E3 2019. Microsoft iznenađuje gaming zajednicu obaviješću o akviziciji Double Fine Productionsa, tvoraca kultnih Psychonautsa i Brütal Legenda. Vijest je odjeknula na brojnim portalima, forumima i društvenim mrežama te se u diskursu o tome pojavile dvije glavne misli. Prva je bila nedoumica o kompatibilnosti kreativnosti ekipe iz San Francisca s Microsoftovom korporacijskom strukturom te bojazan o gašenju studija u slučaju nezadovoljstva. Druga je bila pozitivnija misao da će, poduprt financijskom stabilnošću i većim budžetima u odnosu na prijašnje naslove, Double Fine moći realizirati svoj puni potencijal.
2021.-e izlazi prvi plod suradnje u vidu Psychonautsa 2. Iako je razvoj počeo 2016.-e te izvorno financiran putem crowdfundinga, Microsoftova podrška je bila ključna za dovršetak razvoja kako su ga devovi zamislili, a rezultat toga je bio Double Fineov kritički i financijski najuspješniji naslov. Ohrabreni time, ekipa se povlači nazad u svoje odaje te kreću s radom na novom projektu. Nakon četiri godine tišine i iznenađujuće najave na ovogodišnjem Xbox Showcaseu u sklopu Summer Game Festa, dobili smo Keeper, nastavak Double Fineove tradicije eksperimentiranjem sa žanrovima i, po mom skromnom mišljenju, njihovu najosobniju igru.
Neka bude svjetlost!
Keeper je avantura iz trećeg lica u kojem istražujete ostatke svijeta opustošenog pošašću zvanom The Wither (iliti Uvenuće) koje se najčešće manifestira kao veliki roj ljubičastih insekata. Radnja počinje kada jato ptica biva napadnuto tijekom migracije te jedna od njih biva prisiljena sletjeti na napušten svjetionik. Roj iskorištava priliku kako bi ulovio oslabljeni plijen, no biva odbijen iznenadnim aktiviranjem svjetla tornja. Ptica se nakon napada odluči odmoriti na krovu zgrade, no odmor je kratkotrajan kada se svjetionik sruši te začuđujuće stvori noge od svojih ruševina te krene hodati prema vrhu obližnje planine. Kao znak zahvalnosti, pernati putnik odluči ostati s njim te biti njegov vodič u ovom neobičnom svijetu.
Sukus Keeperovog gameplayja je vođenje hodajućeg ogromnog tornja kroz okoliš. Kada prvi put krenete kontrolirati glavnog lika, on će nekoliko puta pasti. Prvotno sam mislio da će održavanje ravnoteže biti važna mehanika u igri, no srećom taj segment predstavlja tornjevo savladavanje motorike, kratak je te ćete ubrzo juriti paukolikim nogama. Osim kretanja, ključna stvar će vam biti interakcija s okolišem kako bi ste riješili zagonetke i svladali prepreke na vašem putu. Ona se odvija u dva oblika: korištenjem pomorskog svjetla te davanjem naredbi pernatom kompanjonu (kojem su devovi nadjenuli ime Twig i ima mogućnost glasanja po vašoj želji).
Kako odmičite kroz igru, Keeper ubacuje nove mehanike da bi osvježio gameplay petlju i spriječio moguću dosadu kod igrača, ponajviše u segmentu kretanja i tipova zagonetki. Smatram da tome pridonosi i nemogućnost micanja kamere. Ona je prvenstveno vezana uz toranj te ga prati pri svakom koraku, ali u određenim trenutcima će biti postavljena na posebnom mjestu kako bi se stvorio specifičan kadar. Na prvu neočekivano i možda malo arhaično, no priviknete se tijekom igranja plus statična kamera se pametno koristi u kreiranju upečatljivih scena.
Zanimljivost koju svakako treba spomenuti je prezentacija Keeperove priče. Izuzev tutorial promptova i raznih izbornika, nema nikakvog teksta te likovi ne izmjenjuju nijednu (razumljivu) riječ. Radnju morate pohvatati iz scena koje se odvijaju pred vama, elementima iz okoliša i opisima iz achievementa (bilo glavnih, bilo opcionalnih).
Blještavilo i sjene
Kada govorimo o Double Fineovim igrama, mora se naglasiti njihova umjetnička strana. Neovisno o kvaliteti gameplayja, njihov vizualni identitet će vam ostat u pamćenju. Imajući to na umu, Keeper im je u ovom aspektu najprofinjeniji naslov. Modeli i okoliš izgledaju kao 3D skenovi skulptura i diorama od plastelina dok je na nekim teksturama vidljiv ručni trag kista. Kvaliteta animacija objekata unutar igre je na visokom nivou te im daje šarm i karakter, u toj mjeri da bez problema nadoknađuju nedostatak teksta. Vizualni efekti su također dobro odrađeni. U kombinaciji sa specijalnim efektima i ranije spomenutom uporabom statične kamere, stvara se dojam da se radi o visoko budžetnom stop motion filmu.
Dok sam za vizuale imao ideju što očekivati, auditivna strana me jako iznenadila. Glasanja i zvukovi prirode su komplement animacijama te njihova kombinacija čini svijet živim. Netipično za ovakav tip igre, Keeperov soundtrack se prvenstveno sastoji od beatova u maniri Flying Lotusa, lofi hip hopa no zna biti varijacije u vidu EDM-a iz 90.-ih. Jedina zamjerka zvučnoj strani je neuravnoteženost miksanja; ako su sve stavke (glavna glasnoća, glazba, zvučni efekti) jednako postavljene, glazba je najtiša te se malo gubi u pozadini.
Gasi svjetlo, motaj kablove
Za tehničku stranu Keepera, također imam samo riječi hvale. S obzirom da mi je trenutni PC star skoro 6 godina, brinuo sam se da će igra jedva raditi te da ću morati napraviti puno koncesija kako bi pokrenuo igru. Ne samo da se to nije dogodilo, već je radila na većim postavkama od onih koje sam mislio te čak i na najjačim, uz mali pad FPS-a. Također, nisam doživio nijedan ozbiljniji bug.
S aspekta dizajna imam pak dvije zamjerke. Prvo, unatoč dodavanju mehanika kroz igru, Keeper nije neki izazov. Razumijem da je u pitanju ležerniji naslov, ali moglo se dodati još aktivnosti na nivoima ili doraditi postojeće elemente. Drugo je više osobne naravi, no neki manje zabavni dijelovi igre traju duže što bi trebali dok zanimljiviji dijelovi završe prerano.
Unatoč tome, preporučujem da (barem) bacite oko na Keeper. Prolazak traje oko 5-7 sati te je solidan način za opustit se i unijeti malo vedrine u tmurne dane. Ako ništa drugo, ekipa iz Double Finea su specijalisti za to.
Keeper recenzija
