Recenzije

Recenzija | Football Manager 2020

Dugo sam razmišljao o uvodnim riječima za ovu recenziju. Mogao sam pričati o legendama prethodnih verzija menadžera kao što su to Maxim Tsigalko, Cherno Samba, Anthony Vanden Borre i Taribo West. Mogao sam pričati o tome kako sam utrošio sigurno 365 pravih, ljudskih dana kada bi zbrojio sve sate igrajući menadžer od 98. pa do ove godine. Uvijek je popularna i ona tema kako je menadžer jedini oblik zabave koji je izravno uzrokovao rastave brakova. Ipak, odlučio sam se otvoriti ovu recenziju s jednom poprilično kontroverznom izjavom. A ona je: „Football Manager je možda i najuspješniji serijal u povijesti videoigara“.

SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE I VIŠE NAPREDUJEM

Štovatelji japanskih RPG-ova, Hidea Kojime, LoLa i WoWa, Countera, Siega, Dote, Overwatcha, GTA serijala i ne znam čega sve ne su vjerojatno na aparatima kada čuju tako nešto. U jednu ruku ni ja sam ne vjerujem u napisano jer sam također fan brojnih videoigara te zvuči blasfemično da neke igre koje su gotovo pa umjetnost padnu na nivo igre čija su baza beskrajni meniji i tekst. Međutim kada se uđe dublje u tematiku shvatit će te zašto to govorim. Football Manager (nekad Championship Manager) postoji preko 20 godina. Svake godine imamo novu verziju igre i svake godine vjerna vojska obožavatelja kupuje tu igru. Bilo je „nastavaka“ s manje promjena, kao i onih s više, no činjenica je da nikada kupci te igre nisu proglasili neki nastavak lošim. FIFA, PES, NBA i ine sportske simulacije su itekako imale svoje periode (a imaju ih i sada) gdje ih ni kritika ni publika ne hvale, no Manager je uvijek opstao kao savršena ovisnost.

Ovako sve počinje. Trenutkom kada na sebe stavite svoje najljepše ružičasto odijelo.

Pokušajte se staviti u kožu ljudi iz Sports Interactivea koji svake godine rade novu igru. 20 godina držati konstantu da svake godine daš na tržište igru koja će univerzalno biti prihvaćena i hvaljena je gotovo pa nemogući zadatak. Uz to, svakog dana primaju na desetke tisuća mailova o izvještajima određenih klubova i igrača pa im tako Alen Halilović vjerojatno i dalje šalje poruke kako ove godine zavrijeđuje „5 star potential“. No, oni kroz to uspijevaju manevrirati, a zadovoljstvo mi je reći da su to uspjeli i ove godine pri čemu su čak premašili očekivanja i dali nam možda i najzanimljiviju verziju Football Managera u posljednjih 10 godina.

GDJE SE VIDITE ZA 5 GODINA?

Primarni razlog tome je novitet koji istovremeno oduševljava veteran igre, ali i omogućuje lakši pristup novim igračima, a radi se o faktoru u igri koji se zove „Club Vision“. Klupska vizija je novi element igre s kojim se hvatate u koštac odmah pri preuzimanje nekog kluba. Radi se o instrukcijama uprave koje morate poštovati kako bi zadržali svoj posao. I dok smo u prethodnim verzijama imali onaj „Board Happiness“ gdje bi vam pisalo koliko je uprava zadovoljna s nečime što radite (pozicija na tablici, transferi, atmosfera u svlačionici), ovoga puta je to razrađeno puno detaljnije.

Nekome tek krdo slova i brojki. Fanovima centar svijeta.

Pred vas je iznesen čitavi plan kluba u narednih 5 godina (ala Mišković) te upute što se očekuje od vas unutar tog perioda, kako kratkotrajno, tako dugotrajno. Primjerice kada sam preuzeo Chelsea sam dobio uputu da moram igrati napadački nogomet s puno posjeda, kupovati „high profile“ igrače, te gurati igrače iz omladinskog pogona u prvi plan. Uz to traži se od mene i minimalno četvrtfinale Lige Prvaka, finale FA kupa te kvalifikacija za Ligu Prvaka putem lige. U idućoj godini očekuju da se borim za trofeje u svim natjecanjima, dok se očekuje da osvojim Premiership najkasnije u sezoni 22/23.

Da dovodim igrače visokog kalibra, ali da istovremeno guram i mlade? Opet udaraš po votki Romane.

Neki uvjeti su za upravu izuzetno važni, neki malo manje te morate ispunjavati većinu kako bi bili sigurni u svoju stolicu. Ja sam tako primjerice ispao iz FA kupa u 5. rundi, no uprava je zadovoljna mojom gegenpress taktikom pri čemu upućujem preko 20 udaraca na gol pa su se ti kriteriji nekako izjednačili. Klupska kultura je tako nešto drugačija u svakom drugom klubu pa je tako npr. Wolverhamptonu bitno da dovodite portugalske igrače. Ono što je zgodno je što ništa od toga nije zacrtano u kamenu te vi kao menadžer kroz svoj trenerski vijek možete pregovarati (već od početka) o određenim filozofijama. Neke će promjene uprava uvijek odbijati kao što Kepa odbija izaći s terena, no negdje će biti i mjesta za prilagodbe.

MLADOST – LUDOST

Drugi veći novitet u igri je „Development Centre“ koji je također potvrda kako je ova igra primarno namijenjena ljudima koji će je igrati jako dugo. Unutar tog centra ćete pronaći svoje u23 igrače, u18 igrače te igrače na posudbama. S obzirom da sam kao prvi klub izabrao Chelsea koji ima na posudbama više igrača nego li David Luiz krivo procijenjenih lopti, Development Centre je nešto na što sam često bacao oko. Ukratko radi se o mjestu gdje dobivate detaljne izvještaje o napretku vaših mladih igrača te o stanju vaših igrača na posudbi. Dok je prije to bilo vidljivo beskonačnim klikanjem na pojedinačne igrače i putem scout reporta, ovoga puta putem izuzetno preglednog centralnog hub imate sve podatke. Uz to, ukoliko imate kvalitetno osoblje, točno će vam biti obrazloženo zašto se određeni igrač ne razvija na način na koji ste očekivali ili pak za kojeg je sigurno da će postati novi Messi ili još bolje, novi Ivica Karabogdan.

Moj mali, što taj zna loptu šutat, to ti je čudo. Nije proš’o na pripremama u Dragovoljcu, al to ga trener nije volio.

A kada smo kod osoblja i ono je doživjelo svojevrsne preinake ove godine pa je tako apsolutno sve vezano za njih itekako poboljšano. Neke preinake u grafičkom sučelju čuda rade pa je upravo zbog toga utjecaj osoblja povećan. Dobivate jasne upute što oni misle koja bi trebala biti zadaća kojeg igrača na terenu, koja bi formacija bila pametnija za sljedeću utakmicu. Sve ono što je nekada djelovala kao inbox spam, što u principu i je bio, ovoga puta dolazi u obliku opipljive pomoći od strane pomoćnog trenera i ostatka vašeg stožera. Sve isto vrijedi i za skautiranje igrača.

Malo je reći da se ja i pomoćni ne slažemo oko prve jedanaestorke.

U smislu taktike igri nije bila potrebna neka velika preinaka jer je mnoštvo taktičkih noviteta došlo u prethodnih nekoliko nastavaka. Tu su i dalje već gotovi scenariji poput Gegenpressa, vertikalne Tiki-Take, krilnog nogometa, parkiranja autobusa i brojnih drugih koje možete onda sami prilagoditi ili vam se nudi opcija da svoje taktičke zamisle kreirate sami od nule. Uz pomoć detaljnih analiza i tablica koje su vam pri ruci u svakom trenutku vam je jasno što točno funkcionira, a što ne u vašoj igri.

MA KO TE NEĆE PUSTIT ZA 40 HILJADA?

Transferi i potpisivanje novih igrača nam svake godine zadaje muku, no treba priznati kako sulude cifre u igri danas čak i vjerno ocrtavaju stanje na nogometnom tržištu. Kao neke od primjera iz svoje igre mogu navesti dovođenje Chiese za 88 milijuna funti, Ündera za 50 i Hålanda za 55. Koketiralo se i s Comanom i Gnabryem, ali Bayern ne pristaje na ništa ispod 160. Ovdje također trebate paziti na spomenuti „Club Vision“ jer vam primjerice uprava neće dati da produžite ugovore igračima starijima od 30 godina ukoliko je politika kluba takva da se guraju mladi igrači. Tako su nažalost Giroud, Pedro i Willian jako brzo postali bivši.

Sva sreća da uz sve ove zahtjeve ne traži i masažu sa sretnim završetkom, vjerojatno bi i to ubacio u ugovor da može.

Što se tiče dovođenja, ali i potpisivanja ugovora općenito, jako zgodan novitet su dodatna obećanja prilikom potpisa. Naime, imati ćete manje problema sa zadovoljstvom određenog igrača ukoliko ste kod potpisa ugovora dogovorili njegovu ulogu u momčadi, koliko će često igrati i što ga čeka u budućnosti. Tako primjerice neće biti problema s Hålandom ukoliko vam ne bude odmah prvi odabir u napadu i kapetan jer mu to nije ni obećano pri potpisu. No, moguće je da zatraži takvu poziciju u sljedećoj sezoni ili onoj iza, što vam mora biti na umu.

POGLED IZ VAR SOBE

Kao i svaki Manager do sada i ovaj ima svojih problema iako su oni svedeni na neki minimum, a onaj primarni su, očekivano, press konferencije. Presice su nažalost ostale identične još od kako su prvi put uvedene u serijal. Odgovaranje na njih je i dalje veća muka nego gledanje utakmice uz komentar Štefa Baloga te je pomalo i začuđujuće što Sports Interactive još nije napravio ništa po tom pitanju iako se na račun toga pišu kritike već godinama. Kada se na to nadoda da na ista pitanja moramo odgovarati i u tunelu prije utakmice onda stvar postane još iritantnija. Postoji kao i uvijek opcija slanja pomoćnog trenera na njih, ali s obzirom na to da mi Željko Buvač ima tendenciju izjaviti kako ćemo igrati bunker protiv Newcastlea na što cijela ekipa popizdi, presice nažalost moram obavljati sam.

FIFA? PES? Pomaknite se na stranu, kralj grafike je stigao.

Sam „match engine“ funkcionira dobro, no mora se priznati da ga je vrijeme pojelo što se vizualnog dijela tiče. 3D i dalje izgleda gore od Virtua Strikera 3 što me i dalje tjera da igram 2D classic kao svaki pravi fan. Iako razumijemo želju SI-a da omogući što većem broju ljudi da igra ovu igru pa zbog toga ne radi grafički pomak, ako već postoji opcija gašenja 3D-a, onda ne vidimo problem da se uloži u nešto bolji izgled istoga za one koji bi ipak voljeli prepoznati neuništivu bradu Johna Lundstrama. Što se same igre tiče, dojam je da se igrači pametnije kreću kako u obrani tako i u napadu te rijetko viđamo neke gluposti na terenu, no kao problem treba definitivno navesti poprilično česte udarce u okvir te još češće zapucane prilike 1 na 1. Da se razumijemo ne radi se o „game breaking“ problemu jer se to događa i protivniku i vama, ali dojam je da je jednostavno previše „highlightsa“ koji bi u stvarnosti većinu vremena završili pogotkom dok se ovdje to ne događa. SI je već najavio zakrpu vezanu za „match engine“ pa se iskreno nadamo da će ona to popraviti.

JA SAM DUŠO NEIZBJEŽAN

Kada se sve zbroji vraćamo se na početak. Sports Interactive je još jednom izdao novi Football Manager za kojeg će mnogi reći da je ista stvar kao i prošle godine, no isto tako će još jednom dokazati kako se radi o serijalu koji konstantno traži nova rješenja i koji svake sljedeće godine pronalazi način kako nas zadržati preko 100 sati prikovane uz ekran gledajući tablice, brojke, tekst i 2d kružiće kako lete terenom. Koliko god da su pohvalni svi noviteti koje je FM 2020 stavio pred nas i koliko god da se radi o idealnom nastavku i za nove igrače i za veterane koji će ulupati 20 sezona, ono najbitnije je da igra i dalje ima dušu. Da svojim prijateljima nećete pričati o novom „Development Centru“ iz igre, već o trenutku kad ste ispljuvali sok iz usta od sreće kada je Hal Robson-Kanu vratio vaš WBA u Premiership u doigravanju, ali i onom kada ste bacili miš u zid i razbili ga nakon što vam je u 93. minuti Phil Foden zabio gol u finalu Carabao Kupa, iako ste dominirali protiv tog krvavog Citya sa Sheffieldom.  Emocije su zajebana stvar, a niti jedan serijal videoigara ih nije izazvao toliko, kao Football Manager.

Football Manager 2020 recenzija

88

Noviteti u igri kao što su „Club Vision“ i ostale preinake čine Football Manager 2020 „must have“ nastavkom serijala u kojem će najviše uživati oni koji vole dugačke karijere.

Kako ocjenjujemo?

Igra