Recenzija | FIFA 23

Došlo je vrijeme promjena. Neke su manje, neke su veće. Svakodnevna konzistentnost postaje luksuz, a njeno mjesto uzimaju povijesni događaji. Dok me većinu života prate sveprisutni kulturološki faktori poput Messija u Barceloni i HDZ-a na vlasti, kratak period može donijeti drastične razlike. Messi je napustio sunčane ulice Barcelone i pretvorio umjetnički centar Francuske u svoje novo igralište, a Ibrahimović je ulogu efikasne špice zamijenio još efikasnijom ulogom motivatora. U svim tim promjenama, jedna se mučki prišuljala. FIFA 23 bit će posljednja FIFA.

Šok.

Nevjerica.

Na prvi pogled velik događaj. Stvarna situacija kaže da će utjecaj biti puno blaži. Nova izdanja neće više nositi ime FIFA te neće imati FIFA-ine licencirane turnire, poput Svjetskog prvenstva. Međutim, nezahvalno je špekulirati o nečemu što se još nije dogodilo. Umjesto toga, bolje je fokus prebaciti na ono što imamo pred sobom. Novu FIFA-u. Posljednji put.

Ljepota nogometa i frustracije korisničkog sučelja

Tehnička strana igre uvijek je ona koja se prva primijeti. Nova FIFA vizualno je vrlo lijepa igra. Teksture su oštre, detalji koji život znače prisutni su na svakom dijelu terena, a posebnu pohvalu zaslužuje osvjetljenje. Noći su spektakularne i odaju dojam grandioznog sportskog događaja zbog predivne zelene boje travnjaka i šarenih dresova, dok tmurni dani doista izgledaju kao jesensko kolo u Engleskoj. Jedina primjedba ide na terene koji se djelomice nalaze u sjeni, a djelomice na suncu. Sunčani dio terena doslovce bliješti što smeta prilikom igre, no to se događa na rijetkim stadionima.

Skenirana lica izgledaju vrlo prirodno, a posebno oduševljava fizika kose. Iako se na tren čini i pretjerano animiranom, daje dodatnu dimenziju kada se na terenu skupe Fellaini, Cucurella i Simons, a svakog se može raspoznati po tome kako kosa leluja u zraku. Riječ je o nečemu što je još u prošlom nastavku bilo prisutno, no sada je još primjetnije zbog ažuriranih skenova lica. Kada smo kod lica, iako su ona koja su skenirana impresivna, jako velik broj ih nije ažuriran, a još veći nije ni skeniran. To posebice smeta kada govorimo o igračima poput Darwina, Smith-Rowea ili Araujoa koji izgledaju kao da su napravljeni od plastelina.

Dodatne probleme stvara izvedba igre. Za potrebe recenzije, igrana je PlayStation 5 verzija koja je nerijetko imala probleme sa zadržavanjem FPS-a. Štoviše, nestabilan FPS osjeća se i u menijima što produbljuje problem njihovog lošeg dizajna i manjka responzivnosti. Jedan od najčešćih slučajeva je da igra ne registrira pritisak tipke što navigaciju menijima čini vrlo napornom, a da bi stvar bila još teža, meniji su nepotrebno komplicirani.

Za neke jednostavne stvari, poput otvaranja paketića u Ultimate Teamu, prvo je potrebno doći do kartice koja ima meni s paketićima. Zatim se mora odabrati paketić koji se želi otvoriti da bi se potom, nakon duge animacije, koja se može preskočiti dvosekundnim držanjem tipke, pojavio meni gdje se može odabrati koje karte želimo zadržati, a koje prodati. Nakon sortiranja pojavljuje se novi meni koji želi potvrditi prodaju kartica. Čitav proces otvaranja paketića je toliko kompliciran da ostavlja dojam gubljenja vremena.

Isti problem zahvaća i druge modove. Za pokretanje obične utakmice, potrebno je odabrati meni s modovima, zatim u njima odabrati Kick Off mod, koji se spaja na internet kako bi ažurirao ekipe, samo da bi se zatim ponudila opcija biranja strane na kojoj se želi igrati. Zatim se bira verzija Kick Offa i nakon biranja verzije tek dolazimo do odabira samih ekipa. Još je gore što je ovo dugogodišnji problem. Korisničkom je sučelju prijeko potreban redizajn kako bi postao upotrebljiviji i pristupačniji.

Zvukovni aspekt zato nema nikakvih problema. Dapače, konzistentno je visoke kvalitete. Pjesme u menijima svake su godine kvalitetno birane, a zvukovi usred utakmice dižu osjećaj imerzije na jednu višu razinu. Usred utakmice čuju se navijačke pjesme, najave na razglasu, molbe da netko makne auto jer blokira ulaz ili pak trube brodova iz obližnje luke. Jasno se čuje kada netko raspali loptu i udari vratnicu ili kad suigrači jure slaviti gol u 93. minuti. Baš je zato šteta što zvukovnu kvalitetu ne prate i komentatori koji već dugi niz godina barataju vrlo siromašnim materijalom. Često se ponavljaju, ne daju zanimljive podatke o klubovima i igračima te su jednostavno stavljeni reda radi.

Sve je popraćeno kvalitetnom haptikom DualSensea koja je implementirana na razini koja je i dalje iznad uobičajene za PlayStation 5 igre. Osjeća se udarac lopte, osjeća se klizanje po terenu ili građenje, a pogotovo je zabavno u završnim minutama igrati s iscrpljenim igračima koje je teže natjerati u trk te R2 i L2 pružaju otpor.

Hypermotion 2.0

Svake godine, FIFA u svojoj najavi spominje neki revolucionarni način približavanja virtualnog nogometa onom stvarnom, samo da bi promjene bile minimalne. Dok one ni ove godine nisu velike, stvarno se treba pohvaliti Hypermotion 2.0. EA Sports je snimio i mo-cappao cijelu utakmicu s 22 igrača.

To je dovelo do toga da animacije igrača imaju dodatnu težinu, što se posebno osjeti prilikom kretanja. Isto vrijedi i za loptu koja nema osjećaj kao da je riječ o perolakoj kugli, već stvarnom predmetu. Iako će se iskusni igrači brzo naviknuti na novitete, riječ je o dobrodošloj promjeni koja FIFA-u gura u smjeru uvjerljivije nogometne igre.

Postoji manji problem u razlici brzine između napadača i obrambenih igrača. Ovoga puta nije riječ o čistoj brzini, već akceleraciji. Obrambenim igračima treba znatno više da uopće krenu trčati, što omogućava brzim igračima da se bez problema provuku kroz švicarski sir od obrane. Valja naglasiti da je to slučaj na obje strane terena te nije riječ o nepravednoj prednosti AI-a. Dapače, po tom je pitanju igra iznenađujuće dobro uravnotežena.

Nažalost, to je sve poništeno nebalansiranjem dva ključna faktora. Prvi od njih je pucanje, koje je previše precizno. Zbog toga je potrebno igrati se sa sliderima kako bi se povećala šansa da dođe do greške prilikom pucanja. Problem je što to utječe samo na običan šut, dok su varijacije, poput finesse šuta ili loba, netaknute te i dalje bolno precizne. Ovoga je puta dodan novi tip udarca, Power Shot, koji se aktivira držanjem L1/LB i R1/RB tipki prilikom pucanja. Potrebno je dulje vrijeme da se udari lopta, ali je riječ o efikasnom i snažnom udarcu. Možda čak i pretjerano efikasnom.

Drugi problem je nesposobnost golmana koji propuštaju stvari koje ne prolaze ni učenicima 6.c na školskom igralištu. To se također rješava namještanjem slidera te je puno efikasnije rješenje od popravljanja previše preciznih šuteva. Nakon prilagođavanja preostaje jedino problem neprirodnih animacija golmana koji se više bacaju unatrag nego u stranu, čak i kada lopta leti na suprotni kraj gola. Nažalost, slideri vrijede samo za offline igru, što znači da se u modovima poput Seasons ili Ultimate Teama jednostavno mora naviknuti na utakmice koje završavaju 5:5 ili 8:7.

Slobodnjaci i udarci iz kuta doživjeli su manje promjene. Već se nekoliko nastavaka ciljanje radilo ili naslijepo (u slučaju direktnih slobodnjaka) ili koristeći žutu metu koja se postavi okvirno gdje se želi poslati lopta. Ovoga puta je uvedena parabola koja izlazi iz same lopte te je desnim analogom moguće definirati njeno kretanje. Ako korner izvodi dešnjak, postavljanje analoga u donji desni kut dat će visoku parabolu i jak unutarnji efe, dok će analog stavljen u potpunosti na dno dati najvišu moguću parabolu. Dobrodošla promjena koja ima dva bitna problema. Prvi je efikasnost vratara, zbog čega je gol iz kornera gotovo pa nemoguće zabiti uslijed istrčavanja vratara, dok je drugi problem sama parabola. Ljubičaste je boje te je poluprozirna što se često uklapa direktno u pozadinu te se uopće ne može primijetiti u silnom šarenilu.

Posljednji problem je ponovno AI. Nakon što je prošlogodišnje izdanje napokon ostavljalo dojam igre u kojoj AI suigrača zna što radi, ponovno su prisutni problemi koji su bili i u prethodnim FIFA igrama već dugi niz godina. Suigrači samo gledaju loptu koja sporo prolazi kraj njih, prekasno se okreću ili pak ne žele taknuti loptu, kao da je oko nje nevidljivi zid koji govori da je lopta trenutačno u tuđem vlasništvu.

Jednako vrijedi i za utrčavanja, koja se moraju regulirati također preko slidersa te, iz ne znam ni sam kojih razloga, nisu dio standardne taktike. Kada smo kod taktike, i dalje se ne može spremiti vlastita personalizirana formacija te pristup obrani i napadu, već se mora za svaki klub raditi zasebno ili napraviti unaprijed za određeni klub te učitati kao novi Team Sheet. Kada se na to nadodaju već prethodni problemi s korisničkim sučeljima i još neke dugogodišnje boljke, poput nedostatka gumba za povratak na početak vrlo duge liste, frustracija raste, a zabava značajno pada.

Od karijere do Ultimate Teama

Ovogodišnji Career Mode dobio je nekoliko manjih novosti, no riječ je o gotovo potpuno istoj verziji kao u FIFA-i 22. Kao i prethodnih godina, postoje dvije verzije Career Modea. Prva je igranje kao menadžer, dok je druga igranje kao igrač. Odmah pri biranju moda pojavljuje se novost. Po prvi puta u serijalu možemo igrati kao menadžer iz stvarnog svijeta. Isto vrijedi i za igranje s igračima gdje možemo stati u kopačke nogometnih legendi poput Lionela Messija, Kevina de Bruynea ili Jonjo Shelveyja.

Igrajući kao stvaran igrač, možete ulagati u različite projekte, poput razvoja mobilne aplikacije, kako biste zaradili novac koji ponovno trošite na druge investicije, a sve se to radi kako bi se zaradili bodovi koji određuju razvoj igrača i njegovu osobnost koja potom diktira odnos prema momčadi. Nije toliko dubok sustav koliko zvuči, no i dalje je zanimljiv i zabavan za igrati. Još je bolje uzeti nekoga tko je na kraju karijere te se umiroviti i nastaviti igrati kao trener.

Kada smo kod trenera, osim dodatka stvarnih, postoje vrlo male promjene u Career Modeu. Prijateljske se utakmice sada igraju bliže početku sezone, a trening se relativno brzo odradi kako bi se kasnije mogao simulirati. S obzirom na to da je očito riječ o ciljanom dizajnu, postavlja se pitanje je li uopće potrebno imati trening u igri kada nema značajnu vrijednost?

Nije ni sve pozitivno kod biranja stvarnih trenera. Iako je riječ o odličnoj ideji, jednoj koju je donekle implementirao Konami u PES-u prije nekoliko godina, velika većina dostupnih trenera nema skenirano lice, već su vrlo neuvjerljive rekreacije napravljene unutar same igre. Treneri poput Valverdea, Allegrija ili Espirito Santa uopće nemaju skenove, što na kraju negativno utječe na atmosferu.

Ultimate Team je i dalje zlatna koka čitave franšize. Ovogodišnje je izdanje popraćeno nekolicinom promjena. Prvo je dodavanje Moments moda koji nudi različite izazove protiv AI-a kako bi se osvojili paketići ili odabir specifičnog igrača. Primjerice, jedan od aktualnih izazova je zabiti hat-trick s nekim od Ones To Watch igrača. Izazovi su inspirirani stvarnim događajima pa je tako i ovaj inspiriran Haalandovim nevjerojatnim pohodom na englesku Premier ligu. Naravno, kako bi se ispunio izazov, potrebno je imati jednog od Ones To Watch igrača, što znači da se moraju kupovati paketići. Dostupne su i dodatne mogućnosti uređivanja FUT stadiona što je odlična vijest za one koji vole personalizirati svoju ekipu. Pohvalno je što se radi na osjećaju da je FUT tim stvarno jedinstven.

Najveća promjena je potpuni redizajn Chemistry sustava. Za one neupućene, Chemistry je za FUT kao voda za ljudsko tijelo. Ako tim nema dobru kemiju, neće dobro igrati. Radit će više grešaka, neće iskoristiti svoj puni potencijal i to će se odraziti na rezultatima. Kemija više nije prikazana direktnim vezama, već trima dijamantima koji se pune jedan po jedan, ovisno o tome koliko je dobra kemija u ekipi. Ona će ovisiti o više faktora: o timovima i ligama u kojima igrač igraju, o državljanstvu, o tome igraju li na svojoj prirodnoj poziciji ili ne, čak i o tome jesu li legendaran igrač, poput Ronaldinha.

Sustav je puno kompleksniji te je svakako dobrodošla promjena, no i dalje se u utakmicama vidi prevelika razlika u izvedbi. U slučaju manje redukcije kemije, jasno se vidi da neki igrači odjednom zaborave da moraju trčati za loptom ili da se za dodavanje mora udariti lopta, a ne zrak.

Na kraju je potrebno sjesti i razmisliti je li Ultimate Team kompliciraniji nego što bi trebao biti. Redizajn Chemistryja svakako je dodao razinu kompleknosti, no možda se moglo drukčije pristupiti. Štoviše, možda se Chemistry mogao i maknuti te se osloniti više na izradu momčadi od samih temelja. Na kraju krajeva, timovi poput Leicestera nisu imali zvijezde svjetskog nogometa. Imali su Vardyja, Albrightona, Kantea i Hutha pa su i dalje osvojili ligu.

Možda bi bolji pristup bio nagrađivati konzistentne ekipe, one koje imaju iste igrače dulje vrijeme i svojim pobjedama povećavaju kemiju, a ne da se sve oslanja na pozicije, nacije, lige i klubove. Naravno, to bi značilo da se odlazi od dobitne formule otvaranja paketića, no kvaliteta Ultimate Teama potencijalno bi porasla upravo zbog toga što se traži konzistentnost, a time bi porasla i potražnja za duljim ugovorima za igrače, što bi dodatno motiviralo na igru.

Međutim, dosta o Ultimate Teamu. Ima još nekoliko dodataka koje vrijedi spomenuti. FIFA je napravila još jedan pozitivan korak naprijed te od ovogodišnjeg izdanja možemo igrati sa ženskim klubovima engleske i francuske lige. To se vidi i na dresovima te skeniranim licima igrača. Osim toga, Pro Clubs je nadograđen spajanjem Volta i Pro Clubs napretka u jedno. Sada se nagrade i zarađeni bodovi mogu dijeliti između ta dva moda kako bi se motiviralo na igranje i jednog i drugog. Tu su još klasični modovi poput igranja Seasonsa, turnira ili pak vježbanje na Skill Games modu.

Neočekivana nedovršenost

Iako je manjak noviteta očekivan od igre koja izlazi na godišnjoj razini, ono što je nedopustivo je izdati igru u toliko neispoliranom stanju da bugovi direktno narušavaju uživanju u igri. Neki od bezazlenijih su nasumično pomicanje odabrane opcije u menijima. Nakon detaljne provjere da nije riječ o stick driftu kontrolera, došao sam do zaključka da određeni dijelovi menija, kada se učitaju, rade predodređenu akciju postavljanja na specifičnu opciju, što znači da se mora čekati da se meni učita, zatim pričekati da se odradi pomicanje i onda krenuti dalje navigirati menijem. U utakmicama se također događaju situacije koje krše zakone fizike, poput uklizavanja u igrača koji potom izvrne dio tijela pod pravim kutem i nastavi trčati s loptom.

Najozbiljniji bug u potpunosti resetira korisničke postavke u igri. Zvuči bezazleno, no to znači ponovni prolazak kroz menije u kojima se prihvaćaju uvjeti korištenja i marketinga proizvoda, kao da je riječ o najrigoroznijem NDA-u u povijesti korporativne sigurnosti. S obzirom na nebalansirani gameplay koji rezultatima podsjeća na teniske, a ne nogometne mečeve, sigurno će biti onih koji se igraju sa sliderima kojima reguliraju grešku prilikom dodavanja ili primanja lopte. Oni se također resetiraju te ih je potrebno ponovno namještati, ako se sjećate kako je koji slider bio postavljen, s obzirom da ih ima je dvadesetak. Nakon što sam više puta prošao kroz ovu nepotrebnu frustraciju, shvatio sam da se događa ukoliko se kontroler ugasi usred igranja te se potom prikopča na USB konekciju kako bi se punio prilikom igranja.

Mlaki kraj ere

Posljednja FIFA. I dalje mi nije sjelo. Sjećam se Šukerovih vatrenih lopti s polovice terena u 2002 FIFA World Cupu. Sjećam se Giggsovih nevjerojatnih slobodnjaka u FIFA-i 2004. Sjećam se otkrića magije Ribéryjevih driblinga u FIFA-i 2008. Sjećam se pokušaja emuliranja tiki-take s Xavijem i Iniestom u FIFA-i 11 i sjećam se FIFA-e 12, jedne od najboljih sportskih igara svih vremena. Odrastao sam na ovome serijalu. Bio sam kikić u osnovnoj, prošao srednju i na kraju faks dok je u pozadini uvijek bila FIFA. „FIFA” će i dalje postojati, nemojmo se lagati, no to neće biti to. Buduće FIFA-e neće biti EA-eve, a EA Sports FC više neće biti ono što je bila FIFA.

Možda baš zato nema prikadnijeg načina za dočekati najveću promjenu u žanru i time kraj jedne čitave sportske ere videoigara, nego onako kako je trajala već čitavo desetljeće. EA Sports uveo je više promjena nego inače, no zanemario velike probleme koji godinama muče serijal. Uz i dalje malo promjena i toliko puno problema, teško je opravdati konzolašku cijenu od 599kn.

Za one koji su igrali jednu od prethodne tri ili četiri FIFA-e, točno znate što ćete dobiti „dvaestrojkom”. Još samo jedna pristojna igra koja rijetke trenutke strasti prema nogometu drži daleko iza stagnacije uzrokovane profitabilnošću Ultimate Teama, dok svoju pravu vrijednost skriva u sjećanjima i nostalgiji svih golova koje smo zabijali ovih godina.