God of War franšiza definitivno je jedna od onih koje su obilježile PlayStation. Svi znamo za Kratosa. Promjene u zadnjem nastavku nisu svi pozitivno prihvatili, no prije četiri i pol godine ipak je uveden dašak svježine u serijal. Osobno volim igre u kojima je teško stati, a God of War svakako je jedna od takvih.

God of War (2018.)

Prije nego što krenemo u Ragnarök, podsjetimo se proljeća 2018. Grčki bog Kratos preselio se u drugu mitologiju, dobio je sina Atreusa, a svoju je ženu Faye – Atreusovu majku – nažalost izgubio. Njihovo putovanje da ispune Fayeinu posljednju želju i prospu njen pepeo na najvišoj planini devet realmova bilo je sve samo ne obično i dosadno.

Naravno, Kratos ne bi bio Kratos da se nije zamjerio šačici bogova te da putem nije pokojeg i ubio. Na njegovu nesreću, baš je ubio Odinovog i Freyinog sina Baldura. Odin, kao vrhovni bog, gospodari ovim kraljevstvom i muči druge bogove dok je Freya pomagala na putu i s nedaćama koje su vas snašle. Odin je poslao Baldura po Faye, ne znajući da je mrtva, no koliko god se Baldur trudio, kroz Kratosa nije lako proći.

Freya nije dobro prihvatila smrt svog sina pa je tako Kratos postao njena meta te je upravo to početak Ragnaröka i dobar dio priče koja vas čeka. Sjećate se proročanstva na kraju igre koje oslikava mrtvog Kratosa? Kada u jednadžbu ukomponirate posjet Thora kojeg je poslao Odin, puno je pitanja ostalo neodgovoreno. Ragnarök je tu da na njih odgovori.

God of War Ragnarök (2022)

Budući da smo prošli tjedan dobili priliku otkriti prve dojmove o Ragnaröku, napomenuo bih da je stanje igre od tada ostalo isto – nisam uočio skoro niti jedan problem, a tako je ostalo do samoga kraja. Par puta sam ostao bez zvuka u animacijama, što se riješilo ponovnim pokretanjem igre. Također, neke borbe jednostavno su zapele, no ovdje je i Restart Checkpoint opcija pomogla. Većina toga je popravljena u kasnijoj 1.02 zakrpi, a meni se oboje dogodilo tek dvaput.

Prije nego što krenem dalje, dodao bih da foto moda nema i developeri ga planiraju naknadno ubaciti. Vjerujem da je dodatno vrijeme razvoja išlo u smjeru poliranja, što je bitnije, pa ako povučemo usporedbu s jednom drugom PlayStation ekskluzivom – Horizon: Forbidden Westom – Ragnarök je stabilniji i ispoliraniji.

Vlasnici PlayStationa 4 ne trebaju previše brinuti o prednostima PlayStation 5 verzije. Haptička vibracija ne mijenja doživljaj igranja, što me malo razočaralo te smatram da je potpuno neiskorištena. Podrhtavanje kontrolera za vrijeme vožnje kroz snijeg godi, no definitivno više vuče na vibraciju nego na haptiku. Skriptirane scene gdje treba nešto sasjeći nespretno stvaraju otpor na R2 triggeru – rješenje je naravno samo stisnuti što jače, a ako se mene pita to je skroz nepotrebno u bilo kojoj igri. Možda nas nešto više u vezi haptike čeka u budućim zakrpama.

Završetak priče?

Puno sam očekivao od Ragnaröka. Misao da je ovo možda nastavak u kojem gubimo Kratosa snažno me vukla naprijed. Ne bi bilo u redu, niti smijemo otkrivati sočne detalje o priči kako vam ne bismo narušili to iskustvo, pa ću samo spomenuti da je priča generalno odlična. Većim dijelom.

Naglasak na druge perspektive van Kratosove odlično je izveden. Atreus je stasao u tinejdžera, znatiželjan je i tvrdoglav na ćaću. Voljeli smo ćaću, kako ne bismo i sina? Zapravo mi sad prolazi misao kroz glavu kako sam Kratos možda i nije najzanimljiviji dio naracije. Barem imam takav dojam. Što nikako nije loše, već govori o kvaliteti pisanja koja je definitivno na visokoj razini. Jedini lik koji mi je potpuno promašen je novi ženski dwarf kovač – naprosto užasan voice acting uz nedorečenu pozadinu tjerao me da bježim od nje.

Sam kraj mi je ipak predstavljao mali problem zbog naivnosti događaja i određenih bogova. Iako je pacing zapravo odličan, pred kraj lakomislenost situacije narušava iskustvo. Neki preokreti su predvidljivi, a priča u konačnici odaje dojam nedorečenosti. Je li ovo stvarno kraj? Producenti kažu da jest i nordijska mitologija u slučaju God of Wara neće otići u trilogiju. Mislim da se ekipa iz Santa Monica studija ne želi zamjeriti igračima kao što je to napravio The Last of Us Part II pa se išlo sigurnijim putem koji u konačnici na mene nije ostavio toliko snažan dojam.

Imajte na umu da je ovo mali dio kolača jer je paket u cjelini je jedno izuzetno pozitivno iskustvo. Sve sam scene upijao poput spužve te se divio savršenoj glasovnoj glumi, prezentaciji i interakcijama između likova prožetih tolikim brojem neobaveznih razgovora. Niti jedne minute nisam izlazio van atmosfere koju su htjeli postići.

Sve to već je viđeno u prošlom nastavku, no važno je napomenuti da u Ragnaröku nemamo slučaj skripte koja ponavlja tri rečenice 30 sati van glavne priče. Kratos, Atreus i ostali likovi prilagođavaju se trenutnoj situaciji i događajima te vode stvarne razgovore. Osobno obožavam nordijsku mitologiju, tako da mi je svaka rečenica ukomponirana u priču Ragnaröka zanimljiva, bila ona dio nekog sporednog događaja ili glavne priče.

Ako ste u onoj grupi igrača koji preferiraju originalnu trilogiju, Ragnarök je upravo preslika prošle igre, a ne prethodne trilogije. Što to znači za gameplay?

Više boss borbi, više mesa

Gameplay je u potpunosti preslika već viđenoga. Dobra stvar je što odmah krećete sa sjekirom i oštricama, što nije bio slučaj u prošloj igri. Pri samom početku razvoj događaja nešto je sporiji, pa je combat stavljen malo po strani dok ne dođete u prvi realm. Doziranje novim mehanikama nekima će možda zasmetati jer je većina igre samo nadogradnja na viđeno uz minimalne novosti core mehanika.

Možda vam s vremenom borba postane blago repetitivna, no doziranje je dobro odrađeno pa se neće jako osjetiti. Više mogućnosti u napadu donosi korištenje štita, ali dodge je i dalje glavna tipka koje ćete se držati. Veći problem je From Software koji je borbu podigao na razinu do koje GoW jednostavno ne dolazi, ali ne gledam na to kao minus ili problem, samo kao činjenicu. Spomenuo bih predivne efekte, fluidnost izvedbe i sočnost koja jednostavno curi iz svake borbe. I naravno, mogućnost pristupa borbi kako vama paše – bilo to bacanje sjekire ili close combat.

Jedan sam od onih koji su uživali podjednako u svim nastavcima. Solidan broj posebnih napada koji će obogatiti lepezu onih osnovnih svakako doprinosi dojmu te je uz raznolikost neprijatelja i puno veći spektar tipova protivnika (pogotovo boss i mini-boss borbi) stvoren dobar balans. Nedostaje mi više agresije u vidu executiona, ali lagao bih kad bih rekao da ne godi odsijecanje rotirajućeg tijela poraženog protivnika u zraku. Možda mi se najviše zapekla slika vukodlaka kada mu se provuče čeljust do koljena.

Bez da previše otkrivam, jer ne smijem, u jednom dijelu igranja Ragnarök se drastično mijenja od recepture po kojoj kuhamo već drugi nastavak. Digresija dovoljno osvježava formulu da zaboravim sve što sam dosad već igrao i dobrodošlo je osvježenje. Dinamika se mijenja sasvim dovoljno da začepi usta onima koji posprdno komentiraju Ragnarök u kontekstu DLC-a.

Što se tiče mikromenadžmenta, Ragnarök je tu gotovo identičan prethodniku. Dobro je kombinirati razvoj lika raznim drškama za oružje i spojevima koji mogu preokrenuti bitku, ali sve je to dosta jednostavno i već viđeno. Što nikako nije minus, jer odrađuje posao, a mislim da je to ono što je bitno. Na kraju dana bitno je koliko ste vi dobri, a benefiti opreme i novih vještina mogu samo dodatno istaknuti vještinu.

Preporučio bih igranje na srednjoj težini, one dvije ispod su stvarno lagane, a dvije iznad mogle bi potaknuti one koji žele veći izazov. Veće težine i u nastavku znače da su neprijatelji samo još veće spužve, a to je nešto što mi nije odgovaralo ni u prethodnoj igri, jednostavno nisam ljubitelj takvih težina.

Devet realmova. Reciklaža?

Niti malo. Igru možete pretrčati za nekih 25 sati, a ostatak sadržaja je dovoljan za preko 50 sati čiste zabave. 10 sati ću ostaviti za kategoriju „nepotrebno“ jer su neke lokacije i izazovi čisti grind koji mi se nije svidio. Poput Muspelheima čija arena ponovno stiže s gotovo istim ili neznatno izmijenjenim izazovima. Ostale lokacije nisu ni približno slično reciklirane.

Malo je nezahvalno očekivati impact prošlog nastavka, ali novo ruho već viđenih lokacija kod mene je izazvalo divljenje jer su one zapravo nove. Većinom je priroda učinila svoje, a takav tip lokacija za mene je najbolji. Ne morate strepiti, ima svježine i potpuno novih lokacija, a one stare dovoljno su drugačije.

Ono što zamjeram su ponegdje linearnost i nevidljivi zidovi. Išao bih dublje u šumu, ali igra mi ne dopušta. Trenutci poput takvih izbace vas iz iluzije potpomognute realističnim vizualima. Srećom, zagonetke i collectiblesi osmišljeni su i skriveni na najbolji mogući način. Jednostavno je grijeh samo žuriti kroz igru, svi realmovi nude pregršt opcionalnih avantura.

Nerijetko ćete izvan glavnog puta otkriti predivne prizore i razgovore koji su na razini glavne priče. Cijenim takve lokacije. Domišljatost nekih zagonetki razbijala mi je glavu, ali u konačnici sam došao do 100% završenosti. Skoro niti jedan trenutak nije bio suvišan, makar bih spomenuo Vanaheim koji je ipak nepotrebno razvučen.

Dakako, vratio se i onaj zli backtracking od kojega nam otpada kosa. Prisutan je, ali nekako istovremeno i prirodan. Nisam osjetio zamor pri ponovnom povratku na lokacije. Uz prirodno doziranje novih mogućnosti istraživanja i alternativnih puteva, backtracking u kontekstu lošega je samo mit za ovu igru. Nije mi se bilo teško vratiti gdje sam već prolio krv. Štoviše, guštao sam znajući da sada mogu zaviriti u nove dijelove već posjećenih lokacija. Ne odmaže ni to što su one pritom predivne, pogotovo sve one snježne (što ih volim, jao meni).

Ragnarök za Santa Monica studio, ili ipak spas?

Definitivno nije kraj za Santa Monicu i jako me zanima što je sljedeće. Razina kvalitete ugrađene u God of War Ragnarök zaista je vrh ponude. Možda ne next-gen ponude, ali zašto bi moralo biti?

Iako na PS5 izgleda bolje i detaljnije od prethodnika te često vizualno oduševljava, ne očekujte neke monumentalne pomake. Strah me pomisliti koliko još bolje može kada se jednom odbaci ograničavajući faktor u vidu devet godina starog hardvera PS4.

Već sam opisao mlaki dojam koji ostavlja haptička vibracija, od koje sam očekivao više. S druge strane, zvuk potpomognut 3D audio tehnologijom napravio je značajan iskorak. Audio doživljaj gledam kao vrhunac ponude, glasovna naracija i gluma su općenito razina iznad najviše razine i tu ćete teško ostati ravnodušni.

Ragnarök je po svemu bolja verzija God of Wara, pa čak i po gameplayu gdje se napredak ipak očituje manje nego što biste to željeli. U tom aspektu većina je već viđena, ali formula radi savršeno te uz poneka iznenađenja koja sam natuknuo kroz tekst donose dodatnu svježinu. Za nešto više pozdravio bih neku novu mehaniku, poput skoka od kojeg sam nekad prezao u ovakvim igrama, a koji bi unio dodatnu imerziju u igranje.

Za kraj, svim silama bih preporučio God of War Ragnarök, koji iz mojih preko 50 sati igranja definitivno opravdava cijenu. Ragnarök je dovoljno dobar da bi ga i Kratos osobno odigrao, a njemu se ne želite zamjeriti. Makar je ovo najmirniji i najmiroljubiviji Kratos kojeg smo imali prilike upoznati, što je ujedno i dobar razlog više da mu pružite svoju pozornost.