Malo koja igra je Final Fantasy 8. Odnosno, niti jedna nije. Rame uz rame šestici i sedmici, ovaj igrač opasan je i 20 godina poslije. Square me obradovao kada sam vidio da nam stiže remastered verzija, no tu uvijek mora biti doza opreza jer Square nije ni blizu svoje stare slave.
Romantika, ja i ti, u punih 4:3
Igra prati priču šačice studenata pred kojima će se naći sve, samo ne normalne stvari. Sve kreće polako, kako i treba. Krećete u prvu misiju u Fire Cavern gdje treba uhvatiti prvog (ako ne brojimo automatski dobivene) GF-a. Guardian Force je ništa više nego summon kojih se svi dobro sjećamo iz FF univerzuma.
Ovdje imaju jako bitnu ulogu, te služe kao junction. Laički rečeno, kada dodijelite summona otvarate mogućnost korištenja njegovih naučenih vještina i ovisno što posjeduje, dodatno otključavate slot za dodjelu magije na strength, vitality, HP ili nešto drugo. Cijela mehanika vrlo je kompleksna. Najbitnije je što je super zanimljivo i kroz cijelu igru jednostavno kalkulirate koju magiju staviti da dodate elemental attack, a koju za obranu od određenih statusa.
Mogućnosti su ogromne. Bitno je kalkulirati, boss borbe znaju bit teže i ako zaboravite promijeniti element napada kojeg je boss, mogli bi se naći u problemu. Sve je to ukras koji rado mećem. Drago mi je prisjetiti se dana kada nisam imao pojma što radim i sada malo zrelije slagati arsenal.
Remastered verzija igre nudi par dodataka u odnosu na PS1 verziju. Tu je God Mode – pritiskom desne gljive postajete ono što nitko zapravo ne želi – biti nepobjediv totalna je glupost u jednom FF-u, osim naravno ako ne grindate 200 sati pa ste tata od zanata.
Ono što naprosto obožavam je L3 koji će ubrzati igru kada poželite (van animacija). Moram priznati, to nešto je najbolje što sam mogao poželjeti. Ali samo zato jer su borbe nekad spore i animacije napada traju vječnost. Isto tako, kretanje zna bit kilavo, pa ne smeta ubrzati igru.
Zadnje što su nam podarili je opcija bez random encountera, iako istu možete naučit kroz igru i napredovanje, ovdje ju aktivirate pritiskom obje gljive u isto vrijeme. I to je dosta zgodno, jer FF8 ima skaliranje neprijatelja prema vašem levelu, tako da, ako se ne levelate, nema problema.
Svaki put kada zaigram nešto „starije“, uvijek se čudim kako uspijevaju napravit takav komplet od igre koji se danas rijetko nađe. Većinom su skripte zrelije, a likovi prepoznatljivi, bitni i najbitnije – nisu toliko odbojni. Neki, jel. Iako je možda Squall, ujedno i protagonist, dosta osjećajan tip čudne frizure, daleko je on od modernih vremena.
Tri gigabajta čiste čarolije
Ako se sjetite igre, sjetit ćete se da je došla na 4 CD-a u svoje vrijeme. Wow, 4 komada. Skidajući igru možete vidjet da nisu previše toga doradili, jer igra u ovom izdanju teži tek nešto više od 3 gige. Te gige kriju jednu odličnu priču, sukob klasičnog okršaja dobra i zla, ali specifično ispričanog i predstavljenog onako fino, kao kad narežete slaninu i luka.
Tako je muzika luk, nimalo ljuta (nekad malo jest, ovisno o situaciji), ali paše savršeno. Takve note nisu gađali zadnjih… Najmanje 10 godina. Jako je raznovrsna, svaka skladba savršeno nosi titulu bezvremenskog klasika.
Ukratko, dio ste odredbe SeeD, zaštitnici škole, radite za plaću ovisno koliko ste dobri na misijama. Squall nije običan junak, dosta je samozatajan, povučen u sebe. Dosta dijaloga vodi u sebi i ne želi nikakve kontakte i prijateljstva jer svemu dođe kraj i ostaje samo praznina koju nema tko popuniti.
Kroz igru se stvari mijenjaju, jedna djevojka sve će promijeniti, čak ćete malo do svemira da ju spasite. Nakon svih ovih godina uživao sam u priči kao kada sam kao klinac igrao ovo čudo. Ima tu svega, vještica iz budućnosti, svemirska Odiseja, natprirodnih čudesa i tako u krug. Sve je donekle normalno dok ne krene misija smaknuća zle vještice.
Ima čak i teorija da nakon prvog diska, što je tada; Squall cijeli ostatak igre zamišlja, jer taj ostatak totalni je fantasy plot nasuprot prvog dijela pa čak i drži vodu. Ne bih duboko, nego onako, samo da uđe. Priča je odlična i zrela, napisana kako spada. Prati malo i prošlost, čak i drugu stranu priče gdje igrate u ulozi Lagune što će vam povremeno otkrivati djeliće priče.
Ne znam otkuda krenuti pa je najbolje od stvari koje mi se baš ne sviđaju. Evo, gotov sam. Nikad mi nije leglo kako su napravili napredovanje likova. 1000 EXP je limit neovisno koji ste level. Tako da vrlo brzo i jednostavno možete do levela 100, čak na samom početku. Sada uz x3 tipku ide kao po loju. Zanimljivo je da sve skalira ovisno o vašem levelu, tako da jednom kada pređete 30-ti, očekujte da će se pojavit high level verzije neprijatelja.
Tako da zapravo i nije baš neka sreća biti što veći, nego znati kako ga koristiti (hehe). Bolja je opcija držati niži level, te dići atribute jakim magijama. Tako ćete biti jaki, a sve oko vas slabo. Druga stvar je što su totalno zakomplicirali način dobivanja magija. Iste vučete iz draw mjesta na raznim lokacijama, te od neprijatelja. Možete povući do 100 primjeraka neke magije, što je maksimalan broj i ujedno i najveći boost kada magiju stavljate za neki atribut.
Očekujte da ćete većinu igre provesti u krađi magija, pa malo koristiti neke, pa opet krasti… Malo je naporno nakon nekog vremena. Ovisno o vještinama GF-a, neke magije mogu se dobiti iz predmeta, karata ili pak drugih magija. Zadnje stvar koja me ubija u pojam je glavni meni. Crno-bijeli, bez ikakvih slika (barem onaj glavni dio). U trenucima kada mijenjate likove, morate seliti magije i GF-ove što nekada bude totalni kaos. Ne znam što se tu desilo (to je tako od prve verzije igre, samo me i dalje ljuti).
Genijalnost i umijeće old school svijeta
Zanimljivo je da remastered verzija igre nosi sa sobom neke bugove kojih se dobro sjećam. Recimo, kada sjeda plaća, čujete obavijest i ista skoči na dnu ekrana. Nakon nekog vremena provedenog u igri čuje se samo zvuk, a obavijest ne dođe. I dalje to stoji.
Mutne pozadine nisu najbolje pre-renderirane, na velikom se ekranu nekad jedva kuži u što točno gledate. U borbama često izbor akcije zatrza i postane kilav. Ima tih sitnica koje su korak nazad od originalne verzije. Meni osobno ne smeta kako su „doradili“ likove, dali im malo više neki anime štih, no neke će to možda zasmetati jer ipak vole PS1 verziju. Kretnje analogom totalno su smotane, u nekim scenama koristio sam D-Pad jer vjerovali ili ne, analog podržava 8 smjerova kretnje.
Izgleda da smo dobili „dorađenu“ Steam verziju igre. I naravno, nema vibracija, to nema ni tamo, dok PS1 verzija ima. Ispada da je najbolje odigrati PS1 verziju igre. Kada bi samo ubacili još onu x3 tipku…!
Briljantnost igre leži u svijetu i kompleksnosti istog. Igra ima toliko sporednog sadržaja da boli glava. Isto tako, toliko toga možete propustiti ako u pravom trenutku ne pričate s nekim, obavite njegov quest ili ne napravite nešto što kasnije utječe na taj dio priče. Genijalno u svakom pogledu, nagrade su fine, a te sporedne priče imaju dubinu i dobar humor. Možda najveća i najbitnija stvar su karte.
Više od 100 karata za skupiti, što pobjeđivanjem u dvobojima karata, što kao nagrada nakon što porazite neprijatelje/šefove, što preko questova. Pravila su jednostavna, 3×3 stol, svaka karta jaka je koliko jedna od 4 strane ima attack i deri. Svrha je pobijediti (okrenut što više protivnikovih karata) i uzeti karte koje vam nedostaju.
One rijetke teško je dobiti i traje. Ovisno gdje igrate ovu mini igru, postoje razna pravila u regiji koja se daju manipulirati. Isplati se imati karata, jer mnoge možete pretvoriti u jako korisne iteme koje možete koristiti za izradu novog oružja.
Kako questovi, tako i itemi. Key itemi. Ono bitno, a to bi bili časopisi kroz koje učite izraditi nova i jača oružja pa časopisi koji uče nove limit breakove pa neki koji su zanimljivi samo za pročitati, sve to može se lako propustiti. Samo neki odlaze u nepovrat, no bitno je biti ažuran radi najboljeg iskustva.
Malo je čudno izveden limit break sistem. Tek kada ste pri kraju HP-a aktivira se mogućnost da njime napadnete. Postoji magija koja nudi mogućnost i kada ste puni, no tek kasnije (najbolja magija u igri ako se mene pita).
Tako Squall ima najbolji limit, ovisan je o oružju koje posjedujete, sa Zellom udarate kombinacije tipki da izvedete određeni napad, Rinoa šalje svog psa da napadne ovisno što je naučio, Questit uči blue magic napade koje tada koristi, Irvin ima rafalku oružjem, a Selphie je totalno nebitna. Fino su poradili na ovom segmentu. On se izgubio svakim sljedećim nastavkom, malo po malo.
Ono što će zadovoljiti svakog fana žanra jest mapa. Konačno fina mapa gdje prvo kročite pješke pa malo plutate, čak možete unajmiti auto i voziti po mapi. Na kraju je tu leteći brod za najveći gušt. Lokacije su raznovrsne, unikatne i vrijedne istraživanja.
Određeni broj tih lokacija potpuno je opcionalan. Nemojte ih nikako propustiti jer osim što ćete osvojiti poneki GF, kojeg inače nećete dobiti, tu je uvijek i komad priče koje dosta često obasja priču u globalu. Valja napomenuti, jer nisam, da GF-ove kradete kao magije od nekih šefova i mnogi propuste većinu. Oprez na svakom koraku.
Ima li čarolije i dalje ili je vrijeme napravilo svoje?
Ako ste propustili ovu poslasticu, ne smeta vam 4:3 format slike te vremenom pregažena grafika – dajte si priliku i odigrajte FF8. On je sve ono što je Square nekada bio, on je sve ono što će jednog ljubitelja žanra nasmijati i usrećiti. Možda je ostario, ali mudrost i temelji debelo su tu. Provjerite sami što i kako je to prije bilo, kako su se planski priče radile, kako su nas tjerali da kopamo po svakom kutu da otkrijemo još neku sitnicu. Da ne bi bilo, evo jedna slika iz svemira.
Očekujte igru punu zapleta i napetosti, odličnog i unikatnog sustava što krasi svaki pravi RPG te skladbe toliko dobre da ćete pamtiti igru još dugo vremena. Malo me strah kada me igra stara 20 godina usreći više od neke nove. I kada je ocjena viša od hrpe naslova koje sam igrao.
Rijetki su oni, koji imaju posebno mjesto na polici. Rijetki su, ali Finalna fantazija 8 definitivno nudi dovoljno kvalitete i nakon svih ovih godina. Joj živote, uz toliko igara ja utrošim 60 sati u ovo… Ali nije mi žao, niti sekunde.
P.S. Square, bezobrazno je izdati lošiju verziju igre od originalne. Skidam ocjenu jer je 4:3, i skidam još malo zbog svih problema što ova verzija nosi. Da ocjenjujem PS1 verziju igru, ispod 93 ne bih išao. Ali eto nas, 20 godina poslije, isti problemi i pokoji novi. Tak se ne radi remaster.
Final Fantasy VIII Remastered recenzija
