva promjena rezultira ponovnom ponudom iste te cijene. Sramotno je da još uvijek takvo što nije popravljeno.

Transferi su se financijski uravnotežili pa više nema onih suludih situacija gdje vam skaut kaže kako će cijena biti između 30 i 40 milijuna eura, samo da bi klub onda tražio 120 milijuna eura. To je dvosjekli mač jer i za nas znači da nećemo moći prodati igrača po puno višoj cijeni od njegove maksimalne. Svakako dobrodošla promjena koja uspijeva donekle balansirati Career Mode.

O umjetnoj inteligenciji i visokom tlaku

Kako se bližimo kraju osvrta na „pravi“ nogomet, tako bih se htio osvrnuti na sam gameplay. Pa, on je problem čitave igre. Svaki dio igre između svakog meča je stvoren da bi nas nabrijao na utakmicu koja slijedi. Sve taktike koje pažljivo slažemo primjenjuju se i raste napetost. Prezentacija utakmice, o kojoj ću više malo kasnije, krene dizati atmosferu i onda… Ah, onda krene igra.

Ove godine je naglasak prebačen na obranu i njeno poboljšanje. To poboljšanje, nažalost, nije prisutno zbog, ponovno, umjetne inteligencije. Više nego ikada koristit ćete jockey, što je poprilično dobra stvar jer unosi malo stvarne vještine u igranje obrane, no s druge strane dolazi taj pokvareni AI da iscijedi svu zabavu iz igre.

Iz neobjašnjivog razloga, računalnog je protivnika nemoguće poraziti između 45. i 65. minute. U tome se trenutku svako dodavanje savršeno lijepi za kopačke protivnika, a vi se samo može nadati da će vas bog FIFA-e blagosloviti svojom svijetlom remija. Savršena dodavanja, savršena uklizavanja i besprijekorno čitanje igre odlika su AI-a koji ne radi jednu temeljnu stvar. Mislim, radi… Ali kad radi, radi ih u vašem timu. AI ne griješi. Više puta mi se dogodilo da igrač stoji ko zaliven iako uporno želim da se aktivno kreće. Braniči će se zabijati jedan o drugog, a napad će prestati biti responzivnim. Svaki odbijanac ima 99% šansu da otiđe suparničkom AI-u. To dovodi do velikog broja golova što zauzvrat tjera vas da igrate isključivo jednom taktikom – kontrama.

Problem kod kontri je što se vratio naglasak na pace igrača. Brzina i akceleracija su jako, jako bitni. Takvo što se da iskontrolirati pametno postavljenom obranom, no uz malo brže krilo (Sancho je savršen primjer) moguće je bez problema doći u jedan na jedan situaciju. Naravno, treba znati lijepo finiširati, no ponovno postoji problem s protivničkim AI-em, a ovoga puta uključuje vratare.

Napokon se može vidjeti da vratari reagiraju prirodno i lijepo je vidjeti kakve akrobacije izvode po zraku, no ponovno dolazimo do razlike između AI golmana i vašeg golmana. Nebrojeno puta sam primio gol u bliži golmanov kut, nešto što je morao obraniti. S druge strane, takvi udarci ne prolaze protiv protivnika, a za slučaj da prođe pored, vjerojatnost je da će lopta odletjeti pored gola. Zašto? Zato jer AI mora pobijediti.

AI je definitivno tu najveći problem, no sve vodi do dubljeg problema nedostatka individualnog identiteta. Ne igramo s replikama pravih igrača, igramo s voštanim figurama koje igraju onoliko dobro koliko AI dopusti. Nedostaje mi osjećaj da sam neku utakmicu stvarno odigrao majstorski. Čak i kad bih dobio više od tri razlike, i dalje bih se osjećao kao da sam imao vraške sreće jer je AI uspio u nogometnom zlatnom satu igrati nenadmašiv nogomet. Nema individualnosti među igračima kao što je riječ u PES-u gdje se osjeća da igraš sa specifičnim igračem. To je možda najdublji problem čitavog gameplaya FIFA-e.

VOLTA

Tu je i sasvim novi mod, točka na i – Volta! Futsal i mali nogomet došli su u „veliku“ FIFA-u i bome nude još materijala. Osim tipičnog 3v3 i 4v4, tu je i 5v5, odnosno pravi pravcati futsal! Nije bilo za očekivati da će se išta promijeniti od demo verzije što se tiče animacija, tako da su one i dalje pomalo robotske. Možda to i nije najbolja riječ, no pokreti su jako nagli i nekada izgledaju u potpunosti fluidno, no nekada su ispresijecani što više ostavlja dojam da igram FIFA Street 2, a ne FIFA-u 20.

I ovdje do izražaja dolazi problem umjetne inteligencije koja neće uopće biti od pomoći u vašem timu, dok će u suparničkom izvoditi savršeno precizna dodavanja iz prvog dodira. Iako mi nije toliki problem u tom nepogrešnom dodavanju, pasivnost suigrača može dići živac do te mjere da se pitate zašto igrate ovu igru.

Ima tu i dobrih stvari, definitivno. Prva je Volta Story, odnosno kampanja u kojoj kreirate svog uličnog nogometaša te ga vodite kroz svjetska igrališta kako bi zajedno sa svojom frendicom Syd postao svjetski poznati hakler. Vaš nogometaš može biti muško ili žensko, ima dovoljno opcija za uređivanje lika, a ponajviše me iznenadilo da je jako puno odjevnih predmeta otključano samo po sebi. Da, postoje oni koji su zaključani iza tzv. Volta novčića, no oni se podosta brzo skupljaju pa ne vidim trenutno problem u sistemu kako je napravljen. Definitivno je puno bolje dizajnirano od NBA 2K-a zadnjih nekoliko godina.

Osjećaj kada zabijete neki gotovo nemogući gol rabonom nakon što ste slomili gležnjeve čitavom suparničkom timu nevjerojatno je dobar i jedino je šteta što sama slavlja nisu atraktivnija kako bi se još malo uživjelo u igru. O driblinzima da ne govorim. Teže ih je izvoditi nego prije pa i rjeđe prolaze, ali kada prođu, onda se osjećate ko pravi hakler.

Osvježavajuće je razmišljati na drugi način. Iako je brzina i refleksna reakcija važna i u „velikom“ nogometu, ovdje je naglasak posvećen upravo tome. Morate razmišljati dva dodavanja ili jedan dribling unaprijed jer izgubljena lopta se u doslovno tri sekunde može pretvoriti u primljeni zgoditak.

Ma di ti vidiš ofsajd?!

Postoji jedan poveći problem. U ovoj FIFA-i nedostaju pravila. Kod futsala su to, recimo, nedostatak zamjena, uopće ih nema. Kod „velikog“ nogometa je to nedostatak novog pravila gdje branič može ući u prostor vratara prilikom gol auta. Takve sitnice pak pokazuju ono na što mnogi upozoravaju EA Sports već godinama. Novi featurei se dodaju kako bi postojala kvantiteta, no kvaliteta izostaje jer svaki mod ima neku mušicu koja nije samo mušica, već je slon. I smeta prilikom uživanja u igri koja bi mogla biti nešto više.

Prezentacijski je igra ponovno na razini i ovoga puta sam ostao iznenađen i količinom promjena. Nije da ih ima puno, ali Lee Dixon i Derek Rae ovoga puta prate i ligaške utakmice što dodaje dobrodošlu dinamiku kada imate izmjenu komentatora. Dodane su nove animacije navijača koje pak podižu atmosferu, a svidjelo mi se što napokon imam osjećaj da tim slavi zajedno pogodak i da može doći do ludila kada se povede u zadnjim minutama.

Grafički prikaz je ostao isti s izuzetkom micanja odvratnog filtera koji je ispijao boje u prošlome nastavku. Ovoga puta je igra bogata bojama, dresovi izgledaju atraktivno, a travnjaci čarobno, kao da gledate Ligu prvaka utorkom. Tome pomaže činjenica da FIFA čitavo ovo desetljeće rastura s dojmom veličine travnjaka. Uvijek sam imao dojam da se nalazim na ogromnom uređenom polju oko kojeg se nalazi čitava vojska navijača, a kada igra takvo što uspije, onda sigurno nešto dobro radi.

Nažalost, skenovi lica igrača nisu oduševili niti napravili veći pomak. Bundesliga je dobila popravak koji je zaslužila pa tako tamo ima više skeniranih igrača, dok je Serie A sramotno prazna, do te mjere da igrači kao Barella ili Sensi nemaju svoja lica. Da ne govorim o La Ligi koja je službeni partner EA Sportsa, isto kao i Ajax. De Jong, Van de Beek, Neres? Nema šanse. Lica im izgledaju kao Pkro, Kboyaobir i Suira.

Ogroman potencijal i manjak truda

FIFA 20 me za sada nije oduševila. Štoviše, razočarala me više od očekivanog, no opet, ne mogu se oteti dojmu da je riječ u velikoj mjeri do AI-a protivnika u koji kada bi se uložio trud da se igra uravnoteži, bi dobili igru s najvećim potencijalom u serijalu ovoga desetljeća. FIFA 20 ima velike ambicije i ima ogroman potencijal, no offline segment će svoj užitak staviti u ovisnost developera. Na nama je da se nadamo da će zakrpati igru kako spada.

FIFA Ultimate Microtransaction

Nadajući se da online nosi sa sobom ljepše vijesti, pokrenuo sam dobri stari Seasons mod. Matchmaking funkcionira vrlo dobro i najčešće se protivnik pronađe u manje od pola minute što je veliki plus kada bi se usporedilo s PES-om. I dalje postoji problem da se dresovi biraju prije spajanja s protivnikom pa se zna dogoditi da dresovi obje momčadi budu vrlo slični. Meni je npr. netko uletio s Manchester Cityjevim trećim žutim dresom dok sam ja igrao s Dortmundom u tradicionalnom žutom domaćem dresu. Nije bilo ugodno za gledati, naporno je bilo za oči, ali se da preživjeti. Pomalo je apsurdno da je taj problem i dalje prisutan nakon toliko godina.

Meni je osobno riječ o najboljem online modu jer je jednostavan i brzo se postavi. Ako imate vremena, naigrat ćete se, ako nemate vremena, stići ćete se naigrati. Protivnika brzo pronalazite, većina igrača rado preskače animacije i sve je u potpunosti fokusirano na igru. Međutim, taj loš AI i ovdje stvara probleme pa će tako nasumice igrači odustajati od borbe za loptom, a golmani će s obje strane imati reakcije kao Karius.

Utakmice često završavaju istim rezultatom, a pace je toliko snažan da sam samo igrao s Borrussiom Dortmund i veza Reus-Brandt-Sancho su bili dovoljni da skoro svaku kontru pretvore u gol. To je koliko toliko kontrirano brzim trošenjem energije, no obje strane pate od istog problema pa se završnica pretvori u niz bedastih dodavanja koja ako prođu završe golom, a ako ne prođu završe kontrom i golom, što ju efektivno pretvara u rukometnu utakmicu gdje je svaki napad gol.

Nema tu nekog taktiziranja, igra se na pace i na kontre i to je to, svatko će tako igrati. Kako bi stvar bila gora, problem loših odbijanaca je ovdje još izraženiji pa ćete nerijetko naići na protivnika koji samo puca izvan 16 metara jer zna da će se lopta odbiti njegovom igraču. Ponovno problemi u uživanju.

Tu je i Ultimate Team za koji često imate osjećaj da ne možete napredovati bez da trošite pravi novac. AI je ovdje još savršeniji pa će tako u Squad Battles biti gotovo nemoguć za pobijediti. Nije problem u tome kada AI igra dobro, ali je problem kada toliko savršeno čita igru da se ne mogu zaredati dva dodavanja, samo da bi onda tu istu loptu imao savršeno zalijepljenu za kopačku.

Pro Clubs je i dalje ovdje kako bi se zabavili s vlastitom ekipom i tu mogu vidjeti čar pa bih čak rekao da će mnogi ovdje provoditi više vremena nego u Ultimate Teamu jer možete zaigrati s frendovima i poprilično se zabaviti. Ako išta, ovdje barem AI ne može toliko nauditi s obzirom da često igrate protiv živih protivnika koji u većem broju ne mogu igrati savršeno, a ne možete ni vi.

Puno svega, a sve površno

FIFA je stagnirala već godinama. Otkad se dogodio prijelaz na Frostbite, Volta je možda najveća promjena koja se dogodila, no početna zabava kasnije se zamijeni dosadom kada se vidi da je riječ o, nažalost, površnom modu igranja. On ima potencijala, da, ali trenutačno je zabavan tek za pokrenuti tu i tamo. Ne pomaže činjenica da se ne može igrati online.

Tretman koji je Career Mode dobio je sramotan previd EA-a koji je odlučio u potpunosti ignorirati jedan mod do te mjere da dan danas nije izbačena zakrpa koja bi ažurirala aktualne transfere. Mjesec dana je prošlo od zatvaranja transfernog perioda, a grupe za Ligu prvaka su još uvijek prošlogodišnje. Želite igrati s RB Leipzigom? Uživajte u Europskoj ligi jer nije ažurirano.

Čak i kada se zažmiri na većinu spomenutih problema, umjetna inteligencija prečesto crpi zabavu iz igre svojom nepogrješivosti. Želio bih naglasiti da je ovo problem koji se može popraviti preko niza zakrpi, to rješenje bi povećalo uživanje u igri i dok ne bi nadoknadilo činjenicu da je jedini pravi fokus ponovno otišao na FUT, barem bi se moglo koliko toliko uživati u igranju. Poznavajući zakrpe prethodnih FIFA naslova, to se vrlo vjerojatno neće dogoditi, tim više što je prva zakrpa već spremna i dotaknut će se FUT-a, no i dalje živim u nadi da će se popraviti situacija kako bih mogao uživati u „dvadesetki“.

Ono što i dalje spašava FIFA-u je prezentacija koja nije dobila neku veliku nadogradnju, ali je riječ o segmentu koji je već dugo vremena kvalitetan. Da, možda je vrijeme za malo osvježenja, no to očekujem na novoj generaciji, do tada se može još uvijek uživati u imerzivnim razgovorima Martina Tylera i Alana Smitha.

Ostalo je nadati se da će EA ipak uložiti truda u popravak FIFA-e 20, a da dolaskom nove generacije dolazi ipak bolje razdoblje za serijal i za njene igrače. Sasvim je opravdano staviti prioritet razvoja na FUT, no potpuna stagnacija ostalih modova i dodavanje površnih novih modova prije nego što se već implementirani razviju samo uzrokuju veću nekvalitetu u naslovima. Želim dobar nogomet, siguran sam da i drugi žele, no izgleda da ćemo s FIFA-ine strane morati pričekati ili neku poveću zakrpu, ako ne i novi naslov u serijalu.