Kako se jedna od najrazvikanijih launch igara za PlayStation 4 drži danas? Je li Killzone Shadow Fall sve ono što je fan ponajboljeg nastavka, Killzonea 2, mogao poželjeti?
Svjestan sam da puno ljudi ne dijeli moje mišljenje, ali meni Killzone 2 još uvijek predstavlja jedno od najljepših iskustava generacije konzola koje smo ostavili iza sebe.
Sjetite se samo prašine koju je podigla najava daleke 2005. godine na E3 sajmu… Ne samo da je u pitanju bila superiorna tehnička demonstracija PlayStation 3 konzole, nego su priča i ambijent imali odlično definiranu osobnost. To, nažalost, ne možemo reći i za Shadow Fall koji, je slično kao Killzone 2, izašao kao launch naslov nove PlayStation konzole. Nakon početnog pozitivnog šoka koji uzrokuje prekrasna grafička prezentacija, stvari počinju poprimati svoj pravi oblik i igrin progressive mode brzo pada u zaborav.
Onaj osjećaj kada lovite zadnji prijevoz na ćevape…
Shadow Fall ima prilično zanimljiv pristup priči. Nakon završetka radnje 3. dijela, stanovnici potpuno uništenog planeta Helghan bili su primorani preseliti se na Vektu. 30 godina je iza nas. Helghasti žive kao izbjeglice u razrušenim predgrađima, odvojeni velikim zidom od ostatka svijeta. A takva situacija počinje zahuktavati hladni rat sa starosjediocima Vektanima.
Čini se da su developeri htjeli upravo to – iskoristiti novi svijet, gdje je granica između dobra i zla tanja nego ikad. No možda su si i oni zadali preveliki zalogaj jer priča je u konačnici podijeljena na sekvence u kojima kao pijuni slušamo naređenja te koljemo pola svijeta s ciljem sprječavanja novog ratnog sukoba.
Dovraga, zar nije Vakula rekao da će biti pretežno sunčano danas?!?!
Na neki način Shadow Fall pokušava ići dalje u pristupu samog gameplaya pa nam umjesto jednostavnih koridora nudi velike otvorene prostore u kojima biramo put i način odigravanja levela. No potencijal toga brzo se gubi jer otvorene misije nakon nekog vremena budu zamijenjene beskrajnim uskim hodnicima u kojima imamo sve samo ne izbor; šuljanje je odrađeno na jalovoj razini i žalosno je da tek sami završetak igre nudi izazovni stealth pristup kao alternativu za kojom strepimo tokom cijele igre.
Drugi problem je u tome što nam ekipa iz Guerrille servira mnogobrojne situacije u kojima često ne znamo što nam je činiti. Najgori primjer toga stiže nam u drugoj polovini igre kada morate manevrirati slobodnim padom na razrušen Helghan. Iako to izgleda fascinantno, zapravo je jako frustrirajuće jer nedostatak indikatora u tom trenutku rezultira ponavljanjem jedne scene previše puta samo da shvatite što morate uraditi. Međutim, solidna snaga različitih oružja i prilično izazovna neprijateljska inteligencija u nekim slučajevima uspijevaju spasiti atmosferu u igri.
Drž’ ga, Floki!!
Ugodno iznenađenje je upotreba DualShocka 4. Prvo treba napomenuti kontrolu lika koja je sada puno ugodnija i preciznija nego u prethodnim dijelovima, što dakako pozdravljamo. Nadalje, u ovom naslovu imamo veliku pomoć OWL gadgeta kojeg kontroliramo pomoću touchpada, a riječ je o maloj letjelici s puno funkcija, od skeniranja okoline pa do pucanja po neprijateljima. Aplaudiramo i dobar pristup slušanju različitih audio logova, koji se po prvi puta u gaming industriji reproduciraju preko zvučnika na vašem kontroleru. Zbilja pametno i lukavo, Guerrilla.
Ne možemo poreći da je igrin najveći potencijal najbolje iskorišten u grafičkom aspektu igre. Shadow Fall igrače doslovno tjera da se svakih nekoliko koraka zaustave i jednostavno dive prizorima. Treba napomenuti da je igra izgubila puno atmosferičnog sivila iz prijašnjih dijelova, no rasvjeta, žive boje i prekrasni otvoreni vidici odlično su stvorili novi ugođaj te je samo stvar ukusa to hoćete li žaliti za mračnim tonovima prijašnjih izdanja igre.
Traži se frizer koji me jutros šišao, živ ili mrtav!
Multiplayer je možda i najveći plus igre. Poznate War Zone bitke koje generiraju različite ciljeve tokom misije i dalje zahtijevaju zanimljiv pristup tokom međusobnog napucavanja. Uz 3 osnovne klase, Assault, Scout i Infantry, dolazi i zadovoljavajuće različit arsenal kojim se koristi do 24 igrača istovremeno. Računajte da samo jedan takav online meč može potrajati i do pola sata ako ne i više. Uz sve to dodajte offline napucavanje s botovima, besplatne DLC mape i garantiramo vam puno izgubljenih sati.
Iako igra zadovoljava kao launch naslov za PS4, osobito u dokazivanju tehničke sposobnosti, moramo reći da, nažalost, s druge strane radi korak unatrag u cijeloj KZ franšizi jer se gubi osobnost i čar koju je ova igra imala naspram drugih sličnih FPS-ova. Novi Killzone svakako je naslov koji preporučamo da odigrate, pogotovo ako ste fan franšize, no ne očekujte da će vas išta osim grafike osobito zaintrigirati, a budite sigurni da će i story mode ubrzo pasti u zaborav nakon što odigrate samo finale igre.
Videorecenzija
