Recenzija | God of War: Sons of Sparta

God of War: Sons of Sparta novo je poglavlje u God of War serijalu. Riječ je o kanonskoj priči o
mladom Kratosu tijekom njegovog školovanja u brutalnoj spartanskoj Agoge ( obavezna vojno
odgojna institucija za Spartansku mušku djecu), zajedno s bratom Deimosom. Pojavila se
iznenada, kao nekakav izazov vlastitoj reputaciji i očekivanjima koja prate ime slavnog serijala. U
vrijeme kada su Sonyjevi first party naslovi sinonim za tehničku raskoš, filmsku prezentaciju i
epsku naraciju, Sons of Sparta odlučuje napraviti korak unatrag ne samo u vremenskom smislu,
već i u formi. Umjesto još jednog monumentalnog spektakla na kakav smo svi navikli, dobili smo
2D akcijsku avanturu koja se svjesno odriče velikog budžeta kako bi ispričala manju, intimniju i
fokusiraniju priču o Kratosu prije nego što je postao legenda.

Za razliku od prethodnih naslova koji su popularizirali serijal, Sons of Sparta koristi pixel art
grafiku i stil koji više podsjeća na klasične Metroidvania igre, ali s potpisom GoW estetike i
mitološke inspiracije.

Još jedna legenda, ali s drugačijim tonom

Glavni narativ igre smješten je prije događaja originalnih grčkih God of War igara u vrijeme kad je
Kratos još bio mladi Spartanac pod intenzivnim treningom, u potrazi za nestalim kadetom. Igra
se bavi temama dužnosti, časti i bratstva, dok pratimo kako Kratos i Deimos zajedno savladavaju
opasnosti šire Laconije kako bi spasili prijatelja.

Mladi Kratos još nije bog koji hoda svijetom i sjedi na Olympusu, on je školovan, discipliniran, ali
još uvijek u izgradnji svoje osobnosti. Upravo to daje posebnu narativnu notu igri, umjesto
epskog, mitološkog konflikta kakav gledamo u ostalim naslovima, Sons of Sparta se oslanja na
emotivnu vezu među likovima.

Priča je konkretna, sa jasnim ciljem i ciljanom emotivnom linijom, i dok nije toliko duboka i
kompleksna kao kod Ragnaroka, uspijeva zaintrigirati i pružiti kontekst za kasnije Kratosove
odluke i ponašanje u ostatku serijala.

Narativno, igra se oslanja na retrospektivni okvir. Odrasli Kratos, glasom koji fanovima priziva
zlatno doba grčke sage, prisjeća se događaja iz mladosti kroz razgovor sa kćerkom Caliope,
dajući cijelom iskustvu prizvuk melankolije i nostalgije. Znamo kamo će ga put odvesti, ali upravo
ta svijest daje dodatnu težinu svakom trenutku provedenom s mladim, još uvijek relativno
neiskvarenim Kratosom. Njegov odnos s Deimosom ovdje je prikazan toplije i ranjivije nego prije,
s jasnim naglaskom na bratstvo, ali i na razlike u temperamentu i karakteru koje će kasnije imati
tragične posljedice.

Ovaj naslov smješten je daleko u prošlost serijala, dok svijet za njega još nije bio poprište
božanskog bijesa, nego poligon brutalnog odgoja, discipline i bratstva. Fokus na odnos između
Kratosa i Deimosa odmah jasno daje do znanja da Sons of Sparta ne zanima eskalacija moći. To
je priča o oblikovanju, o trenucima koji prethode tragediji i o izborima koji, iako naizgled mali,
kasnije definiraju sudbinu cijelog svijeta.

Priča se ne pokušava širiti na razinu epskog mita kakav poznajemo iz glavnih nastavaka. Nema
božanskih ratova koji prijete uništenjem svijeta, nema spektakularnih obrata koji služe samo da
bi podigli uloge. Umjesto toga, Sons of Sparta bira prizemniji ton. Putovanje kroz Laconiju,
susreti s mitskim bićima i sukobi koji testiraju Kratosovu snagu služe prvenstveno kao pozadina
za razvoj likova. Upravo u toj suzdržanosti leži najveća snaga narativa, igra zna kada stati i ne
pokušava biti veća nego što jest.

Retro estetika s modernim zaokretom

Vizualno, Sons of Sparta predstavlja možda najveći šok za dio publike. Umjesto fotorealistične
grafike i filmske kamere, dobivamo ručno izrađeni, detaljni pixel art. No ovo nije samo puki
povratak retro estetici radi nostalgije. Svaki kadar, svaka animacija i svaki okoliš pažljivo su
dizajnirani kako bi prenijeli osjećaj antičke Grčke kroz 2D perspektivu. Laconija je prikazana kao
surova, ali lijepa zemlja, s otvorenim pejzažima, prašnjavim ravnicama, planinskim prijelazima i
mračnim podzemljima koji odišu mitološkom atmosferom.

Kratosovi pokreti, iako jednostavniji nego u 3D igrama, nose prepoznatljivu težinu i disciplinu
spartanskog ratnika u nastajanju. Borbe su čitljive, ali ponekad i namjerno sirove, što se
savršeno uklapa u temu mladosti i nedovršenog treninga. Ovdje Kratos još nije savršeno oružje,
on uči, griješi i prilagođava se, a to se osjeća u svakom sukobu.

Gameplay je strukturiran sa Metroidvania tonom, s naglaskom na istraživanje, postupno
otključavanje novih sposobnosti i povratak na ranije lokacije s novim sposobnostima. Kratos
koristi koplje i štit kao osnovna sredstva borbe, što je zanimljiv odmak od ikoničnih Blades of
Chaos. Koplje daje borbi dozu preciznosti i dometa, dok štit naglašava obrambeni aspekt i
taktičko promišljanje, posebno u susretima s brojnijim ili snažnijim neprijateljima.

Sustav nadogradnji podijeljen je u nekoliko grana koje omogućuju igraču da oblikuje vlastiti stil
igranja. Neki će se fokusirati na agresivne napade i brze kombinacije, drugi na obranu i kontrolu
prostora. Ovaj sustav nikad ne postaje kompleksan, ali nudi dovoljno dubine da se osjeti neki
napredak i rast lika. Posebno mjesto zauzimaju Gifts of Olympus, božanski artefakti koji dodaju
dodatni sloj strategije i spektakla borbi, bez da naruše balans ili ritam igre, radi se o močima od
bogova u vidu bržeg trčanja, duplog skoka i slično.

Borba, iako solidna i često vrlo zadovoljavajuća, neće svima sjesti. Oni koji očekuju brutalnost i
silu modernih God of War naslova možda će ostati razočarani. Udarcima ponekad nedostaje ona
sirova težina na koju smo navikli, a tempo borbe više podsjeća na klasične akcijske platformere
nego na epske duele s bogovima. No u kontekstu priče i dizajnerske filozofije igre, ovaj pristup
ima smisla.

Epika u 2D obliku

Zvuk i glazba jedan su od najjačih elemenata cijelog iskustva. Soundtrack koji potpisuje Bear
McCreary uspijeva spojiti retro senzibilitet s orkestralnom grandioznošću po kojoj je serijal
poznat. Glazba se suptilno prilagođava situacijama, podižući napetost u borbama i povlačeći se u
tišinu tijekom emotivnijih trenutaka. To je soundtrack koji ne pokušava dominirati scenom, nego
je nadopunjuje, često nenametljivo, ali uvijek precizno.

Rezultat je glazba koja se istovremeno osjeća nostalgično i uzbudljivo, s momentima koji podižu
adrenalin tijekom borbe i kod emotivnih scena. Ovo je jedan od rijetkih aspekata koji istinski
povezuje igru s njezinim 3D prethodnicima, unatoč potpuno drugačijem gameplayu.

Glumačka postava dodatno jača dojam autentičnosti. Povratak originalnog glasa Kratosa u ulozi
naratora daje igri osjećaj kontinuiteta i povezanosti s klasičnom trilogijom. Glas mladog Kratosa
uvjerljivo prenosi mješavinu discipline, frustracije i potisnutog bijesa, dok Deimos dobiva prostor
da se pokaže kao više od fusnote u Kratosovoj prošlosti. Njihovi dijalozi, iako rijetki, nose
emocionalnu težinu i pomažu u izgradnji odnosa koji je u središtu cijelog iskustva.

Tehnički gledano, igra je stabilna, ali ne i savršena. Povremeni padovi fpsa ili sitni bugovi mogu
narušiti dojam, no ništa od toga ne umanjuje temeljnu kvalitetu dizajna. Sons of Sparta očito nije
zamišljen kao tehnološki showcase PS5 hardvera, nego kao fokusirano iskustvo koje koristi
snagu platforme tamo gdje je to potrebno, a zanemaruje nepotrebni spektakl.

Reakcije igrača pokazuju jasnu podjelu. Jedan dio igrača oduševljen je hrabrošću da se God of
War predstavi u potpuno drugačijem svjetlu, dok drugi ne mogu prijeći preko činjenice da ovo
nije God of War kakav su očekivali. No upravo ta podjela govori u prilog igri. Sons of Sparta nije
dizajniran da se svidi svima. On je namijenjen onima koji su spremni prihvatiti sporiji tempo,
manji opseg i intimniju priču unutar jednog od najpoznatijih univerzuma u industriji.

Na kraju, God of War: Sons of Sparta stoji kao zanimljiv eksperiment i vrijedno poglavlje u
serijalu. Nije nasljednik Ragnaröka, niti pokušava biti. Umjesto toga, nudi pogled unatrag, u
vrijeme kad je Kratos još bio samo jedan od mnogih sinova Sparte, nesvjestan puta koji ga čeka.

To je igra koja ne traži da joj se divite zbog veličine, nego da je razumijete zbog konteksta. Za one
koji su spremni na takav pristup, Sons of Sparta pruža iskustvo koje ostaje u sjećanju, tiho, ali
snažno, poput koraka mladog ratnika koji još ne zna da će jednog dana postati bog.